Trash Will Smash: Noć nadrealne mješavine umjetnosti
Poštovanje umjetnicima koji se uzdižu iznad zle konzervativne korporacije razmjene umjetničkim proizvodima, iznad ljudske opačine i mazanja očiju pretencioznošću. Neprivilegirani, neizdvojeni, izbjegavajući reflektore slave, kolektiv Trash Will Smash 20. lipnja priredio je drugi put izložbu koja iskazuje slobodu i nepatvorenost.
Prostor sam za sebe stvara neugodne trnce u leđima, koljenima i peti. No, taj dojam prolazi duljim zadržavanjem u polumračnim prostorima oljuštene kućerine. Uvertira u izložbu je slijed instalacija u prostoru, grafita, visećih plakata i ilustracija s popratnim tekstom. Konačni ulaz je kroz cirkuska dvokrilna vrata s velikim natpisom Welcome. Ulazak je popraćen dimom i osjećajem izgubljenosti u prostoru i vremenu uzrokovanim mnogobrojnim, ali slabim izvorima svjetlosti. Grafiti prekrivaju zidove, a njih prekriva sloj maglene mistike. Na kraju kruga put vodi stepeništem do gore.
Dezorijentacija, zbunjenost, treperavo očekivanje dok se uspinjemo pomalo klaustrofobičnim prostorom. Na vrhu, desno, čuje se glas. Dolazi od čovjeka koji čita knjigu uz lagani hod u krug u zamračenom prostoru sa slikama i čudovištima što izrastaju iz poda.
Do glavnog prostora još je samo korak. Potpuno obasjan prostor mogao bi se nazvati i galerijom. U sredini je čudna konstrukcija iz koje se uočava malo dlakavo čudovište. Na zidovima slike, na zidovima crteži, pa kolaži, pa smeće, pa nešto treće. Motivi se izmjenjuju s medijima, kvaliteta s prosječnošću. Nedostaje li kustoske direktive ili je u tome i poanta? Sam biraj, sam odluči, što je dobro, što valja, što ti se sviđa.
Djela su nadopunjavana dosjetkama, slikama se pridružuju plakati nagih žena. Mješavina smeća, žica, umjetnosti, fotografija, projekata, namještaja. Mješavina ljudi koji cirkuliraju, motre, procjenjuju, dive se, smiju i prolaze.
