novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

VOADO: „Nisi koljač ako sviraš u Slayeru”

Foto: Debi Simon/Izvor: Facebook.com/voadomusic
Vrijeme čitanja: 8 minute

Moj današnji sugovornik je Vlado Remeš, poznat po nevjerojatnoj energiji i ludim nastupima u sklopu eklektičnog benda From Another Mother, a na sceni je prisutan i u solo projektu pod imenom VOADO. VOADO je nedavno predstavio prvi album „Terra madre” u Močvari. Prije objave prvijenca imali smo prilike slušati četiri najavna singla s izdanja.

Tko je Vlado i čime se bavio do sada?

Ja sam Vlado, drago mi je. Hipi panker. Diplomirao sam Kineziološki fakultet u Zagrebu, a nakon diplome radio sam u osnovnoj školi u Zaprešiću godinu dana. Na papiru predavao TZK, ali zapravo asistent u nastavi. A kad profesora TZK ne bi bilo u školi, onda bih to radio. I onda mi se škola apsolutno ogadila i uputio sam se prema Cresu, gdje sam radio zadnjih šest godina na ljetnoj sezoni za sve ljude koji bi došli u kamp. Ove godine su se ostvarile sve moje želje i sviram u dva benda.

Koja su to dva benda, za one koji ne znaju?

Sviram u From Another Mother, mom dragom bendu, koji sam osnovao prije jedno desetak godina, tako nešto. I prije jedno dvije ili tri godine sam krenuo s ovim solo čudom, sa samim sobom. Ustvari je plan bio da sviram vani, krenulo je super, izbacio sam prvi singl na zimu, kad sam bio u Portugalu, i tamo sam svirao svirke, a poslije i u Španiji. Onda sam dogovorio neke lude turneje tu po Hrvatskoj i Austriji i svugdje negdje. I onda je pukla korona, i dvije godine ničega. Svirao sam i stvarao, ali nisam ništa objavljivao. I sad nakon ne znam kol’ko pauze, ove sam godine krajem trećeg mjeseca bio na turneji na istoku Hrvatske i u Srbiji, u Osijeku, Novom sadu, Bačkoj Topoli i Somboru, to je sve u Vojvodini u Srbiji. I onda sam bio u Koprivnici i Novom Marofu, i to je to. A odnedavno sviram i s Đutkom.

A jesi li ti potpuno sam u Voadi? Solo ti i gitara?

Solo sve smišljam i pišem, ali prve tri stvari na albumu koje su već izašle, All after all, Let it go, i Snooze,  nisam sam snimio i producirao, to je učinio moj kolega Bojan Andrić iz Novog sada. Druge tri pjesme na albumu sam ove zime sam snimio, miksao i radio master. I kad izvodim sam sam, gitarica i ja, i looper i par pedala.

I onda sam pomislio kako treba da intenziviram svirke, pa sam u nekom momentu otišao kod Đutka da mu vratim monitore koje sam posudio jer sam miksao taj svoj album, jer sam teški miks-lik koji nema ni monitore (smijeh). I onda sam došao do Đutka, misleć’ da ću samo na ulazu da mu ih vratim i odem, a kad ono, pustio ja njemu svoje stvari. Kako bi Đutko rekao, „pusti mi te svoje stvarčice”, pošto on uvijek sere po tome i ne sviđa mu se, kaže to je za pedere i žene.

I onda sam mu ih pustio i svidjele su mu se jer je malo drugačiji đir, malo više neka elektronika, nazovi neki fank-disko, nemam pojma. Onda je on meni pušt’o svoje stvari, izvadio neku rakiju i pivo, pa smo nakon pola sata sjedenja na suprotnim stranama stola sjeli jedno pored drugog spontano, i onda me pitao: „Vladika, ‘oćeš ti da sviraš s nama u bendu?”, na što sam ja rek’o – može.

Now this is a story all about how…. si završio u Đutku. Završio si kao Plod zemlje?

Da, uvijek sam bio Plod zemlje, nekako spontano, preko Borne, jer je on od starta s njima, ali nisam nikad bio direktno. A to se sve desilo pet-šest dana prije njihovih dogovorenih svirki u Novom sadu i Beogradu, pa je sve bilo bam-bam, na brzinu – jedna proba prije svirke i idemo. I to su ta tri, ja kažem projekta, a Đutko kaže – to nisu projekti, to su bendovi. Tako da sviram u tri benda, ili u dva benda i u samom sebi.

Foto: Sara Sorić / Ziher.hr

Jesu li ti ove nove stvari, koje si nedavno objavio, puno drugačije od triju koje već postoje na YouTubeu?

Rekao bih da se razlikuju. Jedna sigurno, jer je dosta brža. U stvari ovaj singl što je izaš’o u nedjelju, ta stvar je više bazirana na beatovima u programu u kojemu radim, dok je ostalo baš snimano, gitare i perkusije, takozvani bubnjevi. Prve tri su kao nekakav akustični indie, a ove nove, onako, elektro-beat disko-etno.

Zašto si krenuo u tom smjeru, što te inspiriralo? Kaj ti je došlo?

Pa elektronika mi je uvijek bila super, samo što sam odrastao uz rock i gitare, ali valjda što si stariji, postane ti zanimljiviji taj minimalizam, bar meni. Ovo je sad malo možda prećerano, ali zanimljiv mi je pristup. Kao Ivan Hrvatska – kralj dođe, ušteka telefon brate, i napravi žurku i boli ga kurac. A pored toga, kad gledam trepere, ekipa sve radi na matrice, kompletan tekst i strofe, što po meni nije lajv nastup.

A jel’ ti se to sviđa? Jel’ imaš rispekta prema tome?

Pa zanimljivo mi je, ali nemam prevelik rispekt, samo si MC. Mislim, nek radi tko što želi, ali to nije lajv nastup, to je MC-anje. Ali i ja to radim na par stvari, pustim matricu, samo šta je moj je vokal uživo. Ostalo sve radim uživo pred ljudima i sviram s looperom.

Našao sam se u tom điru jer mi je zanimljiv taj brži zvuk, a način na koji nastupam predugo traje, ima jako malo sadržaja mene gde sviram konkretno, ima više dok ja loopam i snimam to sve, pa to traje po dvije minute prije nego što počne pjesma.

Jel ti to dosadno s obzirom na to kako divljaš u From Another Mother i u Đutku?

Pa da, drugi je pristup totalno. To mi je u stvari i bio cilj, da eksperimentiram s drugim pristupom sviranja i stvaranja. I na svirkama, i dok sviram sam. Sviđa mi se da nije uvijek isto.

A što bi rekao, što je više ti? From Another Mother ili Voado?

S From Another Mother sam odrast’o, u muzičkom i generalnom smislu, jer smo to počeli k’o balavci. A i to nisu samo moje stvar – ja bih s nečim doš’o, pa bi Borna Jambrošić ili Roko Maštruko tu nešto dodali. Stvaralački je Voado bliži meni, pogotovo ovo novo i brže, jer tu samo ja radim i nitko mi ne daje sugestiju niti mijenja aranžmane. Ali što se nastupa tiče, From Another Mother je bliži mojoj energiji i onome što slušam.

Jesi već izvodio stvari koje pripremaš objaviti?

Na turneji krajem trećeg mjeseca jesam, a izvodio sam i neke nove na nastupu u Močvari. Sve su dakle već izvođene i ljudima su se svidjele, provjerena je forma.

Tvoj aktualni singl se zove Terra Madre, kao i album. Odakle to ime?

Priroda mi je generalno zanimljiva, znaš ono kako ljudi kupuju zemlju i to, nije mi to nikad bilo jasno, kako mi možemo da kupimo zemlju i svojatamo ju.

Foto: YouTube screenshot

Misliš kao ono kad ekipa kupi vreću zemlje?

Ne, nego kad kupuješ parcelu, zemljište. Ja mislim da mi pripadamo zemlji jer ona bez nas ful može, a mi bez nje ne možemo. Usput smatram da smo se svi jako otuđili od prirode i nečeg iskonskog, što smatram da jesmo. Previše je betona, zagađivanja i smeća.

Odrastao sam u prirodi, u Subotici. Lokacije na kojima sam ja bio su: ćale na jednom dijelu grada, na periferiji, i drugi kraj, gdje su baba i deda živjeli. Cijeli dan bih bio napolju, radio strele, zmajeve, pičke materine, igrao fudbal, bos i gol. Kad sam došao u Zagreb u dom, malo sam se otuđio od svega toga, ali mi je uvijek bilo drago da odem u prirodu kad god mogu, zato sam išao na Cres.

Kako si počeo svirati i kako to da si odlučio doći baš u Zagreb?

Kao mali sam se bavio fudbalom, fanatično, i kad je krenula srednja škola postalo mi je čudno jer se ekipa izmijenila. Onda sam bukvalno skinuo gitaru koju nitko kod nas nije nikad svirao, niti išta drugo, s nekih dvanaest godina. U ono doba sam krenuo samouk, pa sam odjeb’o totalno sport i fudbal i počeo da sviram gitaru. Onda mi je sestra rekla da dođem u Zagreb, rekla je: „Dođi, u menzi ima hrane i ima interneta”, pa sam upisao kineziologiju. Htio sam neki umjetnički, pa mi je sestra rekla: „Nemoj, tamo su narkomani”.

Kao i većina nas, nisam baš bio lud oko faksa, ali sam shvatio da je to dobar način da, umjesto da budem u Srbiji u malom gradu, budem u velikom gradu ,u nazovi Europskoj uniji, gdje je bolja muzička scena. Ali pratila me stigma – Vlado Srbin, tako su me svi na faksu zvali, iako sam većinski Hrvat porijeklom.

A zašto si izabrao ime Voado?

Sviđalo mi se kako to vizuelno izgleda. Kao, V O i onda A (smijeh). A kako sam to sve počeo u Portugalu, tamo je riječ voado neki past particip od glagola letjeti.

