novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

SVJETIONIK: Ekspresionistička studija pomračenog uma

svjetionik
'Svjetionik' | Zagreb Film Festival
Vrijeme čitanja: 4 minute

Djevičansko pristupanje novom filmu najčešće mi se dogodi kod nasumično odabranih naslova: u trenucima tvrdokorne potrebe za raspuštanjem misli iz rutinske svakodnevice pred nekom komedijom ili ekstremno trashy akcijom. Rijetko se kada odlučujem ne znati ništa o filmu kojeg pak mjesecima prije premijere želim pogledati zbog kriptičnog, ali uzbudljivo zazornog i estetski niveliranog trailera koji daje naslutiti nelagodnu odiseju.

Svega pet dana prije Svjetionika (The Lighthouse) za čiju sam premijeru na Zagreb Film Festivalu nabavio karte tjednima ranije, spletom poslovičnih filmskih preporuka pogledao sam The Witch (2015), četiri godine kaskajući za većinom (mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa), da bi lampica nad glavom zaiskrila još jače shvativši da je Robert Eggers redatelj i jezivo-hladne adaptacije engleske predaje. Nakon briljantnog debija s nekonvencionalnim hororcem, Eggers istražuje ludost kroz dva karaktera u svom svjetioniku.

Mladost i starost

Negdje na američkoj pučini krajem 19. stoljeća svjetionik čuva sardonični stari mornar, Popaju nalik, Thomas Wake (Willem Dafoe) kojem kao pomoćnik pristiže mladi Ephraim Winslow (Robert Pattison). Dijabolični starosjedioc otežava posao strogom i čvrstom mladiću angažiranom zabranom pristupa samome svjetlu na najvišoj točki zdanja izloženog gnjevu šekspirijanskih oluja, čuvajući tako izvor svjetlosti potencijalno izgubljenima samo za sebe. Dakako, znatiželja mladog pridošlice prerasta u intrigu, a zatim izraženu i neskrivenu frustraciju odraženu na već neuravnoteženom odnosu.

svjetionik
‘Svjetionik’ | YouTube screenshot

Dok ga danju Wake zlostavlja i onemogućuje mu odgovore na pitanja za koje uopće ne treba postojati smisao, Winslowa, koji se prvotno opire tome, poetični stari mornar opija noću, pripovijedajući mu o pitanjima i zapažanjima dezorijentiranog čovjeka. Uskoro bizarni dijalozi natopljeni alkoholom postaju uvertira u promjene stanja uma nemirnog mladića i prenosi se na njegovo fizičko okruženje.

Gotovo jalova mala otočna hrid manifestira njegova (njemu) neobjašnjiva unutarnja previranja i Winslowa obavijaju nadnaravne halucinacije o sirenama, nemrtvim galebovima i krakovima koji se instinktivno pokazuju kao mračni simboli, a koji izazivaju seksualne ili barem erotizirane reakcije. Istovremeno, starac čiji monolozi opijaju mladića poput pjeva sirena mornare, ne dopušta mladiću odlazak do svjetla. Njemu to postaje opsesija i primarni nagon prema onom što je zabranjeno.

Kodovi književnog modernizma

Tumačeći pomračenje uma uslijed izolacije, Svjetionik se poigrava sa strpljenjem i percepcijom gledatelja, ne razvijajući radnju koliko figure i postupke. Tako rastvara svoje žanrovske kodove očigledno preuzete iz književnog modernizma (Virginia Woolf, Joseph Conrad, James Joyce, C.P. Gillman) i horora 50-ih i 60-ih. Uzvišen jezik starijeg muškarca neodoljivo upućuje na Melvillea u svojim prebogatim književno-mitskim aluzijama i Josepha Conrada u sirovoj tmini nemilosrdnog svijeta o kojem propovijeda mlađem muškarcu.

svjetionik
‘Svjetionik’ | YouTube screenshot

On propovijeda u vizualnoj raskoši snažno kontrastiranog svijeta, koja priziva hladnoću njemačkog ekspresionizma u svom srazu svjetla i sjene, a nad kojim stražare jata hičkokovskih ptica što anticipiraju zlo. Muškarci u konfliktu svog otoka, ali i međusobnom konfliktu, razvijaju svoju neobjašnjivu agresiju, aludirajući tako na različite mogućnosti ‘čitanja’ njihove mizanscene iz prizme stanja uma sugeriranog kamerom, ali i motivima.

