Mi imamo odgovor na pitanje koje bi vam vinile Mary May pustila na kućnom tulumu
Jako smo blizu koncertu Mary May u Vintage Industrial baru. U srijedu 23. listopada ova talentirana glazbenica će u pratnji svoja četiri mušketira okupirati pozornicu i još jednom pred nas izliti svu čaroliju svoje glazbe.
Prijateljice su mi se smijale kad sam im ispričala za ovu ideju, kažu da idejama za članke nadoknađujem nedostatke iz svog društvenog života. Naime, samo luđak bi dozvolio da se na njegovom kućnom tulumu za zvučnu kulisu pobrinem ja.
Zamolila sam Mary May i dečke iz njenog benda da sudjeluju u igri koju ponekad igram s nekolicinom glazbenih entuzijasta. Pozvani ste na ultimativni kućni tulum preslušavanja vinila, a smijete ponijeti samo tri ploče iz kućne kolekcije. Koje ploče biste odabrali i zašto?
Otkrit ću vam što bi vam ja puštala na tom imaginarnom tulumu, ali imam i odgovor na pitanje što bi vam Mary May, Borko Rupena, Luka Čapeta i Marin Živković pustili. Marko se ispričao na izostanku s našeg imaginarnog tuluma zbog poslovnog puta koji ga je odveo u Njemačku, a ja ću vam pokušati što vjernije predočiti kako bi taj ultimativni tulum preslušavanja vinila izgledao da se stvarno dogodio. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna. Udobno se smjestite i pripremite se na preslušavanje zajedno s nama.
Tulum samo što nije počeo, zvonim na vrata s bocom eliksira mladosti, mini fikusom i pločama Tangerine Dream live at Coventry Cathedral 1975, Altın Gün i Christmas with Kićo 1986. Na vratima me dočekuje vesela Mary May iza koje se skriva još veseliji žamor muških glasova. Iz kuhinje se širi miris palačinki.
U toplom dnevnom boravku na lijevoj strani kauča sjedi mačak koji se ne obazire previše na to što se oko njega događa i dremucka. Na stoliću u sredini nalazi se gramofon. Borko i Marin, svaki u svojoj fotelji, strastveno raspravljaju o novom bendu koji su nedavno otkrili, a Luka spretno prevrće palačinke u zraku u kuhinjici na koju drugi dio boravka pruža pogled.
Sobna lampa boji zidove u toplo žutu boju. Teške zavjese s motivima cvjetova djelomično su sakrile grad koji diše i treperi. Mary May kao domaćica dobiva prednost u tome da nam otkrije svoja tri asa iz rukava i objasni izbor.
“Tea For The Tillerman” (Cat Stevens) – Jer je to prva muzika koje se sjećam, starci su to puštali na gramofonu, a ja sam bila fascinirana omotom albuma i urezan mi je u pamćenje.
“Grace” (Jeff Buckley) – Prva vlastita ploča koju sam dobila. Najbolji od najboljih, anđeo među ljudima, album za početak i kraj, za okruglo i ravno, glatko i hrapavo, za sve.
“Goodbye and Hello” (Tim Buckley) – Jer kad sam ga čula mi je bilo jasno odakle Jeffu onaj glas i osmijeh i glazbeni dar. I zbog rečenice tiskane na omotu ploče: “He will sing you his ten tales and then wander till spring” <3 A i jedna od pjesama koje čekaju idući album je posvećena njemu i zove se For Tim.
Mary May ustaje i sprema zadnju ploču u omot, a Luka donosi tanjur s palačinkama. Marin je ponio domaći pekmez, a Borko je otišao provjeriti ima li u kuhinji još čokoladnog namaza.
Luka pročišćava glasnice, smije se coveru Kiće i nije siguran želi li dočekati moj red za puštanje. Servira nekoliko šala i pošalica i vadi prvu ploču iz omota. Mačak se probudio i skočio Mary u krilo.
“Absolutely Free” (The Mothers of Invention, Frank Zappa) – Jer je konceptualno i u duhu svog vremena jedna od valjda najluđih ploča. Ona mi je muzički i teksturalno najveći utjecaj jer je presjek mnogo različitih tehnika za jedan jako težak period za eksperimentiranje sa zvukom zbog ograničene tehnologije i zato je Zappa uspio napraviti nevjerojatan presjek, teksture i otkriti neke nove načine. Revolucionarna ploča za mene.
“Cosmogramma Alternate Takes” (Flyling Lotus) – Meni posebna ploča, kratki EP koji je napravljen u suradnji s violistom/violinistom Miguel Atwood Fergusonom, tu su prerade njegovih pjesama u jako finim string aranžmanima i s harfama. Album “Cosmogramma” je jako frenetičan i naporan za slušanje, ali genijalan, dok je “Cosmogramma – Alternate Takes” mnogo mekši i sčilaniji za slušanje, nevjerojatan je sound i ogromna mi je inspiracija u elektronskoj glazbi.
