Istaknuto
10.05.2022.

Vrijeme čitanja: 13 minute Zakoračili smo u tjedan Eurosonga. Prvo polufinale održava se već večeras, drugo u četvrtak, a veliko finale je zakazano za subotu. Naše ljubiteljice Eurosonga, Eva i Helena, poslušale su sve pjesme s ovogodišnjeg natjecanja i za vas sačuvale svoje dojmove.

28.04.2022.

Vrijeme čitanja: 5 minute Uoči nuklearnog rata zatvaramo Ziherung sezonu jednim hefty masnjakom kojeg čine albumi izašli u studenom i prosincu prošle godine, a u roster je uguran i poneki propušteni album kroz godinu.

Glazba

„The Nearer The Fountain, More Pure The Streams Flows” (Damon Albarn): Kompliciran naziv albuma za ništa manje kompleksne ideje

15.01.2022. Eva Juraški"The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Letargičan izlet u neistražena prostranstva majke Zemlje opis je koji bi najbolje oslikao novo izdanje jednog od najcjenjenijih kantautora današnjice – Damon Albarn objavio je drugi solo album. Neumorni britanski radoholičar stoji iza projekata Gorillaz, Blur, The Good, the Bad & the Queen i Africa Express, a u navedenim projektima  kombinira elemente popularne, world, klasične i jazz glazbe.

Njegovo prepoznatljivo miješanje žanrova nije izostavljeno ni u novom samostalnom uratku, dapače rekla bih da je prisutnije nego u ostalim projektima. Upravo kao samostalan umjetnik Albarn ostvaruje sve svoje vizije bez imalo bojazni i zadrške.

Zov divljine

Prva asocijacija koja me vezala uz album bilo je bespuće sjevernjačke divljine. Navedena asocijacija je smislena i opravdana jer je album snimljen na Islandu, koji Albarnu služi kao vječna inspiracija stvaralaštva, a tamo je i volio pobjeći od medijske hajke koja ga je pratila tijekom Blur dana.

Nedavno je Damon Albarn dobio islandsko državljanstvo, tako da sada lagodnije može pristupiti svom studiju u Reykjaviku. Island je na njega zasigurno imao terapeutsko djelovanje, pogotovo tijekom pandemijskih dana. The Nearer The Fountain, More Pure The Stream Flows je istoimeni singl preko kojeg se upoznajemo s najsjevernijim europskim otokom.

Singl nas uvodi u nalet valova nad ledom okupanim žalom, koji je u kontrastu s pokojim gejzirom iz unutrašnjosti, baš kako naslov albuma i numere evocira. Žamor valova je prisutan u Esja i singlu Particles koji zatvara album. Također, kroz album uočavamo i neke druge destinacije poput Montevidea (The Tower of Montevideo) i Irana (Daft Wader) koje služe kao nostalgičan podsjetnik na lokacije koje je obišao kao dijete, budući da je odrastao u obitelji neprikosnovenih hipija. Sve je to poslužilo kao baza za memoare preko kojih je satkan album.

Kompleksnost iznad svega

Album sam poslušala odmah kada je izašao vozeći se u tramvaju, no moram priznati da ga tada nisam upila. Odmah sam znala da album nije za takvo usputno slušanje i da traži više posvećenosti. Kako se približavalo blagdansko vrijeme, nekako sam album pospremila u ladicu, koju nisam otvarala sve do nedavno. Ova nadolazeća hladnoća baš godi atmosferi albuma pa sam s guštom upalila Polaris, koja slovi kao najpristupačnija i najupečatljivija stvar na albumu zbog perkusija u afričkom stilu.

Ostatak albuma je suglasan u tromijem tonu s instrumentalnim stvarima koje ne zvuče kao fileri (Combustion i Esja). Riječ je o instrumentalno poprilično bogatim pjesmama i primjetno je kako ne odudaraju puno od suvremene jazz glazbe, no i dalje je riječ o popularnom albumu, koji u suštini je sve samo ne čista popularna glazba i zbog toga vam vjerojatno neće biti na repeatu. To ne znači da ga nećete cijeniti kao jednu lijepo okruženu cjelinu i da vas neće otpuhati u sonička prostranstva.

Sterilnost kao glavna zamjerka

U usporedbi s prethodnikom „The Nearer The Fountain, More Pure The Streams Flows” djeluje beskrvnije i distanciranije. Hladnoća je zasigurno bila nit vodilja pri stvaranju albuma, kao i cijela otužna situacija koja nas prati sve ovo vrijeme. S druge strane, znamo kako je Damon Albarn poznat kao karizmatičan izvođač i kada se njegova karizma susretne sa santom leda, kao što je slučaj s ovim album, ona se momentalno izgubi u oceanskim brazdama.

Moguće je da Albarna previše promatram iz perspektive optimističnog Gorillaza i nešto malo manje optimističnog Blura i stoga mi ga je nemoguće u potpunosti doživjeti u jednom ovakvom teškom i otužnom izdanju.

Sam pogled na tekst obilježen je osjećajem gubitka, strahopoštovanja, no i zabrinutosti, posebno za klimatske promjene. Prilično teške teme od kojih uglavnom bježimo u slobodnim trenucima. Siva boja bi najbolje oslikala album i nije uzaludno odabrana za naslovnicu albuma i videozapise. Njezina neutralnost kao takva ne može evocirati jake emocije bez kojih ne postoji istinski suputnik. Možda je taj isti suputnik ostavljen za neki drugi album.

(Visited 96 times, 6 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.250 out of 5)

Komentari