Ususret Super Uhu #6: TOP 10 pjesama koje je napisao Bob Mould
Hüsker Dü je vjerojatno, zbrojem tehničkih i sentimentalnih okolnosti, bend mog života. Objašnjenje zašto je tomu tako previše bi nalikovalo na priče o upoznavanju ljubavi svog života koje svi koji ih imaju rado pričaju, ali koje nitko ne voli slušati. Mene Hüsker Dü prati kroz nekoliko takvih priča i kad bih morala odabrati jedan bend koji bi bio metafora za ono što ja zovem život, to bi bio ovaj bend.
U svoj svojoj kratkotrajnosti, veličini i opskurnosti, on je moja natalna karta, a Grant Hart i Bob Mould su moja Venera i Mars. Granta nema već skoro dvije godine, ali na Boba se može naletjeti u Primoštenu na ovogodišnjem Super Uhu. Prema svježe objavljenom rasporedu, koncert je prvi dan, a prije Boba nastupaju Seine, Shilpa Ray i Kike Dok.
I da mogu birati, odabrala bih upravo to mjesto i vrijeme za njegov koncert. (Više o tome vidi na #1). Istina je da je većinu omiljenih mi pjesama od Hüsker Düa napisao Grant. Taj je knjiški čovjek bosim nogama gurao granice i stvorio pjesme koje kao da slušaju tebe, a ne ti njih. No Bob je izučio zanat i postao velik baš zato što nikad nije stao. Pa čak i sada kada dolazi na festival u sklopu kojeg su nastupali mnogi velikani koji nisu godinama objavili ništa pošteno, on ima novi album (“Sunshine Rock”) koji ne kaska za njegovim ostvarenjima iz 90-ih. Iako me taj album okrznuo, nijedna nova pjesma nije dospjela na ovaj popis. Kratka je ovo kolekcija koja izdvaja po meni najbolje trenutke Bobove karijere. I na našu sreću, većina je još uvijek dio njegove setliste.
#10 Hoover Dam (Copper Blue, Sugar)
Hoover Dam je vjerojatno najbolja pjesma s albuma “Copper Blue” iz 1992. koji je za mnoge bio prvi susret sa stvaralaštvom Boba Moulda. Pjesma je napisana u procjepu između jednog kraja i početka za njega, a nosi ime arhitektonske strukture koja se nadvila nad jednim geografskim procijepom, rijekom Colorado, taman na granici između Arizone i Nevade. Mene iznimno privlače pjesme koje se poigravaju sa značenjem riječi engleske riječi state (hrv. država ili stanje), a ovo je jedna od njih. Osim toga, to je jedna od onih pjesama koje vas podižu na opasne nadmorske visine bez ijednog koraka, u maniri klasika Eight Miles High koji je Bob obradio s Hüsker Düom, pa i njihovom pjesmom Eiffel Tower High. Ona vas svojim vrludanjem između suicidalnosti i življenja punim plućima vraća gdje pripadate.
#9 Makes No Sense At All (Flip Your Wig, Hüsker Dü)
Makes No Sense At All nije moja najdraža pjesma s albuma “Flip Your Wig” iz 1985., ali je jedini singl s tog albuma, albuma koji je (uz njihov “New Day Rising” iz iste godine) promijenio sve. Bio je to prvi album koji je bend samostalno producirao. Njime su napravili snažniji zaokret u zvuku i utabali staze alternativnim bendovima koji su 90-ih pokorili MTV i svijet. Melodija ove pjesme zapisana je u analima kao jedna od najboljih koje je Bob ikad osmislio, ali ona je više od pjevnog refrena i silovite gitare (i bubnjeva!). Na prošlom Super Uhu svaki ste dan je mogli slušati na plaži. Možda i na pretprošlom. Zlatne minute.