“Bag Of Problems” (Reel Problems) – Bio sam tamo kad se ploča snimala, fantastičan koncert, fantastični ljudi, najluđi bend valjda u Zagrebu, pravi jazz, nevjerojatan sound i tak. Fantastična ploča iz domaće radinosti – Pass The Hat Records!
Luka veselo poskakuje po dnevnom boravku i slučajno rukom udari o žice akustične gitare koja visi sa zida. Ona proizvede zvuk koji Mary imitacijom pjevuši i produži u meku melodiju.
Smijeh zavlada prostorijom, Marko se javlja kratkim video pozivom, maše i prenosi pozdrave, Marin ustaje iz naslonjača i sprema se na svojih pet minuta.
“Tabula Rasa” (Arvo Pärt) – Jer me naučilo što je to tišina.
“The Köln Concert” (Keith Jarret) – To nisam mogao vjerovat’ kad sam čuo da netko samo dođe i improvizira cijeli koncert, pjesmu po pjesmu, forme, fraze, melodije, motive.
“Symphony No.6” (Tchaikovsky) – Tamo sam čuo najljepše melodije ikad.
Mačku se najviše svidio Tchaikovsky jer je jedino tada obratio pažnju na nas i kao da je slušao zajedno s nama. Nakon su zadnji taktovi simfonije odsvirali, trznuo se i otišao na balkon. Marin je svoje oduševljenje prenio i na nas, započeli smo razgovor o klasičnoj glazbi.
U nekom trenutku Luka se otme iz rasprave poput zvrka i pojuri prema kuhinji. Za nekoliko minuta se vraća s grickalicama i puni poluprazne čaše. Na njegovu brižnu akciju nadovezala sam se prikladnim citatom iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”. Mary na to otpjevuši stihove Ja ljubim, a Borko s ormara dohvaća svoje ploče. Komešanje se stišava jer svi znamo da je Borko jako dobar pripovjedač, poklanjamo njegovim izborima svu pažnju.
“Santana’s Greatest hits” (Carlos Santana) – Vjerojatno jedna od prvih ploča je bila od Elvisa Presleya iz box seta od 6 komada koje je slušala moja mama a ja sam ih prvi puta osluhnuo ’92-’93 – no ne bi to izdvojio kao najznačajnije ploče (ako govorimo baš o pločama) – tatina kolekcija Doorsa, Pink Floyda, Beatlesa itd. prevagnula je nekoliko godina kasnije (cca ’94 – ’95) kada sam čuo Carlos Santana album “Santana’s greatest hits” nedugo nakon toga, točnije ’98 je bila snimka koncerta iz Doma sportova na TV-u. Nisam previše žalio zbog tog koncerta jer sam te godine gledao Stonese na hipodromu, ali svejedno sam bio žalostan što ne živim u Zagrebu. 🙂
“Gefion” (Jakob Bro) – Druga ploča svakako bi bila jedna iz moje siromašne kolekcije ECM izdanja – a to je Jakob Bro trio “Gefion”. Ona je praktički obilježila sva moja dotadašnja iskustva slušanja CD-ova već spomenute izdavačke kuće i zaokružila sliku (unatoč lošem HiFi sustavu) onoga kako zvuči taj prostor oko glazbe i sam zvuk instrumenata koji ECM etiketa predstavlja.
“Blues and Ballads” (Brad Mehldau Trio) – S obzirom na to da ponovno ploče slušam tek zadnje tri ili četiri godine i ne mogu navesti neke od onih snimaka koje sam slušao s CD-a, kao treću bih izdvojio svakako Brad Mehldau trio “Blues and Ballads” koju mogu pustiti kad god, jednako kao i istoimeni Coltraneov primjerak, njega doduše nemam na ploči.
Red je došao na mene. Fascinirano sam pričala o bendu Tangerine Dream i prepričavala koncert Altın Güna u Šiški. Najviše nas je nasmijao Kićo, što je pokrenulo potragu za smiješnim naslovnicama albuma.
Luka je odlučio da je vrijeme za još jednu turu palačinki i krenuo u realizaciju, a Borko i Marin su odlučili napraviti mediteransku salatu. Mary i ja smo se za to vrijeme spustile do kioska po neke sitne potrepštine. Na putu prema stanu srele smo Dunju u pratnji vesele ekipe iz House of Pabla i pozvale ih da nam se pridruže. Druženje uz preslušavanje glazbe nastavilo se do kasnih noćnih sati. Sljedeći put zovemo i vas, a do tada se vidimo na koncertu u Vintage Industrial baru.