Titranje kamere između bližih kadrova i polutotala, odnosno suprotstavljenih rakursa, upućuje samo na alternativnu realnost njihove fizičke osobe. Pritom je prikazano vjerojatno izobličena interpretacija te stvarnosti. Drugim riječima, izostanak narativne i dijaloške logike upućuje na to da su kamera i fotografija u službi ludosti. One su njezina inkarnacija, materijalizacija i psihodelično-onirička vizualizacija kakvu smo dobili prije stotinu godina u Andaluzijskom psu kao remek-djelu nadrealizma u filmu. Direktor fotografije Jarin Blaschke (The Witch) svojom je crno-bijelom fotografijom oštra kontrasta vizualno nastavio binarne opozicije određene scenarijem i karakterima.

Um dezorijentiranog čovjeka

Poigrava s oprekama u kadriranju i ekstremima, prikazom prigušene unutrašnjosti i zasljepljujućim eksterijerom svjetionika, surovošću krajobraza i zadataka mladića nasuprot nadrealnoj sanjivošću kojom je ista surovost isprekidana. Time nam daje navigacijsku kartu kroz um dezorijentiranog čovjeka. Nelagodan vizualni ton filma služi kao nenarativno sredstvo iznošenja straha i iščekivanja, kombinirana s filozofijski i poetski nabijenim monolozima starog čuvara svjetionika, manifestira se u zbunjivanju i provokaciji gledatelja.

‘Svjetionik’ | YouTube screenshot

Istovremeno, fotografija je vjerojatno i najveći adut cijelog tehnički usavršenog filma. On je okrenut svojim postupcima izlaganja više negoli samome sadržaju. A sadržaj će nerijetko joyceovski najprije umoriti i isprovocirati, a zatim intelektualno zadovoljavati gledatelja. Pri spoznaji referencijalnosti i otključavanju kriptičnih momenata poput nadrealističkih intermezza koji prekidaju prividnu svijest mladog Winslowa, gledatelj dobiva hedonistički tretman.

Jezik mornara

Odabir glumaca komplementira estetiku filma, gdje je Dafoeov nastup nakon plastičnog utjelovljenja pomahnitalog Vincenta van Gogha (An Ethernity’s Gate) u sad još više filigranski izbrušen lik. Mističan i metaforičan jezik mornara zaokružen je uzbudljivim intonacijama i gestikulacijama, glumačkim postupcima kakve bi bio užitak i zadovoljstvo studiozno promatrati u potpunoj izolaciji od priče i mizanscene. S druge mu pak strane stoji Pattinson koji se posljednjih godina, počevši od Cronenbergova Cosmopolisa, profilira u vrhunskog glumca čiji razvoj podsjeća na onaj mladog Leonarda di Caprija. Njihova tenzija održava dinamiku karaktera koji koketiraju između ubojstva i podlijeganja homoerotskoj napetosti sugeriranoj u njihovim noćnim, pijanim sesijama.

Spori psihološki horor Svjetionik svojim odbijanjem razvijanja sižeja u konvencionalnom smislu lako će razdražiti gledatelja u potrazi za strukturom, slijedom, logikom,  ključem za interpretaciju i svjetlom u mraku koje će se pojaviti tek na kraju tunela kad mu pristupimo kao djelu svjesnom svog izlaganja. Nudeći svoje kodove i redateljsko-fotografske postupke kao način nenarativnog pripovijedanja, Svjetionik će, unatoč neupitnoj pretencioznosti, nagraditi ‘čitatelja’ spoznajom da se radi o alegoriji ludosti, gdje je tek sporadičan bljesak intenzivnog svjetla u dubokom moru košmara orijentir za razumijevanje pomračenog uma.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari