novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Slikari rudari” (Gavella): Poetska drama snažnih poruka o umjetnosti i prijateljstvu

Foto: www.gavella.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Predstava “Slikari rudari“, posljednja ovosezonska Gavellina premijera, održana 11. svibnja, lekcija je iz povijesti likovne umjetnosti, ali i drama snažnih poruka o životu jedne klase, vrijednosti prijateljstva, vječnoj potrebi za stvaranjem i umjetnosti koja nadilazi sve granice. I kako izgovara jedan od likova: “Umjetnost nije posao, već poziv i putovanje koje traje cijeli život”. Upravo zato treba biti dostupna svakom čovjeku.

Engleski dramatičar i scenarist Lee Hall, vjerojatno najpoznatiji po scenariju za film “Billy Elliot” u kojem tematizira odnos radničke klase i umjetnosti, u svojoj drami “The Pitmen Painters” (“Slikari rudari”) bavi se sličnom temom. Prijevod teksta na hrvatski potpisuje Tomislav Kuzmanović, a režiju i scenografiju slovenski redatelj Samo M. Strelec.

Radnja je nastala prema istinitim događajima, a prati desetak godina zajedničkog stvaranja rudara koji su sasvim slučajno postali uspješni slikari. Tridesetih godina u gradiću Ashingtonu u sklopu Udruge za obrazovanje radnika rudara skupina od pet muškaraca, pod mentorstvom profesora i akademskoga slikara Roberta Lyona, počinje slikati – kao dio doškolovanja ili bolje reći slobodna aktivnost nakon mučne i mizerno plaćene desetosatne smjene u rudniku. Premda skupina na početku negoduje, jer ništa ne razumije, oni s vremenom počinju učiti pa izlagati, a kritika ih prihvaća.

Iz žudnje za stvaranjem rodila su se nevjerojatna slikarska djela koja se danas mogu vidjeti u Woodhorn Colliery muzeju u Ashingtonu, ali i u kolekcionara širom svijeta. Uzmemo li u obzir da se radi o ljudima koji prije lekcija iz slikarstva nisu posjetili nijednu izložbu, pa čak niti vidjeli reprodukcije slavnih umjetničkih djela, svjesni smo da je Ashingtonska skupina uistinu fenomen u povijesti umjetnosti.

Foto: www.gavella.hr

Predstava je u dva dijela; i dok se u prvom, donekle sporijem, upoznajemo s junacima i počecima stvaralaštva, u drugom, dramatičnijem, svjedočimo odbijanju jedne velike prilike pojedinca u korist zajednice i umjetnosti u koju vjeruje, kao i sudaru siromašnog i bogatog svijeta, visoke i niže klase i kulture. Komad postavlja dobro poznata pitanja: Je li umjetnost rezervirana za institucije i bogate, visokoobrazovane pojedince? Znaju li je stvarati i doživjeti mali ljudi? Može li umjetnik stvarati ako stvara za novac ili nastanak umjetničkog djela jednostavno prati patos neimanja – slobode, sredstava, sustava i okolnosti?

“Slikari rudari” naslonjeni su na lijeve ideje osviještene radničke klase, no na kraju shvaćaju da rudari ostaju rudari, a utopija ne postoji. U konačnici ne odustaju jer slikaju i u ime onih koji ne mogu i nemaju priliku, stoga je za njih umjetnost – jedina ostvarena utopija. Ironično ili ne, na kraju predstave videozid nas suptilno obavještava da umjesto maštanog Ashingtonskog sveučilišta ili slične institucije za umjetnost i kulturu danas stoji – shopping centar.

Izvedba ima solidan ritam koji se održava zbog precizne i nenametljive režije, a ponajviše zahvaljujući odličnoj uigranosti glumačkog ansambla. Dražen Kühn kao George Brown i Ranko Zidarić kao Harry Wilson standardno su dobri, individualno donose komičnost svojih likova, koju publika uvijek prepoznaje. Nešto su suzdržaniji, no i dalje na razini cijelog ansambla Filip Križan kao Mali i Hrvoje Klobučar kao pomalo proračunati Robert Lyon. Đorđe Kukuljica odličan je kao naizgled nesiguran Oliver Kilbourn, najistaknutiji član Ashingtonske grupe, mali čovjek neodvojiv od zajednice svjestan da prava umjetnost ne nastaje zbog novca. Kukuljica je napokon dobio priliku odigrati veću ulogu i dobro ju je iskoristio, pokazavši da itekako zna i može precizno odigrati širok spektar emocija koje umjetničko stvaranje budi u pojednicu, ali i dvojbi na društvenom planu.

Foto: www.gavella.hr

Franjo Dijak kao Jimmy Floyd nedvojbeno donosi najbolju sporednu ulogu. Njegov lik sjajno je doziran i glumački točno donesen, balansira od ironije i hladnoće sve do odanosti i radničke svijesti o zajedništvu. Gavelline jake muške snage doista igraju kao kolektiv, što je u ovakvoj predstavi najvažnije. Njihovi su rudari na sceni živopisni, sirovi, no gotovo odreda individualizirani, zajedno složno duhoviti te itekako bliski, kako međusobno, tako i publici.

Kostimi Marite Ćopo – uglavnom tamni kaputi rudara – dobro su dočarali osjećaj jednog teškog vremena. Jednostavna i stilizirana scenografija (Samo M. Strelec) nije opteretila pozornicu; masivni, no elegantni panoi (posebno staklo za eksterijer lady Suhterland) uz poneki komad namještaja čine pozornicu dotjeranom, no nikada prekrcanom. Na istom je tragu i rješenje oblikovatelja svjetla (Zdravko Stolnik). Umjesto glasa koji pripovijeda iz offa, publika neke važne informacije dobiva na jednostavnom crnom videozidu. Izrada audio i video materijala rad je Christiana Kanazira.

Gavellini “Slikari” ne viču i ne skandiraju kako je umjetnost bitna svakom pojedincu i društvu u cjelini. “Slikari rudari” stiliziran su komad, gotovo poetska drama u kojoj se osim poticajnih misli o značenju umjetnosti, čuje glas prijateljstva, zajedništva, optimizam jednog prošlog vremena koji u današnjici ne bi bilo loše osluhnuti. Naposljetku, “Slikari rudari” podsjećaju da umjetnost (ipak) mijenja svijet.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari