Glazba

„The Nearer The Fountain, More Pure The Streams Flows” (Damon Albarn): Kompliciran naziv albuma za ništa manje kompleksne ideje

Damon Albarn
"The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Letargičan izlet u neistražena prostranstva majke Zemlje opis je koji bi najbolje oslikao novo izdanje jednog od najcjenjenijih kantautora današnjice – Damon Albarn objavio je drugi solo album. Neumorni britanski radoholičar stoji iza projekata Gorillaz, Blur, The Good, the Bad & the Queen i Africa Express, a u navedenim projektima  kombinira elemente popularne, world, klasične i jazz glazbe.

Njegovo prepoznatljivo miješanje žanrova nije izostavljeno ni u novom samostalnom uratku, dapače rekla bih da je prisutnije nego u ostalim projektima. Upravo kao samostalan umjetnik Albarn ostvaruje sve svoje vizije bez imalo bojazni i zadrške.

Zov divljine

Prva asocijacija koja me vezala uz album bilo je bespuće sjevernjačke divljine. Navedena asocijacija je smislena i opravdana jer je album snimljen na Islandu, koji Albarnu služi kao vječna inspiracija stvaralaštva, a tamo je i volio pobjeći od medijske hajke koja ga je pratila tijekom Blur dana.

Nedavno je Damon Albarn dobio islandsko državljanstvo, tako da sada lagodnije može pristupiti svom studiju u Reykjaviku. Island je na njega zasigurno imao terapeutsko djelovanje, pogotovo tijekom pandemijskih dana. The Nearer The Fountain, More Pure The Stream Flows je istoimeni singl preko kojeg se upoznajemo s najsjevernijim europskim otokom.

Singl nas uvodi u nalet valova nad ledom okupanim žalom, koji je u kontrastu s pokojim gejzirom iz unutrašnjosti, baš kako naslov albuma i numere evocira. Žamor valova je prisutan u Esja i singlu Particles koji zatvara album. Također, kroz album uočavamo i neke druge destinacije poput Montevidea (The Tower of Montevideo) i Irana (Daft Wader) koje služe kao nostalgičan podsjetnik na lokacije koje je obišao kao dijete, budući da je odrastao u obitelji neprikosnovenih hipija. Sve je to poslužilo kao baza za memoare preko kojih je satkan album.

Kompleksnost iznad svega

Album sam poslušala odmah kada je izašao vozeći se u tramvaju, no moram priznati da ga tada nisam upila. Odmah sam znala da album nije za takvo usputno slušanje i da traži više posvećenosti. Kako se približavalo blagdansko vrijeme, nekako sam album pospremila u ladicu, koju nisam otvarala sve do nedavno. Ova nadolazeća hladnoća baš godi atmosferi albuma pa sam s guštom upalila Polaris, koja slovi kao najpristupačnija i najupečatljivija stvar na albumu zbog perkusija u afričkom stilu.

Ostatak albuma je suglasan u tromijem tonu s instrumentalnim stvarima koje ne zvuče kao fileri (Combustion i Esja). Riječ je o instrumentalno poprilično bogatim pjesmama i primjetno je kako ne odudaraju puno od suvremene jazz glazbe, no i dalje je riječ o popularnom albumu, koji u suštini je sve samo ne čista popularna glazba i zbog toga vam vjerojatno neće biti na repeatu. To ne znači da ga nećete cijeniti kao jednu lijepo okruženu cjelinu i da vas neće otpuhati u sonička prostranstva.

Sterilnost kao glavna zamjerka

U usporedbi s prethodnikom „The Nearer The Fountain, More Pure The Streams Flows” djeluje beskrvnije i distanciranije. Hladnoća je zasigurno bila nit vodilja pri stvaranju albuma, kao i cijela otužna situacija koja nas prati sve ovo vrijeme. S druge strane, znamo kako je Damon Albarn poznat kao karizmatičan izvođač i kada se njegova karizma susretne sa santom leda, kao što je slučaj s ovim album, ona se momentalno izgubi u oceanskim brazdama.

Moguće je da Albarna previše promatram iz perspektive optimističnog Gorillaza i nešto malo manje optimističnog Blura i stoga mi ga je nemoguće u potpunosti doživjeti u jednom ovakvom teškom i otužnom izdanju.

Sam pogled na tekst obilježen je osjećajem gubitka, strahopoštovanja, no i zabrinutosti, posebno za klimatske promjene. Prilično teške teme od kojih uglavnom bježimo u slobodnim trenucima. Siva boja bi najbolje oslikala album i nije uzaludno odabrana za naslovnicu albuma i videozapise. Njezina neutralnost kao takva ne može evocirati jake emocije bez kojih ne postoji istinski suputnik. Možda je taj isti suputnik ostavljen za neki drugi album.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari