novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Trebalo bi prošetati psa”: Retrospekcija u dvorištu

Foto: hnk.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

 

Foto: hnk.hr
Foto: hnk.hr

Trebalo bi prošetati psa je dramski tekst Tomislava Zajeca, za koju je prije nekoliko mjeseci dobio drugu nagradu za dramsko djelo 2012. Marin Držić. Ova drama, u režiji Franke Perković, je tijekom prošlog  tjedna praizvedena u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Pošto se pozornica nalazila u dvorištu Zagrebačkog plesnog centra, gledateljima je pružena neobična privelegija da prate predstavu vani, u ugodno toploj večeri uz lagani ljetni povjetarac. Uz to, dodatnoj čari doprinijeli su posebni efekti zvuka i svjetla, koji su u vanjskom mraku posebno došli do izražaja. Kapi kiše, digitalni sat i pas kojeg treba prošetati bili su prikazani u obliku vizuala projicirani na fasadu.

Foto: hnk.hr
Foto: hnk.hr

Bojan Navojec, Daria Lorenci Flatz i Vlatko Dulić čine glumačku postavu ove drame. Glavni lik je muškarac srednjih godina koji je zaposlen u školskoj knjižnici i živi samačkim životom. Bojan Navojec je po meni dobar izbor za tumačenje glavnog lika, svidjela mi se njegova gluma, a on je također i preuzeo ulogu pripovjedača. Dunja Lorenci Flatz glumi bivšu djevojku knjižničara, koja se nakon prekida našla u ljubavnom trokutu sa oženjenim muškarcem, zaposlena je u uredu gdje prodaje avionske karte i mašta o gradovima gdje se ostvaruju snovi. Vlatko Dulić, koji glumi oca glavnog lika, osobno me je najviše oduševio. Otac intelektualac, koji također živi samačkim životom, osvojio je nagradu za životno djelo te je prisiljen pripremiti govor za tu posebnu prigodu, što mu nije nimalo drago.

Radnja se odvija kroz jedan dan, a posebnost je u tome što su dijelovi drame isprekidani i pomiješani. Digitalni sat koji  prikazuje vrijeme svake scene, služi kao pomagalo publici, kako bi bolje shvatila pravi redoslijed događaja. Tako radnja započinje susretom žene i muškarca u kasno poslijepodne, a pravi početak se zapravo dogodio puno ranije. To me je natjeralo da se bolje koncentriram na predstavu, i, dok sam pratila dijaloge, u svojoj glavi sam razmišljala što se dogodilo prije. Te retrospektivne scene drže gledatelja u neizvjesnosti, tek pred kraj shvati pravu bit djela i doživi aha-efekt.

Naočigled jednostavna drama, koja prikazuje situacije i dijaloge iz svakodnevnice, otkriva zapravo komplicirane odnose troje ljudi, mnogo tajni iz njihove prošlosti i njihovu subdinu. Na vidljivost isplivaju neke činjenice koje su likovima možda bile i poznate, ali su sve do tog dana bile neizrečene. Otac priznaje da nikada zapravo nije volio svoju pokojnu ženu, te da je odlazio na putovanja u Rusiju prvenstveno zbog ljubavnice koja ga je na kraju ostavila s jednim pismom. Žena daje do znanja da je patila nakon prekida, bila izgubljena i našla se ponovno u disfunkcionalnoj vezi, te da je trudna s drugim. Muškarac suočava oca, a tako i samog sebe, s činjenicom da već mjesecima više nije u vezi sa svojom djevojkom i s pravim razlogom zašto se toliko brine tko će prošetati njegovog psa – a to je teška bolest s kojom se već neko vrijeme bori sam.

Foto: hnk.hr
Foto: hnk.hr

Meni se osobno jako svidjela ova predstava, ponajviše jer prikazuje životnu realnost i suočavanje s istom. Nikome se nije lako pomiriti s nekim strahovima, događajima iz prošlosti i problemima. Jedno ih vrijeme čovjek uspije potisnuti, praviti se da ih nema i da ne postoje. No, kad tad dođe trenutak suočavanja s istinom, kada više nema smisla bježati od realnosti.
Svakako bih preporučila ovu predstavu, zbog iznimno ugodnog ambijenta, zanimljivih glumaca i tehnike, te zbog duboke tematike.

Be social

Komentari