Sebadoh: Kultni pioniri indie lo-fi rocka koji nikad nisu postali mainstream
Sebadoh je bend iz Massachusettsa koji je uz Pavement i Guided by Voices postavio temeljne smjernice za razvoj lo-fi glazbe, žanra koji je karakterističan po primitivnim metodama snimanja, najčešće na four – track snimačima, a ove jeseni, 22.10. dolazi dizati buku u veliki pogon Tvornice Kulture. Glazba Sebadoha nije pretenciozna, a ni ispolirana za radio stanice, ali ove neuređene forme snimane u podrumima imaju dozu neopisivog šarma upravo zbog svoje jednostavnosti.
I sam je Lou Barlow, glavna osoba iza ovog benda, izjavio: ”Dolazeći iz vremena hardcore punk rocka ja sam stvarno vjerovao u jednostavnost. Mislio sam da su stvari zanimljivije što su jednostavnije. Osnova Sebadoha je bila jednostavnost.” Vjerojatno je zato Sebadoh bio toliko produktivan i ostavio iza sebe sedam albuma i pregršt EP-a, jer glazba koju je ovaj bend stvorio nije bila muljaža i mazanje očiju izdavačkih kuća već ekspresija u njenom najosnovnijem obliku.
Barlow je stekao slavu među nezavisnim rock krugovima kao basist i povremeni tekstopisac Dinosaur Jr.-a, benda koji je prije nekoliko mjeseci napunio isti zagrebački prostor na kojem Sebadoh sada nastupa. Ipak, frustriran time što ga je J. Mascis ograničavao u kreativnom stvaralaštvu vezanom uz bend te zastrašen njegovim gitarističkim sposobnostima, Barlow je napustio Dinosaur Jr. i u potpunosti se posvetio Sebadohu, svojem projektu iz kućne radinosti. Uz njega je na projektu Sebadoha radio i Eric Gaffney, gitarist koji je napravio velik doprinos na prvoj izdanoj kazeti pod ovim imenom ”The Freed man”. Počeli su redovito odrađivati koncerte, koncentrirajući se na Gaffneyev materijal, ali i na tekstove samog Barlowa.
Dok su albumi bili više akustično orijentirani, njihovi koncerti bili su pravi mali bučni pothvati koji su opako zadirali na teritorij Sonic Youtha. Tijekom ljeta 1989. pridružio im se i Jason Loewenstein kao bubnjar i basist, a njegovo prvo sudjelovanje u bendu bilo je na EP-u ”Gimme indie rock’‘. Istoimena pjesma s tog EP-a kroz šalu je predstavljala samo nastajanje njihove glazbe i postavljala otpor prema tadašnjim trendovima u glazbi – jer kako pjesma govori, oni su bili hardcore klinci koji su otkrili travu i počeli svirati sporije, a svoje pozerske duše utopili su u crnim melodijama pritom crpeći inspiraciju iz Hüsker Düa i pohađajući škole drone rocka. Šala ili ne, ovaj vapaj za indie rockom odlično izražava sve čime se Sebadoh ikad bavio.
Dok je Gaffney stremio ka noise eksperimentiranju, Barlow je preferirao senzitivnije folk-rock melodije što je rezultiralo time da je bend na mahove zvučao šizofreno, ali istovremeno potpuno neopterećeno ikakvim žanrovima. Možda je ta glazbena podvojenost najočitije izražena na njihovom trećem izdanju ”Sebadoh III” iz 1991., gdje pjesme prelaze iz kaotičnih instrumentala kao što je Sickels and Hammersu akustične laganice prikladnog naziva Total Peace. Ipak, čini se da su ovi različiti svjetonazori bila prevelika prepreka da ova dvojica nastave skladno funkcionirati tako da je Gaffney odlučio napustiti Sebadoh netom prije prve velike turneje i nakon izdavanja četvrtog albuma ”Bubble and Scrape”, prvog albuma snimanog u pravom studiju, ali istovremeno uređivanom u prostorima napuštene klaonice. Ovo je bio album koji im je također donio određeno probijanje na sceni, jer su ipak potpisali za znamenitu izdavačku kuću Sub Pop.
