Vodič za zbunjene: HAVC, HFAD i Puk’o nam je film
Od svih objava za medije koje su nam stizale na mail malo nam se zavrtjelo u glavi. Odlučili smo ih sve kronološki staviti u ovaj članak, od izvješća o reviziji i otkaza Hrvoja Hribara do nastanka i djelovanja incijativa HFAD i Puk’o nam je film. Iz svake smo objave probali izvesti relevantan zaključak za sve one koji su pomalo zbunjeni trenutnim događanjima u HAVC-u i podjelom filmaša u dva tabora.
2. veljače – Objavljeno je Izvješće o obavljenoj financijskoj reviziji Hrvatskog audiovizualnog centra za 2015.
U Izvješću su pronađene nepravilnosti u financiranju unutar HAVC-a. Čitavo se izvješće, spomenute nepravilnosti te argumentacija i demantiranje istih može pročitati u dokumentu koji se može downloadati na linku:
http://www.revizija.hr/datastore/filestore/36/Hrvatski_Audiovizualni_Centar.pdf
Zaključak: Financijska revizija HAVC-a je nepovoljna.
6. veljače – Ostavka Hrvoja Hribara (HAVC)
Zahtjev ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara prenosimo u cijelosti:
Poštovane i poštovani,
Državni ured za reviziju Republike Hrvatske važna je javna ustanova. Uz institucionalnu nacionalnu snagu, spomenuti ured uživa međunarodnu reputaciju u društvu nacionalnih revizijskih institucija Europe. Hrvatski audiovizualni centar jednako je važna i ugledna hrvatska institucija s dokazanom europskom vjerodajnicom (EFADs, EFARD, BPX, FNE, RE-ACT, MEDIA). Osobno, žalim što Državni ured za reviziju u svom razmatranju poslovanja HAVC-a nije uporabio sve raspoložive stručne alate, nacionalne i međunarodne, te osigurao bolje razumijevanje posebnosti i vrijednosti učinaka koje za Hrvatsku postiže HAVC, odnosno što nije cjelovito uočio društvenu i gospodarsku vrijednost hrvatske audiovizualne zajednice, a osobito njezinu strukturnu i organizacijsku specifičnost. Bez obzira na navedeno i mimo svog osobnog mišljenja, poštovanje prema hrvatskoj državi nagoni me da podnesem konzekvence nepovoljnog nalaza Državnog ureda za reviziju objavljenog u petak 3.2.2017., te da Upravnom odboru Hrvatskog audiovizualnog centra podnesem svoj zahtjev za razrješenje na mjesto ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra.
‘Moja zemlja, u pravu ili krivu’ kaže američka poslovica, koju u ovom trenutku razumijem iznimno jasno, iz svoje osebujno hrvatske pozicije. U svojoj odluci ravnam se jednako važnom okolnošću da u hrvatskom javnom prostoru, sve od ožujka 2016. do danas neprekidno traje javna kampanja blaćenja Hrvatskog audiovizualnog centra, svih njegovih nacionalnih i međunarodnih dostignuća. Ne prestaju necivilizirane i neutemeljene objede na moj osobni račun, pri čemu se iracionalna javna omraza ujedno nabacuje na najistaknutije, najuspješnije i najmoralnije članove hrvatske filmske zajednice, a prostačko omalovažavanje obuhvaća najširi krug hrvatskih audiovizualnih autora i djelatnika te njihova sveukupna djela. Javna ustanova HRT neočekivano prednjači u promicanju ovakvih poruka, a hrvatski građani sustavno se truju nelagodom prema najboljem što hrvatska kultura daje posljednjih godina. U Hrvatskoj je na snazi maligni pokret otpora prema temeljnim kreativnim dostignućima vlastite zajednice, neka vrsta autoimune bolesti, antieuropsko gibanje usmjereno prema vjerojatno najotvorenijem i najplodnijem sektoru hrvatske kulture – audiovizualnoj zajednici.
U nesigurnom očekivanju da će moje povlačenje ublažiti ovo stanje, rado najavljujem svoj zahtjev za razrješenjem.
Audiovizualni sektor Republike Hrvatske, značajno razvijen tijekom proteklih pet godina i presudno ovisan o postupcima i potporama Hrvatskog audiovizualnog centra, uključuje materijalne i egzistencijalne sudbine 1.000 hrvatskih građana i njihovih obitelji. Na to se nadovezuju tisuće drugih koje većim ili manjim dijelom uživaju korist sudjelovanja u audiovizualnoj proizvodnji. Hrvatski audiovizualni centar u svom sustavu potpora prati stotine projekata u raznim fazama proizvodnje, a međunarodni poslovi i obveze vezuju naš minijaturni sustav uz mnoštvo započetih nacionalnih i međunarodnih procesa. Sve uključene molim da razumiju složenost tranzicije sustava, te da pomognu da moj odlazak protekne uz što manju štetu po poslovni i operativni tijek, ionako ugrožen krizom koja je nastala početkom 2016., prije punih godinu dana, a zahvaljujući nerazumnim, gospodarski štetnim i temeljno nestručnim potezima tadašnjeg vodstva Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U međuvremenu molim da se sve sastavnice (Upravni odbor, Hrvatsko audiovizualno vijeće, radni kolektiv HAVC-a te nadležno Ministarstvo kulture) uključe u proces odgovorne tranzicije poslovnih i administrativnih postupaka bitnih za kontinuitet odvijanja nacionalne audiovizualne djelatnosti, u čemu ću im biti na potpunom raspolaganju.
