“Star-Crossed” (Kacey Musgraves): Sjeta, pitkost i lagani tempo za kraj ljeta

Prošlo je neko vrijeme otkako sam čuo dobar album o slomljenom srcu. I nisam očekivao, pošto ne pratim toliko žutu štampu, da bih to mogao očekivati od Kacey Musgraves.

Međutim, ljubavi ne potraju uvijek i svakome pa smo od Kacey dobili album u službi slomljenog srca. I to kakav! Zove se „star-crossed” i ima težak zadatak konkuriranja prošlom, izvanrednom „Golden Hour”, koji je osvojio Grammy za album godine. Produkciju novog albuma potpisuju Ian Fitchuk, Daniel Tashian i sama Kacey Musgraves.

Da je život film

Već od samog početka postavlja se atmosfera sjete, osjećajnosti, emotivne težine, a laganog tempa. Kacey Musgraves je poznata po pitkim pjesmama koje odišu kvalitetom i na kojima sve sjeda na svoje mjesto – pogotovo na albumu „Golden Hour”.

Ono u čemu je Kacey uvijek bila izvrsna je interpretacija isprepletenih emocija. Tako na Good Wife spaja opasne stereotipe da žena mora biti dobra supruga s vlastitim iskustvom, očekivanjima, nadanjima, trudom i, konačno, dozom humora. „God help me be a good wife” pjeva na refrenu prije kojeg u kiticama opisuje svoje pokušaje. S više slušanja pjesma brzo ulazi u um i srce, a glazbena podloga među bolje na albumu.

Bogatstvo instrumenata, uključujući gudala, električni klavir (Rhodes), Fender bass i synth bass, stvara ugođaj na koji je teško biti imun, stapajući pop, country i blues u jednu od ključnih pjesama na izdanju.

Fitchuk, Tashian i Musgraves postavljaju produkcijski pejsaž koji će se protezati cijelim albumom i služiti kao podrška, ali i kao kompenzacija za neke manje zanimljive trenutke. Pop i “pričam ti priču” idu dobro zajedno, ali na Cherry Blossom zvuče malo gonjeno i planirano, kako Kacey inače ne zvuči, ali funkcionira. Svejedno, spuštam prozore, brzo pamtim stihove i pjevušim uz vjetar u kosi.

Odrastanjem svi u jednom trenutku zažalimo za jednostavnijim vremenima, o čemu je i aktualni singl simple things koji ne ostavlja dublje utiske. Srećom, prirodni tok svojstven Kacey slušamo na obećavajućoj if this was a movie. Kacey ima nježan, iskren glas i ton bez ikakvih ukrasa, pretjerivanja ili naprezanja. Lirski se album nalazi u poziciji jednostavnosti, prijenosa iskustava bez suvišnog umatanja u celofan.

Uslijedit će justified koju sam stavio na posljednju Dozu. U svojoj zaraznosti i točnosti prikaza emocija, justified će ostati među favoritima i najkompletnijim pjesmama na albumu. Unatoč hit faktoru i super jasnoj strukturi, justified ne zvuči previše planirano, već opušteno i, rekao bih, dugovječno.

 Pomirbenost i zrelost kao odgovor tuzi

Velik dio pjesama na „star-crossed” ima ton pomirenja s proživljenim, zrelosti, prihvaćanja. Rezultat nije uvijek jako zanimljiv, ali je i dalje vrlo slušljiv. Akustična i atmosferična angel, potencijalni hit breadwinner, prolazna camera Roll i predvidiva easier said zajedno tvore blok koji je dosta preskočiv.

U cijeloj priči, mislim da je najviše pamtljiva upravo ta atmosfera gdje album može proći dosta neprimjetno ili pak izuzetno ugodno. Sve ovisi o tome koliko vam se da posvetiti mu se. Stječem dojam kako je album rađen s ciljem da ne mora biti turbo komercijalno uspješno izdanje i to cijenim. Drago mi je da ne odiše tugom kao prevladavajućom emocijom i da ne zvuči ucviljeno ili osvetoljubivo, što zna biti slučaj na albumima ovakve tematike.