Bend se nakon toga počeo kretati u potpuno novom smjeru jer je Barlow konačno imao razriješene ruke i njegova kreativnost u potpunosti je isplivala na površinu. Kroz cjelokupne tekstove se počela više povlačiti ljubavna tematika. Također, iz Gaffneyeve sjene je izašao i sam Loewenstein koji je na cijelu kompoziciju pjesama dao svoj završni pečat u obliku neobuzdanih nonšalantnih formi, a i sam se počeo baviti pisanjem tekstova. Zaposlili su novog bubnjara Bob Faya te je uslijedio album ‘‘Bakesale‘‘, a Loewensteinovo stvaralaštvo se ovdje moglo ponajprije osjetiti na ogorčenoj pjesmi spore progresije Not too amused, definirajući ga kao ravnopravnog co-frontmana. Prije snimanja šestog albuma, Barlow je nakratko oformio supergrupu Folk Implosion sa Johnom Daviesom, članom americana sastava Palace Brothers. S ovim bendom snimio je i trippy pjesmu Natural Onepopraćenu hip-hop primjesama za soundtrack kultnog indie filma ”Kids”, a pjesma je instantno postala hit na američkim top ljestvicama.
S obzirom na iznenadni uspijeh ove pjesme i ”Bakesalea”, album ”Harmacy”iz 1996. trebao je donijeti Sebadohu širu publiku. ”Harmacy” nažalost nije uspio ispuniti komercijalna očekivanja, ali nikako ne smije biti album koji bi se radi toga trebao odbaciti. Kao kolaž različitih ukusa članova ovog benda, u sebi sadrži snimke vrlo različite tematike i izričaja. Pjesma Ocean koja sa ne njemu nalazi toliko je pamtljiva i melodična da ostane u ušima dugo nakon slušanja, a tu je iprogresivni instrumental Sforzando!, bučni Mind Reader te sjetna balada ljubavnog karaktera Willing to wait. Prije dugogodišnje stanke bend je 1999. objavio i album ”The Sebadoh”, a članovi benda su se u međuvremenu bavili raznim projektima sa strane. Lou Barlow je objavio solo album 2005. pod vlastitim imenom naziva ”Emoh”, a Jason je snimao pod imenom Sparkalepsy i u bendu Fiery Furnaces.
Reizdanja albuma ”Sebadoh III”, ”The Freed Man” i ”Bubble and Scrape” objavljena su u 2007. godini, a orginalna postava sastavljena od Barlowa, Loewensteina i Gaffneya se ponovno okupila kako bi održala prvu zajedničku turneju nakon četrnaest godina. Ipak, Barlow se odlučio privremeno vratiti u matični Dinosaur Jr., a Sebadoh je stavljen na čekanje do 2011. godine kada su ponovno uslijedila reizdanja ”Bakesalea” i ”Harmacya”. Željni novih radnih podviga, Lowenstein i Barlow su odlučili prionuti stvaranju novog materijalu te su regrutirali Boba D’Amica za bubnjara. Čovjek koji je zajedno sa Jasonom svirao u Fiery Furnacesu odlično se snašao u ovoj ulozi, te je bend ubrzo najavio izlazak ”Secret EP-a” koji je bio dostupan za skidanje u digitalnom formatu te su potpisali za novu izdavačku kuću Joyful Noise Recordings.
Pod ovom etiketom su objavili i zadnji povratnički album ”Defend Yourself“ krajem 2013. godine, a sam album svojim lyricsima reflektira Barlowove ljubavne patnje zbog prekida dugogodišnjeg braka. Takvi događaji su oduvijek bili motivatori za razne tekstopisce, ali ovdje nisu rezultirali patetikom već kvalitetnim i slušljivim melodijama koje dokazuju da Sebadoh nije nakon svih ovih godina izgubio na svježini, za razliku od nekih drugih bendova koji su se ponovno vratili iz mirovine. Nastupajući u punom elementu, energično su se primili i inozemnih turneja te su se odlučili svratiti i na naše prostore.
Veselimo se činjenici što će nam vjerojatno i uživo u Zagrebu predstaviti pjesme sa posljednjeg albuma kojeg još uvijek najviše sviraju, ali i one starije hitove zbog kojih ih toliko volimo te nježno provesti naše lubanje na vožnju dok ćemo u publici loviti imaginarne zmajeve, baš kao i u pjesmi Skull.