#8 Could You Be The One? (Warehouse: Songs and Stories, Hüsker Dü)
“Warehouse: Songs and Stories” iz 1987. je predivna neuredna zvijer od albuma i sigurno najdraža (dupla) ploča u mojoj maloj kolekciji. Zadnji je to njihov album, obilježen stalnim svađama Boba i Granta, što zbog droge, što zbog broja autorskih pjesama svakog od njih koje su trebale dospjeti na album. U ovoj su fazi oni postali queer Beatlesi 80-ih koji nisu htjeli ponoviti grešku svojih prethodnika pa su se klonili toga da zajedno potpisuju pjesme i dejtaju Japanke (i žene općenito), ali ipak nisu uspjeli izbjeći probleme s egom. Cijeli je album borba s njim – malo više od sat vremena u skladištu tjeskobe. Zadnja pjesma na albumu je You Can Live At Home, najbolja zadnja pjesma na bilo kojem zadnjem albumu bilo kojeg benda ikad! No nije ju napisao Bob, već Grant. Could You Be The One? je na ovoj listi kao još jedan singl i posljednja njihova uspješnica.
#7 Brasilia Crossed with Trenton (Workbook)
Ova pjesma i ona na broju 5 (zapravo i 4) za mene su najbolji primjeri Moulda kao tekstopisca. Njihove su melodije lagane i zarazne, a tekstovi narativi bez oštrih rezova. Nećete ih pjevati pod tušem, ali čut ćete ih u šuštanju lišća i školjkama. Brasilia Crossed With Trenton vraća nas geografiji. Gdje je Brasilia? Gdje je Trenton? Brasilia je glavni grad Brazila, modernističko arhitektonsko blago koje je prema legendi u snu osmislio talijanski svetac Ivan Bosco, a Trenton je glavni grad američke savezne države New Jersey. Nijedan grad nisam vidjela, ali kad Bob kaže “Never in my wildest dreams would I think I’d see Brasilia crossed with Trenton” znam da su ta dva grada dvije stvarnosti koje pjesnik spaja kako samo on to može. Ova pjesma traje od 6 do 7 minuta, ovisno o verziji koju slušate, ali nikad ne traje dovoljno dugo za vožnju na koju biste je poveli.
#6 Chartered Trips (Zen Arcade, Hüsker Dü)
Kakva bi ovo bila lista da u nju ne uključimo bar jednu pjesmu sa “Zen Arcadea”, albuma koji je pokazao da punk može sve što mogu jazz, progresivni rock i slični ozbiljni žanrovi. To je “Tommy” 80-ih, punk rock opera koja nam pripovijeda o pojedincu koji bježi od kuće samo da bi spoznao da je “bijeli” svijet još okrutniji od njegovih bližnjih. Ovo je pjesma koja ga prati kada pun nade pakira svoje stvari i odlazi niz cestu. “Zen Arcade” je jedan od onih albuma koji morate poslušati barem jednom u životu, a ne bi bilo loše i više puta. Imam i jednu manje važnu informaciju za vas koja me izluđuje već godinama. Naime, jedna od pjesama s albuma doživjela je svoju preradu u filmu School of Rock, ali ju je nemoguće naći među creditsima ili fun faktovima o filmu. Zna li netko zašto?
#5 Up In The Air (Warehouse: Songs and Stories, Hüsker Dü)
Još jedna pjesma s “Warehouse: Songs and Stories”, potpuno drugačija od ranije spomenute. Mogli biste je lako previdjeti u tom moru od albuma, ali ako ste jedan od onih koji sluša tekstove – neće dati Bob i sreća junačka da je zaobiđete. U njoj Bob opet pjeva o prijelaznim razdobljima i životnim tjeskobama, glavnim temama svog opusa ispunjenog iskrenim i toplim krikovima upomoć.
Poor bird flies up in the air, never getting anywhere
And how much misery can one soul take?
Trying to fly away might have been your first mistake
Ona se nježno naslanja na prethodnu i propituje ideju odlaska i putovanja kao pothvata koji je, danas više nego ikad, uvijek prikazan kao nešto pozitivno, oslobađajuće i ljekovito. Nekad treba otići samo da bi se vratili. Ovom prešućenom klasiku sigurno.
#4 See A Little Light (Workbook)
Opet “Workbook”. Album na kojem je Bob odlučio napustiti žestinu i koji je proizveo hit kakav se uvijek može uklopiti u finale tinejdžerske serije. (“13 Reasons Why”, anyone?) Ovo možda je visok rank za jednu takvu, sladunjavu i naivnu pjesmu, ali ona je jednostavno preblizu srcu da bismo je otpisali na račun toga. Isti je to Bob kao onaj iz Standing In The Rain, ali sada već kao zreli kantautor koji je već i utjecajan.
#3 New Day Rising (New Day Rising, Hüsker Dü)
New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising A-la-da-ahh ahh aaaaaaah! New day rising Yeah ahh aaaaaaah! New day, yeah, yeah yeaaaaah! New day rising New day rising New day rising New day rise New day rise, yeah Yeah! New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising New day rising Aaaaaah! New aaaaah! Aaaaaah! New day… aaaah! Aaaaaah! Raaaaaagh! Rrrrgh! Rrraagh! New day rising New day rising
#2 In A Free Land (Everything Falls Apart And More, Hüsker Dü)
Nije da su se Hüsker Dü klonili politiziranja, ali bili su skloniji gledanju stvari iz komentatorske, a ne propovjedničke perspektive. Iza njih nisu stajale parole, slogani i gesla. Kad bolje razmislim, iza njih nije stajalo ništa. “Everything Falls Apart”, prvi je album Hüsker Düa i u mnogočemu Bobov album. On je napisao većinu pjesama, pa i ovaj dragulj koji se nije našao na originalnom izdanju iz 1983., nego tek kao bonus traka na reizdanju iz 1993. Pjesma je bolno pankerska, društveno relevantna i iznimno emocionalna. Njome je načeto sve što će bend ubuduće predstavljati. Tema je ideologija koja sustavno zatupljuje i odgaja si podmladak. Iako poziva na otpor sistemu, očajni su to krikovi mladića koji se protiv njega ne znaju boriti, odnosno više ne vjeruju da njihove mašine ubijaju fašiste.
#1 Celebrated Summer (New Day Rising, Hüsker Dü)
Za kraj, na samom tronu stoji pjesma kojom će me jednog dana buditi iz kome (ako ne uspiju temom iz Seinfelda). Možda zato što pripada slavnoj tradiciji pjesama o ljetu (Summertime Blues, That Summer Feeling…), možda zato što je tako nasilno sretna, a možda zato što završava pitanjem, a ne odgovorom. Erupcija od pjesme! Last.fm kaže da sam baš nju slušala više od svih pjesama Hüsker Düa. “Ljetujem gdje zimujem i nitko ne može tamo” vjerojatno nisam izrekla nijednom, ali često mi svira u potiljku. Iako je Bob Mould u zadnje vrijeme ne svira na koncertima, ja se nadam nekoj provali tog ljetnog osjećaja kod njega kad stupi na obalu pored betonskog spavača koji nosi ime Marina Lučica. Bilo bi dobro da ovom pjesmom završi cijeli koncert, pa i festival.
Ulaznice – prodajna mjesta
Tourist agency Laguna (Tepli bok 25), Primošten
Azimut (Obala palih omladinaca 2), Šibenik
Cd Shop Butiga (Jurja Šižgorića 2), Šibenik
caffe bar “BASKET” (Domovinskog rata 42), Split
Dallas Music Shop Rijeka (Splitska 2), Rijeka
Dirty Old Empire (Tratinska 18), Zagreb
Rockmark (Berislavićeva 13), Zagreb
Festivalska ulaznica × 220 kuna do 1.8., 250 kuna na ulazu
Kamp × 150 kuna do 4.8.
Više o festivalu na poveznici.
