novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Stephany Stefan: “Htjela bih izgraditi mali svijet oko glazbe koju stvaram”

stefan
Foto: Renato Buić
Vrijeme čitanja: 6 minute

Prošlo proljeće riječka kantautorica Stephany Stefan službeno se predstavila publici s EP izdanjem pod nazivom “Clouds” kojim je pokazala kako od nje možemo i trebamo očekivati mnogo. Jesen kuca na vrata, a s nestpljenjem se očekuje njen album prvijenac. Najavni singl Binary Philosophy možete premijerno pogledati na našem portalu, a ako do sada niste imali prilike čuti njenu glazbu, u nastavku pobliže upoznajte ovu vrlo zanimljivu i talentiranu umjetnicu.

Za početak reci nam nešto o sebi. Tko je Stephany Stefan?

Ja sam Stephany Stefan, to već znaš (smijeh) i multidisciplinarna sam umjetnica. Kombiniram različite grane umjetnosti. To sam napravila zato što mi je tako bilo najjednostavnije nastaviti se baviti svime onime čime se bavim. Bavim se prvenstveno glazbom, fotografijom i plesom s vatrom. Također i žongliram, dakle zanimaju me cirkuske umjetnosti, pa mi je uvijek bilo teško odlučiti što mi je najdraže. U jednom trenutku zapitala sam samu sebe trebam li se usmjeriti na jedno, iako nikad nisam bila takva, uvijek me zanimalo svašta, i pisala sam i glumila i uvijek me bilo posvuda. Konstatirala sam da je najjednostavniji način taj da to pokušam ujediniti u jednu priču. Glazbu sam krenula ozbiljnije pisati pa se tu stvorila mogućnost da mogu u to ubaciti i vizualnu umjetnost odnosno snimati video za svoju glazbu, raditi fotke i tu vatru također uključiti kao jedan performans tijekom koncerta.

Znači sama radiš sve vizualne materijale vezane uz svoju glazbu?

Tako je. Nakon što sam napisala EP, uspjela sam oformiti grupu glazbenika oko sebe. Imam četiri glazbenika koji nastupaju sa mnom i postali smo familija. Goran Pleić svira bubnjeve, Vedran Mijić svira bas, Dorian Cuculić je za klavijaturama, a Igor Musulin svira gitaru. Oni mi pomažu aranžirati to što ja pišem i super funkcioniramo zajedno. Uspjeli smo uključiti jednog prijatelja u tu priču, Ognjena Kekanovića koji je odlučio biti naš ton majstor. On je i snimao album koji se sprema izaći kroz mjesec-dva, tako da on najbolje poznaje naš materijal. Također sam našoj obitelji pridodala Damjana Šporčića, primijenjenog umjetnika koji se bavi VJ-ingom. S prijateljicom i budućom režiserkom Marom Prpić pripremamo vizuale koje će naš VJ majstor obraditi i to će se projicirati na koncertima. Htjela bih izgraditi mali svijet oko glazbe koju stvaram.

Mislim da živimo u jako dobrom vremenu za tako nešto, a toga nema baš tako puno na našoj sceni. Znači sprema se izlazak prvog albuma. Koliko se on po materijalu razlikuje od EP-a “Clouds”?

Glazba je narasla. EP ja zovem ‘prvim djetetom’ (smijeh). Ono prvo dijete koje napraviš pa nisi siguran u kojem smjeru ga trebaš poslati u svijet i malo eksperimentiraš. To dijete je bilo prva naznaka nečeg što mi se sviđa. Sviđa mi se multižanrovska glazba. Slušam svašta od glazbe i nemam nikakvih ograničenja. Svaka pjesma je fragment jedne veće priče, ali ni jedna pjesma ne zvuči previše slično onoj prethodnoj. To je nešto što je zajedničko EP-u i albumu koji dolazi. Rekla bih da je album puno kompleksniji. Na njemu nema pjesme koja je ispod sedam minuta trajanja.

Kako izgleda tvoj kreativni proces stvaranja?

Nema nekog pravila. Imam trenutke kada sjedim negdje u gradu i sjetim se nečega i počnem pisati tekst, ponekad sjednem za gitaru i pjevam si nešto u glavi pa od toga nastane melodija. Nekad me i razgovori inspiriraju. Ima jedna pjesma na albumu koja se zove Red Light, a koja je jedina na albumu na kojoj recitiram tekst više nego što ga pjevam. Legla sam kod kuće na kauč i uključila snimač te dva i pol sata imala ispovijest sa samom sobom – zvuči blesavo (smijeh) pa sam preslušavala snimljeno i iz toga je nastala pjesma. Jedna pjesma na albumu je nastala zajedno s dečkima iz benda. Imala sam ideju teksta, došli smo na probu i oni su počeli svirati.

Kako su ljudi reagirali na prvi EP? Kakvi su bili odjeci publike?

Mislim da je najbolje odgovoriti na to pitanje kroz pravi primjer. Nakon što smo izbacili EP imali smo devet koncerata, a samo jedan od njih smo sami organizirali. To je jako lijep trenutak u kojem su ljudi prepoznali glazbu. Svi smo bili jako sretni jer su nas zvali u Osijek, na Krk, dok smo u Rijeci svirali na nekoliko događanja. Što se publike tiče teško mi je reći. Volim trenutak u kojem nakon koncerta razgovaram s ljudima koji su nas došli poslušati. Ne volim da me se hvali, draža mi je konstruktivna kritika. Ljudi su nam došli i savjetovali neke stvari, ali su bili i zadovoljni onim što su čuli i vidjeli i svaki smo im put uspjeli prenijeti osjećaj, a to je najbitnije.