Uz prijateljsku zahvalu svim suradnicima, djelatnicima, korisnicima, članovima tijela HAVC-a te hrvatskoj javnosti, za sve postignuto, izdržano i izboreno,
Hrvoje Hribar, redatelj, producent i scenarist, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra u razdoblju 2010. – 2017.
Zaključak: Hrvoje Hribar u suštini se ne slaže s odlukom Izvješća o reviziji te smatra da se njega i HAVC sustavno blati u medijima. Daje otkaz s namjerom da ublaži nastalu situaciju.
10. veljače – Otvoreno pismo Inicijative hrvatskih filmskih autora i djelatnika (HFAD)
Poštovani,
Ovim otvorenim pismom želimo skrenuti pažnju na niz nepravilnosti, slobodno se može reći – kriminalnih radnji, kojima smo svjedočili proteklih sedam godina, za vrijeme mandata sada bivšeg ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara. Budući da su u javnost uputili priopćenja neki pojedinci iz naših strukovnih udruga (DHFR i HRUP) za koje pretpostavljamo da štite provedena nedjela iz osobnih interesa, od izuzetne je važnosti informirati kako dosadašnja priopćenja u Hribarovu obranu nisu stav svih djelatnika audiovizualnih djelatnosti.
Uporno se pokušava plasirati medijski spin o samoj jednoj točci iz državne revizije kako će odlaskom Hribara nestati HAVC te kako se kinematografijom želi upravljati iz ideoloških pobuda.
Nama, kao strastvenim filmskim autorima i djelatnicima, najveća je želja očuvati HAVC, jer smo ga svi skupa priželjkivali i stvarali. Istovremeno nam je dužnost očuvati HAVC od svih oblika kriminala, pronevjera novca hrvatskih obveznika, jer HAVC je državna institucija koja treba biti na čast i ponos cijele Republike Hrvatske, a ne nečija privatna tvrtka.
Dakle, ponavljamo, ne radi se o ideologiji, već dapače želimo razrušiti sve ideološke uplite koje proteklih 7 godina pratimo u HAVC-u te konačno uspostaviti transparentan sistem financiranja i promocije hrvatskih filmova s jednakim prilikama za sve hrvatske filmske autore i djelatnike.
Na niz nepravilnosti prvi je upozorio 2012. predsjednik Upravnog odbora Enes Midžić. Dopis s uočenih 13 nepravilnosti dostavlja tadašnjoj ministrici Zlatar-Violić, koja umjesto postupanja po službenoj dužnosti, upozorava Hribara o uručenom dopisu. Slijedi vršenje pritiska na članove Upravnog odbora, koji daju ostavku, a samim time Zlatar-Violić odbacuje dopis o nepravilnostima i kršenjima Zakona.
Trend odbacivanja i ignoriranja nezakonitih radnji u HAVC-u nastavio se do zadnjeg dana Hribarovog mandata, a očito je da se nastavlja i nakon njegovog razrješenja. I dok se većina diže na noge i karakterizira Hribarovu ostavku kao slom kinematografije pod pritiskom desnice, nitko se ne pita kako je moguće da članovi Upravnog odbora dobivaju milijunske iznose za svoje projekte putem HAVC-a? Kako je moguće da filmovi dobivaju sredstva za produkciju, a tek potom za razvoj? Kako je moguće da članovi Audiovizualnog Vijeća presjedavaju dok se odlučuje o financiranju njihovih filmova? Kako je moguće da je ijedna odluka Audiovizualnog Vijeća važeća, ako od 2012. godine Vijeće nema legitimnog predsjednika?
Želimo skrenuti pozornost da je nalaz Državne revizije tek jedan dokument, koji se odnosi samo na 2015. godinu. Nalaz Državne revizije je kap u moru nepravilnosti, zlouporabe položaja i kršenja zakona u posljednjih 7 godina u HAVC-a.
Nadamo se da će nadležne institucije napokon početi djelovati. Ovim otvorenim pismom pozivamo na istragu i procesuiranje svih aktera koji su se udruživali godinama s ciljem ostvarivanja zajedničke koristi kroz niz nezakonitih radnji. Jasno je da Hrvoje Hribar u tim radnjama nije djelovao sam i kako postoji interesna skupina koja podržava kriminalna djela i kojoj ne odgovara promjena, jer ugrožava njihov uhodani sistem. Razriješenje Hrvoja Hribara ne bi smio biti kraj, već početak odmotavanja klupka i procesuiranja svih koji su sudjelovali, štitili i zataškavali nezakonite radnje.
U filmskoj zajednici mnogo je vrijednih, talentiranih i poštenih djelatnika u svim strukama audiovizualnih djelatnosti, a koji se naporno bore za egzistenciju. Unatoč zastrašivanju od strane kriminalne hobotnice, stvaraju vrijedna i kreativna djela koja doprinose kulturi ove države. Cilj nam je zaštiti i generacije koje tek dolaze, čiji potencijal ne smije biti uništen od korumpiranih struktura koje regrutiraju „podobne“ , ali ne po talentu, već po spremnosti sudjelovanja u njihovim rabotama. Cilj nam je, između ostalog, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u segmentu produkcije, uvođenje jasnih i mjerljivih kriterija za dodjelu sredstava te zaštita autorskih djela. Cilj nam je očuvati HAVC kao nevisno tijelo s transparentnim odlukama i sufinanciranjima filmske produkcije, bez nejasnih kriterija i bez klijentelizma.
S poštovanjem,
Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a
Vinko Grubišić
Zvonimir Ilijić
Branko Ištvančić
Anita Juka
Ivona Juka
Igor Rakonić
Zvonimir Rumboldt
Miro Ružić
Jakov Sedlar
i mnogi drugi
Zaključak: Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a slaže se s Revizijom te smatra da bi otkaz Hrvoja Hribara trebao biti tek početak razotkrivanja navedenih nepravilnosti u HAVC-u. Žele prekinuti sve ideološke uplite u HAVC i zalažu se za uspostavljanje transparentnog sistema financiranja i promocije hrvatskih filmova.
14. veljače – Otvoreno pismo Inicijative hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a (HFAD)
Poštovani,
Prije tri dana u izvještajima stranih medija The Hollywood Reporter i Cineuropa, koje piše Vladan Petković, izašao je članak u kojem se citira bivšeg ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvoja Hribara. Hribar objašnjava kako su zbog njegovog razrješenja upitni produkcijski poticaji, kojima Hrvatska privlači strane produkcije na suradnju.
Hrvoje Hribar, iako razriješen dužnosti ravnatelja HAVC-a trenutno je u Berlinu na međunarodnom filmskom festivalu, gdje pokušava plasirati medijski spin da je dao ostavku zbog samo jedne sporne točke koju je pronašla državna revizija. Predstavlja se kao žrtva političkog progona te navodi kako je u trenutnoj situaciji cjelokupna proizvodnja filmova u Hrvatskoj ugrožena te kako se kinematografijom želi upravljati iz ideoloških pobuda.
Velikim brojem intervjua, kako za lokalne medije, tako i za međunarodne, Hrvoje Hribar jasno izražava svoje uvjerenje kako hrvatska kinematografija bez njega na čelu HAVC-a nije sposobna opstati. Iz intervjua je evidentno kako svojim izjavama šteti ugledu hrvatske kinematografije u svijetu te šteti hrvatskom gospodarstvu jer odbija potencijalne koprodukcije i produkcije u Hrvatskoj.
Hrvoje Hribar neposredno nakon razrješenja izjavljivao je u medijima kako je ostavku podnio s ciljem očuvanja hrvatske kinematografije. Iz novih medijskih istupa, Hribar pokazuje da mu je više stalo do njegove pozicije na čelu fonda, nego do prosperiteta i napretka hrvatskog filma.
Zaključak: HFAD smatra da Hrvoje Hribar svojim izjavama šteti ugledu hrvatske kinematografije u svijetu.
14. veljače – Javno priopćenje povodom aktualnih zbivanja oko HAVC-a (Kulturnjaci 2016)
Povodom izvješća Državnog ureda za reviziju o obavljenoj reviziji u HAVC-u i reakcije filmskih udruga, Kulturnjaci 2016 daju punu potporu kolegama iz Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatske udruge producenata.
Nedopustivo je da se o hrvatskom filmu govori kao o tumoru, leglu kriminala, klijentelističkoj hobotnici te da se negiraju svi uspjesi, nagrade i učešća na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima. Hrvatski film, uz potporu HAVC-a, značajno doprinosi promociji Hrvatske i hrvatske kulture ne samo umjetničkim uspjesima, već i ostvarenim koprodukcijama. HAVC je filmu u Hrvatskoj omogućio da funkcionira kao samoodrživ sustav koji u proračun vraća znatno više novca nego što ga iz njega koristi.
Pitamo se kako to da je sustav koji je od samog osnutka 2008. počivao na ideji povjerenja u autonomiju donošenja odluka odjednom prokazan kao nelegalan? Od 2008. svjedočimo snažnom uzletu hrvatskog filma – po broju snimljenih filmova, po sudjelovanju na brojnim međunarodnim festivalima, po međunarodnim nagrada, a o digitalizaciji nezavisnih kinoprikazivača po cijeloj Hrvatskoj da i ne govorimo. Kako je moguće da se u izvješću revizije nije utvrdio ni jedan razlog, ni jedan parametar sukladno kojem bi se dosadašnje djelovanje HAVC-a ocijenilo značajnim za razvoj hrvatske kulture?! Kako je uopće moguće da neke koordinacije braniteljskih udruga iskazuju vrijednosne sudove i negiraju sjajne uspjehe hrvatskog filma i sustava koji je taj uspjeh omogućio?!
Nastojanja da se tzv. unaprjeđenje sustava potpora svede na odobravanje programa od strane Ministarstva kulture predstavlja opasno kršenje ustavnih prava i samog smisla osnivanja Hrvatskog audiovizualnog centra kojem je cilj neometano održanje i razvoj audiovizualne industrije. Kako će to biti moguće ako je ono pod okriljem vlasti i politike? Podsjećamo na Ustav RH i njegov članak 69. kojim se jamči sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Stoga apeliramo na sve instance vlasti, na premijera Andreja Plenkovića i Vladu RH, te na predsjednika Sabora Božu Petrova da se odlučno i nedvosmisleno zauzmu za slobodu i neovisnost kulturnog i umjetničkog rada i stvaralaštva te da svojim jasnim stavom zaustave difamacije, uvrede i pokušaje ideološkog podjarmljivanja filmske umjetnosti u Hrvatskoj i uništavanje HAVC-a, ustanove u kulturi na koju bismo svi trebali biti ponosi.
