Špancirfest 2014: Muziciranje vs. beat – Ima li pobjednika ili može zajedno?
Drugi vikend Špancirfesta počeo je u veselom i plesnom tonu. Velik broj špancirera mogao je ponovno uživati u raznolikom uličnom programu, a među jučerašnjim performerima istaknuli su se LED Drummers, bubnjarska skupina koja nastupa u svjetlucavim kostimima.
U Županijskoj palači koncert je održala Tamara Obrovac i njen Transhistria Ensemble, a mogu odmah ustanoviti da mi je žao što nisam uspio biti od početka na koncertu, jer ono što sam čuo bilo je genijalno. Tamarin etno jazz jedinstveni je glazbeni izričaj, ne samo u Hrvatskoj, nego vjerojatno i u cijelom svijetu. Njezina vokalna izvedba, dijelom građena i na tradicijskim napjevima, obogaćena je originalnom glazbenom podlogom za koju je zaslužan kvartet Transhistria ensemble, u aranžmanima koje čine harmonika, bubnjevi, kontrabas te gitara/mandolina. Naravno, sve je akustično, ali zbog toga nimalo manje energično.
Uz samu glazbenu izvedbu, upečatljiv je cjelokupni scenski nastup ove petorke, njihova uigranost, koja je istovremeno nevjerojatno spontana, a količina pozitivnih vibracija koje odašilju publici čini se beskonačnom. Stvarno je bilo užitak pratiti ih u muziciranju, u izmjeni glazbenih ideja, a sve to u njihovom neponovljivom stilu i iznimno kvalitetnoj interpretaciji. Jedini je nedostatak to što je svega dvije trećine Županijske palače bilo popunjeno, stoga nije puno ljudi uživalo u ovom fantastičnom nastupu, ali mislim da su se okupljeni proveli sjajno, ja jesam.
U isto je vrijeme na Stančiću nastupao Darkwood Dub, pa sam od njih čuo samo zadnju pjesmu, ali privukli su popriličan broj zainteresirane publike te su, barem na toj jednoj pjesmi, zvučali energično i uživljeno.
Na Stari grad jučer je stigao drugi ovogodišnji „veliki“ strani izvođač (uz Blondie), a riječ je o londonskim Stereo MC’s. Ovaj je bend već puno puta nastupao u Hrvatskoj, uključujući i nastupe na Inmusicu festivalu, Pozitivnom koncertu te u riječkoj Stereo dvorani, a glazbeno nemaju što ponuditi osim nekoliko hit singlova iz devedesetih, pa stoga ne čudi da su nastupali tek kao predgrupa Kirilu Djaikovskom. S potonjim su i glazbeno srodni, a riječ je o elektronskoj plesnoj glazbi u kombinaciji s hip-hopom, kompjuterski produciranoj, uz dodatak udaraljka na koncertu. Uz DJ-a Nick Hallama i udaraljkaša, tu su još pjevač Rob Birch, koji dosta energije ulaže u skakanje po pozornici i repanje, a njega prate dvije back vokalistice – i to je to. Sat i nešto skakutanja uz kompjuterski reproduciranu glazbu, dva-tri hita i pozdrav iz Londona. Za njihov domet, skupili su i popriličan broj ljudi, koji je još narastao kad je na pozornicu stigao Djaikovski uz prateću ekipu.
Kiril je već dobro poznat varaždinskoj publici, otprilike se svake dvije godine vraća na Špancir, a svaki put ga dočeka sve više ljudi. Glazbeni dio sam već opisao u prethodnom odlomku, samo što Kiril nema udaraljke, već violinista i puhački trio, a u cijelu je priču ubačeno i malo makedonskog etno zvuka, na temeljima drum’n’bass, dub i jungle ritmova. Uz njih su tu i dva vokala, MC Wasp te zgodna TK Wonder, ljubimica publike.
Ono što sam ja primijetio (a to sam primijetio jer vjerojatno nisam bio dovoljno pijan ili drugim sredstvima omamljen), jest da je to sve, zapravo, potpuno umjetno, sve je unaprijed namješteno – a kad tako razmišljate, onda vam postane i dosadno. Nema spontanosti u njihovoj izvedbi, pa čak ni u zavodljivim plesnim pokretima TK Wonder. Nema onog poleta kakav se vidio za vrijeme svirke Urbana & 4, 2Cellosa, Cinkuša ili Tamare Obrovac, nema uživljenosti u muziciranje! Kiril ima puhače i taj etno element, ali bez toga ostaje gomila kompjutorski stvorenih i reproduciranih beatova, kakve može bilo tko napraviti. Odnosno, takve i radi masa ljudi po cijelom svijetu, a rijetko tko među njima je po nečemu unikatan i neponovljiv, što se nikad ne bi moglo reći za Transhistria Ensemble i druge, već spomenute izvođače. Tužno je u svemu tome da masa ljudi pleše na umjetno stvorene ritmove, a tek šačica uživa u kvalitetnoj, talentiranoj svirci. Čak i da sad izuzmem manje popularne žanrove i usredotočim se samo na najveće evente, usporedite samo koliko je ljudi došlo plesati na 50 istih DJ-a na Ultru na Poljud (dakle, sati i sati iste muzike, bez neke pretjerano uočljive razlike), a koliko na Inmusic festival. Ne kažem ja da je (sva) elektronska glazba loša, ali mislim da je previše ljudi koji ne znaju za ništa drugo, osim „slijediti“ beat.
Drugu subotu Špancira nastupaju Lačni Franz, Punčke, Kawasaki 3p i Brkovi, a Arena pozornicu će zatvoriti Gramophonedzie.