Posle sam shvatio da bi u marketinškom kontekstu bilo puno bolje da sam ostavio Vlado Remeš jer mi je kombinacija imena i prezimena dosta originalna, i prvo kad upišeš na Fejsu ili Instagramu ili YouTubeu iskočim ja. Ali ja sam to sve usrao (smeh) i odlučio se za Voado.

Kako si došao do svirki u Portugalu?

Jedan četvrtak sam pisao mail organizatorima da sam tamo još tri tjedna, rekli su da mogu da sviram u subotu, dakle otprilike da sviram za jedan dan. Dolazim na tonsku probu, gdje tonac, vlasnik kluba i organizator i šanker stoje ispred mene i ja kao sviram tamo, a kako sam tek počeo, nisam još mogao k’o pravi frajer da sviram, nego lupkam, sviram, ne dižem glavu. Ali ipak, kaže mi organizator – super, sviraš ovaj i idući i onaj treći vikend vjerojatno. Oni su valjda očekivali da to zvuči rendom, a ja se tamo uživio, koncentracija na ful. Dig’o sam glavu, vidim oni svi ispred gledaju i slušaju. Mislim, bilo ih je troje, a na svirci petero (smijeh).

I kako smo dogovorili svirke, pošaljem ja njima detalje za event. I vidim, oni su objavili poster u digitalnom obliku, a na njemu piše – Flied, i u zagradi Croatia. Ja kao, ‘ko je to, a organizator kaže: „Pa šta nisi ti kao… Letio”. Reko kralju, ovo je genijalno, pa tko prevodi izvođače. Pa nisi koljač ako sviraš u Slayeru. (smijeh)

Sljedeći put su stavili Voado.

Kako si upoznao ekipu u Zagrebu, tipa ekipu iz From Another Mother?

Bila je neka slušaona Peppersa u KSET-u, ja otiš’o tamo standardno uliven, mislim, za te lude studentske dane, i ono, nema žive duše, samo DJ gore i pušta Pepperse. Ja tamo urlam sve tekstove. Ispred bine, u prvom redu, ne znam što to znači jer nema nikog, i usput ne znam ni što znači ispred bine jer ni tamo nema nikog, al tu sam ja, svira se air gitara, hedbengam, u nekom momentu dođe pored mene neki lik. Visok, duga kosa, par dredova, s curom, i kreće usred buke konverzacija:

„Eeee di si buraz ee kaj sviraš nešto?

– Da, da, sviram.

Kaj sviraš?

– Paa gitaru. Sviraš ti nešto?

Da, da, bas. Ajmo napravit bend.

– Ajde.”

(smijeh)

I to ti je bila konverzacija. Nakon toga, vjerojatno smo se još negdje sreli, ne sjećam se, pa sam mu dao kontakt, i nakon par dana na Fejsu stiže friend request od Borne Jambrošića. I da, to je to. Našli smo se kod njega, svirali nešto, jammali, svirali Pepperse, što bi drugo. Totalno rendom.

A Roko Maštruko, u to doba sam bio s njegovom sestrom u vezi, uglavnom, kad bi išo kod nje i kad bi došo njen brat, mi bi pričali o mjuzi, o sviranju, bla bla bla, i naravno Peppersima. Kaže meni Roko, par dana nakon što sam upozn’o Bornu, „Eeee stari disi ono, imaš ti neki oni bend šta si priča da bi jamma”. Reko, taman evo upozno nekog purgera. I kaže on: „Pa šta vam triba?” Reko, imamo bas i gitaru, mogli bi neke bubnjeve, ako ih svira. I kaže on: „Stari, pa ne sviran, al moga bi probat”. I tako je on kren’o da svira, i eto, imamo skoro 10 godina teške slave.

Gdje ste sve svirali s From Another Mother, u kojim državama? Jesu svirke vani bolje, nego doma?

Nažalost još nikad van kontinenta, ali u petnaest europskih država. Srbija, Crna gora, Hrvatska, Češka, Austrija, Njemačka, Škotska, Irska, Engleska, … Ne znam još gdje. Mađarska.

U Slovačkoj i Češkoj i u većini država vani kad sviramo bude suludo, uglavnom više ljudi, i svirke budu abnormalne. Daleko od toga da su tu loše, ali, kao, u tom kontekstu nitko nije prorok u svom selu, znači kad se proslavimo vani, onda će tu da nas skapiraju. Ali zadnja svirka koju smo imali u Novom Sadu, znači, goriiii sve…

Možemo li očekivati tvoj album „Terra Madre” i u fizičkom obliku?

Iskreno, nikad nisam bio u toj digitalnoj spiki. To izbacim samo zato što ljudi slušaju. A mislim da na Spotifyu treba da upadneš na neke playliste da bi se nešto desilo. Nisam baš to isplanirao. Sam bukiram, sam sviram, sam smišljam to sve, odnedavno i sviram to sve, miksam, masteriram, snimam video, slažem ga. I to sve treba istražiti. Pa i sam smisli kaver, pa smisli sam ovo, ono. Za to sve treba vremena da uradiš kako treba. Album će biti dostupan na CD-u na koncertima, a slušati se može na BandcampuSpotifyu.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari