Vladimir Vidrić – najveći “slikar” među pjesnicima
Za neke ljude ne postoji izraz ‘premalo vremena’ kako bi nešto ostvarili. Jedan od njih bio je i Vladimir Vidrić koji je usprkos svom kratkom životnom vijeku ostavio trajan pečat na hrvatskoj književnoj sceni i utjecao na brojne stvaratelje dugo nakon svoje smrti. Rođen je upravo na današnji dan, 30. travnja 1875. godine u Zagrebu.
Vidrićev je otac bio odvjetnik, novca im nikada nije nedostajalo, pa je i Vidrić sam završio pravo i to studijem u Pragu, Grazu i Beču. Bio je čovjek osebujna karaktera, inteligentan i čvrstih stajališta; poznato je njegovo sudioništvo u paljenju mađarske trobojnice 1859. godine za vrijeme posjeta cara Franje Josipa.
I danas su vrlo rijetki sretnici koji uspijevaju živjeti od svoga pisanja, a očito je stanje bilo, pa ako ne isto onda barem slično i prije. Naime, Vidrić je počeo s pisanjem u srednjoškolskim danima, ali mu to nikada nije bio izvor prihoda. Zarađivao je odvjetničkim poslom, a pisanje pjesama bila je potreba. Njegova jedina zbirka pjesama kreativnog naslova Pjesme objavljena je 1907. godine i to ju je objavio on sam iz vlastite naklade. Ovaj je shizofreničar bio pravi virtuoz na riječima – sve pjesme, kojih je oko 40, odišu lakoćom, kao da svaka riječ baš ondje pripada, a nerijetko ih je i recitirao svojim kolegama. U svojim pjesmama priziva pejsaže i prožima ih mitološkim motivima, tako da one često imaju notu mističnoga u sebi, no Vidrić to radi s takvom lakoćom da imamo osjećaj da stojimo u galeriji slika, a ne pred zbirkom pjesama.