Album koji se sprema izaći će na engleskom jeziku? Planiraš li stvarati pjesme samo na engleskom?

Album je na engleskom, tako je. Kako je moja glazba otišla u neke multižanrovske vode, tako sam i ja već počela pisati nove materijale, to ne staje. Mislim da će sljedeći album, iako nikad ne znaš i nije baš dobro govoriti unaprijed, biti multilingvalan. Pričam talijanski i nešto španjolskog i francuskog, voljela bih napisati par stvari na hrvatskom, par na talijanskom i jednu možda i na španjolskom. Općenito jako cijenim jezik kao alat.

Očekuju li nas na albumu možda neke suradnje s pjevačima ili instrumentalistima?

Tri suradnje smo napravili s troje ljudi iz raznih dijelova Hrvatske. Ne želim ništa otkriti, sve ćete čuti i vidjeti.

Mnogi su glazbenici izjavili da im se više isplati izdavati singl za singlom pa eventualno to na kraju sabrati u neki album. To naravno ovisi i o načinu na koji glazbenik pristupa glazbi. Što misliš o momentu izdavanja singlova?

Mogu shvatiti to jer dobra produkcija košta. To je neki taj moment u kojem nisi potkrijepljen nekim kapitalom i krećeš sam u sve to. Napraviti lošu produkciju može biti dobro ako je riječ o eksperimentalnoj glazbi. To glazbi može dati dodatan šarm. Za glazbu koju ja stvaram mislim da produkcija nije presudna. Album nam je snimio Ognjen Kekanović i sve je bilo jako familijarno. S druge strane teško je napisati pjesmu, a pogotovo 12-13 komada. Mogu razumjeti da netko odlučuje izbaciti singl po singl, ali sebe ne vidim da bih išla u tom smjeru. Radije bih svake dvije do tri godine napravila jedan album, iako nikad ne reci nikad, možda nakon albuma izbacim deset singlova (smijeh).

Pričale smo o glazbi koju slušaš, rekla si da se ne ograničavaš žanrovski. Što trenutno slušaš?

Jako mi je zanimljiva japanska glazba odnosno azijska glazba općenito. Naletjela sam na neku japansku glazbu iz sedamdesetih koja mi se svidjela, ali voljela bih potpuno proučiti njihovu scenu da osjetim u kojem smjeru ljudi tamo vibriraju. Trenutno istražujem funk, neo soul i jazz.

Što se zadnje vrtjelo na tvom playeru? Koji album si nedavno slušala?

To mi je kao hrana – što si jela jučer (smijeh). A ljudi me to stalno pitaju. Mislim da je zadnje što sam slušala kad sam išla za Sisak Robohands.

Pratiš li domaću i regionalnu scenu?

Slušam Veju. Dosta mi je naša etno scena zanimljiva. Osim toga jako volim Antenat, Če bo bo če na na, Šumove protiv valova, Albu & Lea. Prije sam slušala puno hrvatskog metala, sada su mi zanimljivije zemlje koje su mi daleko i njihova glazba.

stefan
Foto: Jan Mastrović

Na kojem festivalu bi voljela nastupati, a nisi još imala prilike?

Southern Soul festival u Crnoj Gori. Toliko me oduševio kad sam ga posjetila da sam po povratku dečkima odmah rekla da moramo nekako doći do tamo. Koncept festivala je odličan, održava se na pješčanoj plaži. Sam taj prizor tirkiznog mora i crnog pijeska je fenomenalan. Organizacija je odlična, glazba je suluda, atmosfera je predivna. Tamo dolaze glazbenici koji su u potpuno drugačijem svemiru u glavi. Ali do tada trebamo još jako puno svirati.

Kakvi su vam planovi za jesen?

Spot za Binary Philosophy izlazi svaki čas, a album će izaći dva mjeseca nakon njega. Planiramo napraviti promociju u Rijeci i Zagrebu, a nakon toga planiramo neku turnejicu. Još kad je EP izašao pružila nam se prilika da odemo u Sloveniju, Srbiju, Austriju, tako da ćemo se prijavljivati na festivale i potruditi se predstaviti našu glazbu što više ljudi.

Koja je tvoja prva uspomena vezana uz glazbu koje se možeš sjetiti?

Imam dva trenutka. Jedan je onaj koji imam u glavi, a drugi koji imam na VHS-u koji je tata snimao. Ovaj iz glave je trenutak kad sam imala tri ili četiri godine. Moj tata vodio je disko klub koji je tada bio jedan od najjačih u regiji. Svi znaju za Milde Sorte. Tamo je Dino Dvornik imao jedan od svojih prvih koncerata. Sjećam se kad sam tog čovjeka upoznala. To mi je baš ostalo urezano u sjećanju. Trenutak gdje izlazim iz auta, tata me vodi za ruku i kaže mi da će me upoznati s jednim super barbom koji se zove Dino Dvornik. Drugo sjećanje s VHS-a opisuje scenu gdje imam isto neke četiri godine i sjedim na kauču, a pjevam pjesmu od Tonija Cetinskog. I to je pjesma 23. prosinac s jednog njegovog ranijeg albuma, dan danas taj album poslušam jer me veže za lijepe uspomene.

Be social

Komentari