Zaključak: Kulturnjaci 2016 smatraju da je nedopustivo da se o HAVC-u priča kao o leglu kriminala i u potpunosti podržavaju Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatsku udrugu producenata, koji su stali u obranu Hrvoja Hribara i njegovog mandata u HAVC-u. Kulturnjaci 2016 dodatno ističu važnost nezavisnosti HAVC-a od politike.
16. veljače – Izjava Asocijacije filmaša Nove Europe (The Film New Europe Association – FNE) nakon ostavke Hrvoja Hribara (HAVC)
Asocijacija filmaša Nove Europe izdala je priopćenje povodom odlaska Hrvoja Hribara s mjesta ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra. Organizacija okuplja filmaše iz 17 zemalja Europe.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
11. veljače 2017.
Berlin
Ostavka ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara:
Izjava članova Asocijacije filmaša Nove Europe (Film New Europe – FNE)
Nakon godišnje skupštine u Berlinu koja je održana 11. veljače 2017. godine, članovi organizacije Film New Europe odlučili su objaviti izjavu o ostavci ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Hrvoja Hribara.
Svi smo s divljenjem gledali prema Hrvatskoj i uspješnom poslu koji je radio Hrvatski audiovizaulni centar (HAVC) u zadnjih pet do šest godina, pod vodstvom Hrvoja Hribara. HAVC je postao svojevrstan lider u regiji.
Krenuli su hrabrim putem. Promocija Hrvatske kroz filmove, uspješan razvoj nacionalne mreže kina, snažnu potporu filmašima u usponu i stav dobrodošlice i prijateljstva u suradnjama s europskim filmskim redateljima i producentima inspirirala je mnoge od nas.
To je dokaz što vizionarski menadžment, strateški razvoj i vrhunski tim mogu postići ako su u sinkronizaciji s onim što zemlja i njeni filmaši trebaju, a da istovremeno nikada ne gube iz vida europske prijatelje i susjede.
Udruga FNE bi zato htjela obznaniti svoju veliku zahvalnost vizionarskom menadžmentu koji je Hrvoje Hribar donio u hrvatsku kinematografiju i cijelu regiju Istočne Europe.
Zaključak: Asocijacije filmaša Nove Europe zahvalna je vizionarskom menadžmentu Hrvoja Hribara. Doduše, valja napomenuti da je upravo Hrvoje Hribar jedan od članova asocijacije te je moguće da je on sam plasirao navedeno priopćenje (ako više nije, bio je u trenutku objave ovog priopćenja).
16. veljače – Daniel Rafaelić imenovan vršiteljem dužnosti ravnatelja HAVC-a
Na sjednici Upravnog odbora Hrvatskog audiovizualnog centra u sastavu: Bruno Kragić (predsjednik), Jadranka Hrga (članica), Ivan Kujundžić (član), Igor Starčević (član) održanoj 16. veljače 2017. godine vršiteljem dužnosti ravnatelja imenovan je Daniel Rafaelić.
Prijedlog je prihvaćen jednoglasno, a sjednici zbog bolesti nije nazočila članica Upravnog odbora Gabrijela Krmpotić Kos.
Daniel Rafaelić rođen je 19. lipnja 1977. godine u Bitoli, Makedonija. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu gdje je 1996. godine upisao Filozofski fakultet – diplomirao je povijest 2002. godine (na temu: ‘Amarna period egipatske povijesti umjetnosti’). 2003. godine na istom fakultetu upisao je Poslijediplomski studij hrvatske povijesti. 2006. godine upisao je Poslijediplomski doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti. Radio je u Hrvatskoj kinoteci – Hrvatskom državnom arhivu od 2002. do 2010. godine, kao filmolog – arhivist. Od 2007. do 2009. radi kao Načelnik odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva. Usmjeren na istraživanje domaće i svjetske filmske povijesti kao i istraživanje filmskih arhiva s ciljem pronalaska zaboravljenih i izgubljenih filmskih zapisa iz Hrvatske. Suradnik je na Akademiji dramske umjetnosti i Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Zaključak: Daniel Rafaeilć novi je ravnatelj HAVC-a.
16. veljače – Poziv na predstavljanje inicijative “Puk’o nam je film!” (Puk’o nam je film!)
Poštovani,
Pozivamo vas na predstavljanje inicijative “Puk’o nam je film” koje će se održati u ponedjeljak, 20. veljače u dvorani Müller (kino Europa) točno u podne.
Više od stotinu ljudi koji stvaraju filmove ispred i iza kamere okupilo se oko ove inicijative s ciljem zaštite neovisnosti hrvatske kinematografije od utjecaja politike.
Ako je i vama puk’o film, obavezno dođite i pridružite nam se.
Proglas inicijative dostupan je na linku http://bit.ly/2laWKlH. Također, proglas je moguće potpisati slanjem e-maila s podacima ime/prezime na e-mail adresu: pukonamjefilm@gmail.com
Proglas inicijative glasi:
- Uvjereni kako hrvatski film treba konstruktivne ideje,
a ne destrukciju dugo stvaranog sustava, - uvjereni kako se političari imaju baviti politikom,
filmaši filmom – i nikako obrnuto, - uvjereni kako je neovisnost kinematografije jedna
od najvećih stečevina postojećeg sustava, - uvjereni kako hrvatski film u ovom trenutku treba
zaštitu i zajedničku akciju svih koji ga vole, kako
ne bi postao usputna žrtva političkih sukoba,
upozoravajući kako Ustav rh u članku 69. jamči
slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,
želimo situaciju u kojoj smo mi, hrvatski filmaši,
protagonisti a ne statisti.