Hookup scene mi je bio trenutak potvrde da album postaje jednoličan. Koliko god da preferiram album formu i kohezivna izdanja s ciljem, određeni faktor iznenađenja mora biti prisutan. Možda su ipak poruke i način prijenosa koje je Kacey odabrala ovaj put previše jednostavne jer smo ih toliko puta čuli iz grla drugih pjevača i pjevačica.

Taj, i dalje plodonosan, spoj atmosferičnog pop i countryja vratit će se na keep lookin’ up. Kacey je bolja kad priča o životu općenito, nego o ljubavi. Stihovima poput „But I tried to be good and keep my head down, but there was too much sky around” kaže više nego da iznosi suvišne opise. Gradnja prema kraju pjesme je odlična.

Što te ne ubije od toga trebaš pobjeći?

Da jezik pregrizem, Kacey Musgraves zna složiti popis pjesama. Tako what doesn’t kill me kao još jedan hit kandidat, podigne atmosferu taman kad treba, ali nije bez mane. Opet imamo isti problem s uobičajenim, predvidivim porukama i mislim da to na kraju neću oprostiti, ali to će u konačnici učiniti album samo pjevnijim i više pamtljivim za šire mase. Da primijetim, tekst ide „What doesn’t kill me, better run”, što zapravo ima više smisla nego se čini. Što te ne ubije, neće te ojačati, nego od toga trebaš na vrijeme pobjeći.

Spas od negative stiže s predzadnjom there is a light koja je komotno mogla i zatvoriti album. Tko bi rekao da spontana flauta može odvesti stvari na potpuno novu razinu, a ni dojam Kylie Minogue vibre ne odmaže. Da ne bih pregrizao jezik drugi put, stiže završna gracias a la vida, koju je 1966. napisala čileanska „kraljica majka latino američkog folka” Violeta Parra.

Nakon toliko mnogo obrada ne bi mi nikad palo na pamet da će ju otpjevati i Kacey. Sjeda kao naručeno dok joj ne dodaju previše produkcijskih elemenata. Trebalo je stati tamo na 3:30, bez FINNEAS trenutka. Međutim, kako god da album završio, opet se lijepo pretoči natrag u prvu pjesmu.

Zvijezde krivo ukrštene, ali ne i glazbeno

Peti album američke country i pop pjevačice Kacey Musgraves zvuči kao prikladna glazbena podloga dugim putovanjima i dobar prijatelj kod povremene introspekcije. Srećom, nije dobar za ronjenje suza, pametniji je od toga.

Tamo gdje kreneš očekivati da će eksplodirati od emocija, sve se smiri i tamo gdje očekuješ da neki trenutak sreće potraje, polako će ga zarezati neka slika stvarnosti. Rekao bih da je Kacey uspjela spojiti učenje, prihvaćanje, zbunjenost, poletnost, mirenje u jedno cjelovito, lijepo izdanje prikladno kraju ljeta.

Album prati i film koji će izaći na platformi Paramount+. Radi se o 50-minutnom umjetničkom doživljaju opisanom kao izuzetno stvarnom, a sniman je u Los Angelesu. Ekipa koja se Kacey pridružuje u filmu su glumac Eugene Levy, pobjednica „RuPaul’s Drag Race” Symone, reperica Princess Nokia, glumica Victoria Pedretti i komičarka Meg Stalter.

Izdanje dolazi, simbolično, otprilike godinu dana nakon predaje papira za razvod. Sama Kacey Musgraves šalila se u medijima da kakva bi to ona country pjevačica bila da nema album o razvodu. Sada ga ima, ali je sve samo ne nešto uobičajeno. Neki zaključci su očekivani, ali s više slušanja se na to zaboravi, a možda se radi i o namjernoj suzdržanosti.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.