Ukratko, puk’o nam je film. I pozivamo sve ljude koji stvaraju i vole filmove da nas podrže i priključe se zajedničkim akcijama za obranu umjetničkih sloboda, neovisnosti sustava i Ustavom zajamčenih prava.
Veliki broj potpisnika inicijative može se pronaći na njihovoj Facebook stranici.
Zaključak: Inicijativa Puk’o nam je film protiv je političkog uplitanja u rad hrvatske kinematografije.
17. veljače – Objava za medije (HFAD)
Ovim putem vas obavještavamo kako se Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a pridružuje Inicijativi „Puk’o nam je film“ s ciljem zaštite neovisnosti hrvatske kinematografije od utjecaja politike.
Slažemo se kako hrvatski film treba konstruktivne ideje, a ne destrukciju dugo stvaranog sustava te kako je neovisna kinematografija jedna od najvećih stečevina postojećeg sustava. Hrvatski film ne bi trebao biti usputna žrtva političkih sukoba te također upozoravamo na članak 69. Ustava Republike Hrvatske koji jamči slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Rado se pridružujemo Inicijativi „Puk’o nam je film“, kao i zajedničkim akcijama za obranu umjetničkih sloboda, neovisnosti sustava i Ustavom zajamčenih prava.
Na listu prioriteta dodali bismo i jednu važnu točku za raspravu na skupu u ponedjeljak, 20. veljače, a to je uvođenje transparentne dodijele sredstava filmskog fonda. Ovom odredbom bi se ubuduće zabranilo članovima Upravnog odbora i Audiovizualnog Vijeća HAVC-a da dodjeljuju javni novac vlastitim tvrtkama i udrugama.
Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a
Zaključak: HFAD slaže se s inicijativom Puk’o nam je film i protiv su uplitanja politike u hrvatsku kinematografiju, ali dodaju da žele uvođenje transparentne dodjele sredstava filmskog fonda. Tom odredbom zabranilo bi se članovima Upravnog odbora i Audiovizualnog Vijeća HAVC-a da dodjeljuju javni novac vlastitim tvrtkama i udrugama.
18. veljače – Puk’o nam je film odbija Inicijativu hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a
Poštovani,
nastavno na priopćenje Inicijative hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a iza koje svojim potpisima stoje Vinko Grubišić, Zvonimir Ilijić, Branko Ištvančić, Anita Juka, Ivona Juka, Igor Rakonić, Zvonimir Rumboldt, Miro Ružić, Jakov Sedlar i mnogi drugi, u kojem obavještavaju javnost da se priključuju inicijativi Puk’o nam je film, opovrgavamo objavljenu informaciju i u potpunosti odbacujemo tu mogućnost.
Jedna od temeljnih točaka oko koje su se hrvatski filmaši okupili u zajedničkoj inicijativi Puk’o nam je film je uvjerenje da hrvatski film treba konstruktivne ideje a ne dekonstrukciju dugo stvaranog sustava. Smatramo da skupina koja je iskazala interes i plan za priključivanje inicijativi Puk’o nam je film svojim djelovanjem ne radi na konstrukciji sustava i stoga vas ovim putem obavještavamo da se Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a NE pridružuje inicijativi Puk’o nam je film.
Zaključak: Inicijativa Puk’o nam je film ne žele dekonstrukciju stvaranog sustava te ne dopuštaju HFAD-u da im se pridruži. Za zaključiti je da pod “dekonstrukciju stvaranog sustava” smatraju “uvođenje transparentne dodjele sredstava filmskog fonda” jer je to jedina točka u kojoj se prema objavama za medije zasad razlikuju. Nameće se pitanje – kome u inicijativi Puk’o nam je film smeta transparentnost financijskog poslovanja HAVC-a?
19. veljače – „Ne nasjedajte na jeftine pamflete – o desnici i ljevici ili da se itko bori protiv umjetničkih sloboda“ (HFAD)
Inicijativa hrvatskih filmskih autora i djelatnika za očuvanje HAVC-a poziva inicijativu Puk’o nam je film, odnosno njezino radno tijelo u navodnom sastavu: Boris T Matić, Danilo Šerbedžija, Dalibor Matanić, Zrinko Ogresta, Antonio Nuić, Leon Lučev i dr. da obrazlože, kako nama tako i javnosti, stvarne razloge odbijanja našeg prijedloga o uvođenje transparentne dodijele sredstava filmskog fonda.
Ovom odredbom tražimo da „Članovi UO HAVC-a, Audiovizualnog vijeća HAVC-a te umjetnički savjetnici ne smiju biti osobe koje su na bilo koji način povezane s onima koji primaju sredstva od HAVC-a, s producentskim tvrtkama, udrugama, članovima obitelji.“
Molimo javnost da ne nasjeda na jeftine političke pamflete – o desnici i ljevici – već da razgovaramo o dvije važne točke:
1. Sprječavanje daljnjeg dijeljenja novaca u krug jednim te istim tvrtkama
2. Gdje je novac od retransmisije i zašto se ne dijeli na sve hrvatske autore (glumce, kostimografe, scenografe, redatelje, producente…i sve druge autore prema Zakonu o autorskim pravima)
Pozivamo sve potpisnike inicijative Puk’o nam je film, filmske autore i djelatnike kao i javnost da podrže ovaj prijedlog i da se on provede u djelo.
Očito je da glavni i odgovorni za stvaranje inicijative Puk’o nam je film nemaju iste namjere i stajališta kao svi ostali potpisnici i oni koji ih podržavaju, već uporno pokušavaju prestrašiti javnost kako se narušavaju umjetničke slobode.
Pozivamo pokretače inicijative Puk’o mi je film da se izjasne zašto prijedlog nove odredbe nije u skladu s njihovim zahtjevima. Povratnom informacijom dobit ćemo odgovor radi li se o demokratsko ustrojenoj inicijativi ili o grupici ljudi koja nastoji upravljati masom, manipulirati javnošću i drugim potpisnicima inicijative s namjerom da zataška stvarne probleme i zadrži ustaljenu, nemoralnu i protuzakonitu praksu po kojoj sebi samima, svoj suradnicima, udrugama, producentima i članovima obitelji dodjeljuju javni novac.
Podsjećamo da je ovakvo dijeljenje novca protuzakonito, prema članku 21. Zakona o audiovizualnim djelatnostima.
Dopustite da navedemo samo jedan primjer:
Dalibor Matanić koji od HAVC-a prvo kao redatelj dobiva novac:
01. Za film „Majka asfalta“ 3.600.000,00 kuna – producent „Kinorama“ – 2008.g
02. Za razvoj projekta „Zvizdan“ 150.000,00 kuna – producent „Kinorama“- 2011.g,
03. Za film „Zvizdan“ 4.800.000,00 kuna – producent „Kinorama“ – 2012.g.
Samo dvije godine kasnije, kao umjetnički savjetnik u HAVC-u Dalibor Matanić daje novac između ostalima slijedećim projektima:
01. Za film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“ 3.200.000,00 kuna – producent „Kinorama“ – 2014.g.
02. Za film „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ 3.200.000,00 kuna – producent „Kinorama“ – 2014.g.
03. Za film „Illyricvm“ 3.200.000,00 kuna – producent „Kinorama“ – 2015.g.
Dakle prvo dobiva državni novac od HAVC-a snimajući filmove sa producentskom kućom Kinorama, a dvije godine kasnije kao umjetnički savjetnik istoj tvrtci „Kinorama“ dodjeljuje novih 9.600.000,00 kuna iz državnog proračuna.
Ukoliko usporedimo s praksom Europskih tijela, u kojima osoba koja radi u nekoj tvrtci, pet godina nakon prekida radnog odnosa, ni na koji način ne smije evaluirati projekte te tvrtke, nije jasno zašto se ovakav sukob interesa u HAVC-u dopušta i smatra normalnim?
Zaključak: HFAD želi da Puk’o nam je film objasni zašto odbijaju prijedloga o uvođenju transparentne dodjele sredstava filmskog fonda. Kao primjer protuzakonitog dijeljenja novaca daju Dalibora Matanića koji je bio jedan od najglasnijih u obrani dosadašnjeg stanja u HAVC-u te osudi rezultata Državne revizije.
20. veljače – Predstavljena inicijativa Puk’o nam je film
Zagreb, 20. veljače 2017. – U prepunoj dvorani Müller zagrebačkog kina Europa danas je predstavljena inicijativa Puk’o nam je film koja je pokrenuta s ciljem zaštite hrvatske kinematografije od utjecaja politike i političke kontrole. Inicijativu, njezine ciljeve i ključne točke, predstavili su Antonio Nuić, Dana Budisavljević, Nora Krstulović, Goran Navojec i Tamara Babun. Istaknuta je važnost održanja neovisnosti hrvatskog filma, očuvanja autonomije postojećeg hrvatskog audiovizualnog modela i kontinuiteta dosadašnje prakse.
“Neovisnost kinematografije od političkih pritisaka je civilizacijsko dostignuće i nešto na što se RH obvezala Ustavom i brojnim europskim regulativama. Neovisnost kinematografije temelj je njenog uspjeha. Ideja da ministri svojim potpisom odobravaju ili uskraćuju sredstva za proizvodnju filmova je potpuno neprihvatljiva po mnogo osnova, a najviše po osnovi zdrave pameti, jer zašto je onda Ministarstvo kulture uopće osnovalo HAVC? Saborski zastupnik ljude koji snimaju filmove proziva korumpiranim klijentelistima, HRT najviše prostora daje ljudima bez ikakvih kompetencija za razgovor o kinematografiji, a stručnjaci, filmski profesionalci postavljeni su kao predmet mržnje pred cijelu naciju. Smatramo nužnim da premijer Plenković primi delegaciju inicijative Puk’o nam je film.” – izjavio je redatelj Antonio Nuić.
Producentica i redateljica Dana Budisavljević osvrnula se na dio izvješća Državnog ureda za reviziju o obavljenoj financijskoj reviziji HAVC: “Nakon devet godina rada, u sustavu HAVC-a, nakon preko tisuću snimljenih filmova, stotine festivala, Državna revizija kaže da je to sve bilo nelegalno. U nalazu revizije piše da HAVC krši zakon jer iznose preko 200.000 kuna treba potpisati ministar. To zapravo znači da gotovo svaki film koji ima biti snimljen u Hrvatskoj mora odobriti Ministar. To nadalje znači operativnu blokadu HAVC-a, jer takvih ugovora ima preko stotinu godišnje, a ono najgore to znači političku kontrolu. U sustavu koji je stvoren da bi se film, sukladno europskim propisima izdvojio iz Ministarstva kulture, nakon devet godina, državna revizija dokida samu ideju samostalnosti, samu svrhu zašto je HAVC osnovan. Od osnutka HAVC-a izmijenilo se šest ministara, četiri saziva upravnih odbora i četiri ravnatelja HAVC-a i svi su radili na isti način, onako kako je to zamislio osnivač, Ministarstvo kulture, ali revizija tvrdi drukčije.“
Pojasnila je dodatno i razliku između vrsta sredstava HAVC-a, kao i važnost da filmom i dalje upravlja struka a ne politika:
“Prema zakonu, HAVC, ima dvije vrste sredstava, sredstva za rad Centra – za kompjutere, za uredske stolove i namještaj, za parkirnu kartu i ako jednom odluče kupiti auto, a potrošnju tih sredstava odobrava i nadgledava ministar. Programska sredstva, što su sredstva za proizvodnju, za filmove, festivale, o njima prema dosadašnjoj praksi, i prema onome kako je do sada čitan zakon, ne odlučuje ni ministar, ni ravnatelj ni Upravni odbor. O raspodjeli tih sredstava odlučuju umjetnički savjetnici i Hrvatsko audiovizualno vijeće. I tako treba ostati. To je jamstvo neovisnosti od politike, i to je jamstvo da filmom upravlja struka, a ne politika. To je sustav koji je dao sjajne rezultate, to je decentralizirani i profesionalni sustav koji se trebao primijeniti i na druge kulturne industrije, a ova revizija je to sve vratila ne samo u ono kako je bilo, nego i gore nego je bilo. Zbog svih uspjeha kojima se ponosimo, zbog toga što smo dokazali da je samostalna i neovisna kulturna institucija kojom upravlja struka put prosperiteta i uključivanja u europske tekovine i vrhunske profesionalne dosege tražimo od osnivača, Ministarstva kulture te Vlade i Sabora RH da se izradi jasan i nedvosmislen pravni okvir koji će zadržati kontinuitet dosadašnje prakse te jamčiti kinematografiju bez političke kontrole.”
Nora Krstulović, kazališna redateljica i urednica portala teatar.hr ukazala je na nejednakost kojom revizija u svojim izvješćima prisutupa državnim ustanovima:
“Mi kazališni redatelji bili bismo presretni da imamo ustanovu kao što je HAVC. Petnaest godina intenzivno analiziram razne nalaze državne revizije i kad sam pročitala nalaz revizije u HAVC-u sjela sam i napisala pismo svim saborskim zastupnicima u kojemu sam argumentirala svoj stav da je državna revizija u ovom slučaju jako prekoračila svoje ovlasti. Ukoliko imam pravo, jedini koji može tu nešto napraviti po tom pitanju je Hrvatski sabor. Zamolila sam štovane zastupnike da jedan dio tih nalaza ne usvoje i na taj način omoguće samostalnost rada HAVC-a u budućnosti. Model u kojem radi HAVC ima grešaka kao i svaki drugi sustav kojim upravljaju ljudi, ali rezultati koje ima HAVC nema niti jedna druga ustanova u RH. Nora je pozvala sve da dobro razmisle o posljedicama koje bi usvajanje nalaza državne revizije moglo imati, te usporedila ovu s ranijim revizijama u državnim ustanovama koje nikad nije tražila potvrde za izdvanje novca. Ukoliko se usvoji takav nalaz revizije značit će da nismo svi jednaki pred zakonom u ovoj državi, a to je rušenje ustavnopravnog poretka.”
Glumac Goran Navojec je također upozorio na cenzuru i političku kontrolu koja prijeti hrvatskom filmu: “Nigdje u EU ministri kulture potpisima ne odobravaju filmove zato jer je to nedopustiv oblik cenzure i političke kontrole. To se ne događa nigdje drugdje – od ukupno 31 filmska fonda u Europi niti jedan ne kontrolira država, svi su potpuno neovisni od utjecaja politike. Mi bismo u svijetu po tome bili jedinstveni – mi i Sjeverna Koreja. Zapitajmo se koliko bismo europskih konvencija koje smo vrlo rado potpisali po ulasku u EU prekršili kad bismo imali takav sustav. Želimo neovisan sustav, bilo što drugo vratilo bi nas u doba komunističkih cenzora.” Dodatno je naglasio da revizori nikako ne mogu biti kompetentni davati ocjenu mogu li i na koji način odobreni projekti pridonijeti razvoju hrvatske kulture.
Zaštitu od premijera u zaključnom govoru zatražila je i producentica Tamara Babun, kao predstavnica mlađe generacije filmskih djelatnika: “Od osnutka Hrvatskoga audiovizualnog centra do danas više od stotinu mladih ljudi ostvarilo je pristup financiranju svojih filmskih i festivalskih projekata u različitim fazama razvoja i proizvodnje. Moji kolege s akademije, Nevio Marasović, Čejen Černić, Jure Pavlović, Tiha Gudac, Antoneta Kusijanović, Luka Rukavina i brojni drugi, studirali su sa mnom netom prije otvaranja Centra i tada nam se nije činilo da će nam put u profesiju biti otvoren na taj način niti da ćemo imati prilike za ostvarivanjem svojih projekata u međunarodnoj suradnji. U trenutku kad kvalificiani mladi ljudi u ogromnom postotku odlaze iz zemlje da bi svoju sreću potražili drugdje, vjerujem da je za Hrvatsku jako važno da nam ostavi prostor da se dalje profesionalno razvijamo u svojoj domovini, na svojim jeziku, među svojim ljudima, slobodni od politike i politikanstva. Stoga, poštovani gospodine premijeru, primite nas, trebamo vašu zaštitu.”
U kinu Europa okupilo se preko dvjesto poznatih lica, hrvatskih filmaša i kulturnih djelatnika, kako bi javno pružili podršku ovoj inicijativi.
Proglas inicijative dosad je potpisalo više od 600 potpisnika.
Zaključak: Govornici na skupu zalažu se za političku neovisnost HAVC-a od države te smatraju da se država ne smije uplitati u financijske odluke HAVC-a jer umjetnost treba biti nezavisna od politike i političkog utjecaja.
19. veljače – Hrvoje Hribar u emisiji Nedjeljom u 2
Snimku emisije možete pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=Bn5HfCPKYq4
Zaključak: Hribar je izbjegavao konkretno odgovarati na pitanja, pokušavao je prebaciti temu na HRT i na Ivonu Juku, istovremeno licemjerno reagirajući na pitanja o Vrdoljaku jer on “nije došao govoriti o Vrdoljaku, nego o HAVC-u”.
20. veljače – Demanti na optužbe Hrvoja Hribara iznesenih u Nedjeljom u 2 o Ivoni Juka (4Film Promotion)
Ovim putem šaljemo demanti na niz teških optužbi i laži koje je bivši ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar iznio na račun Ivone Juka i produkcije 4 film u jučerašnjoj emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u. Navedene laži znatno štete ugledu nagrađivane redateljice, ali i ugledu i budućim poslovima produkcijske kuće 4 film.
Hrvoje Hribar navodi kako je HAVC Ivoni Juka i njenoj tvrtki odobrio sredstva u različitim kategorijama. Ono što gospodin Hribar nije spomenuo jest da unatoč svjetskim uspjesima filma „Ti mene nosiš“ i najvećoj distribuciji jednog hrvatskog filma putem Netflixa, njezin novi projekt već je dva puta odbijen na natječaju za poticanje proizvodnje. S obzirom da redateljica i producent imaju pravo na službeno objašnjenje o razlozima odbijanja projekta, još prošlo ljeto je 4 film uputio službeni zahtjev za očitovanjem umjetničkih savjetnika Deana Šoše i Dalibora Matanića. Obrazloženje Deana Šoše 4 film primio je nakon uručene požurnice, dok do današnjeg dana, nakon 4 uručena zahtjeva, produkcija nikada nije zaprimila službeno obrazloženje umjetničkog savjetnika Dalibora Matanića. Ovo je samo jedan od primjera netransparentnosti rada HAVC-a na koje upozoravamo.
Referirajući se na izjavu Hrvoja Hribara, želimo istaknuti kako Ivona Juka nikada nije bila u zatvoru u Dublinu ili nekom drugom zatvoru u Irskoj. Samim time, nije nikada kontaktirala Hrvoja Hribara i molila ga da ju „izvuče“ iz takve situacije niti je odvjetnik Hrvoja Hribara na takav ili ikakav sličan način intervenirao u pomoć Ivoni Juka.
Naglašavamo kako Ivona Juka ne pati od napada agresije niti ijednog psihičkog poremećaja.
4 film produkcija šokirana je količinom laži koju je Hrvoje Hribar iznio za vrijeme emisije Nedjeljom u 2. Takvo namjerno blaćenje ugleda i časti nedopustivo je i zaslužuje svaku osudu. Osim svega navedenog, oštro osuđujemo i seksističke i šovinističke izjave koje je Hrvoje Hribar izrekao o Ivoni i Aniti Juka. Sve optužbe iznesene na račun Ivone Juka zapravo su jeftini pokušaj diskreditiranja jedne od rijetkih osoba koja otvoreno progovara o nizu nezakonitih radnji sada bivšeg ravnatelja HAVC-a, Hrvoja Hribara.
Ovim putem, Ivona Juka i Anita Juka najavljuju podizanje tužbe zbog klevete i seksističkih izjava gospodina Hrvoja Hribara.
Zaključak: Ivona Juka ističe da je u emisiji Nedjeljom u 2 Hrvoje Hribar izrekao brojne laži na njezin račun te da ju je na taj način pokušao diskreditirati. Podsjetimo, Ivona Juka jedna je od potpisnica na listi HFAD-a koji su u svojoj objavi za medije prozvali Hrvoja Hribara zbog određenih nepravilnosti unutar HAVC-a.
Konačni zaključak: Međusobno medijsko prepucavanje inicijative Puk’o nam je film i inicijative HFAD podsjeća na svađu razvedenih roditelja koji se ne mogu dogovoriti oko brige za svoje dijete, koje je u ovom slučaju HAVC. Očito je iz objava za medije da je fokus inicijative Puk’o nam je film na dokidanju političkog upletanja u rad HAVC-a. HFAD se slaže da se politika ne smije uplitati u rad HAVC-a, ali veći fokus stavljaju na rješavanje financijskih nepravilnosti koje su, kako tvrde, kroz godine uočili u HAVC-u. I jedna i druga inicijativa naglašavaju da im je stalo do daljnjeg uspješnog razvoja hrvatske kinematografije.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.