Ziherov glazbeni lonac – Tate Romanova: „Već radimo na drugom albumu”
Tate Romanova je mlad i perspektivan drive pop bend iz Splita. Iza zvučnog imena kriju se talentirana vokalistica, finalistica showa RTL Zvijezde Sara Andrić, gitarist Ante Jerončić, klavijaturist Zdeslav Klarić koji je poznat po radu s Pips, Chips & Videoclips, basistica Lana Beović i na bubnjevima je Ivana Županović. Bend je nastao pod vodstvom autora i producenta projekta Šime Barbarića koji je s Antom Jerončićem odlučio oformiti bend početkom prošle godine.
Ove godine bend je izdao svoj prvi studijski album „Iz razloga” čija je službena promocija nedavno održana u Splitu u krugu najuže obitelji i prijatelja. Na promociji premijerno su izveli najnoviji singl Nakon s kojim su upotpunili kolekciju od čak sedam singlova s aktualnog albuma. Čini se kao da im se dobre stvari nižu jedna za drugom – prije par dana zatekla ih je i jedna vesela vijest iz njihove izdavačke kuće.
U ugodnom ambijentu Botaničara Sara, Šime, Ante i Zdeslav otkrili su nam svoje dojmove nakon objave prvog albuma i ispričali kako se bore s pandemičnim vremenima.
Prema službenim informacijama Croatia Recordsa, vaš album je najprodavaniji u posljednjih tjedan dana – čestitke na tom uspjehu! Je li ta vijest došla kao iznenađenje ili ste ju prema reakcijama publike mogli naslutiti?
ANTE: Iskreno, nismo previše iznenađeni isključivo zbog reakcija ljudi u prva dva tjedna od kako je album vani. Dobili smo velik broj upita iz svih krajeva regije o albumu i gdje ga se može nabaviti. Jako puno vremena i energije smo uložili u ovaj materijal, stvarali smo ga iz vrlo iskrenih pozicija i nismo u nijednom segmentu kalkulirali, tražili prečice ili brza rješenja. Drago nam je da su ljudi to prepoznali i slušaju naš rad. Hvala od srca svima koji su nabavili naš album i prate nas. Nadamo se da se nekad uskoro vidimo i na koncertima.
Kako u ovom periodu provodite vrijeme budući da vam je album vani, a koncerata nažalost u ovoj fazi nema?
SARA: Više manje smo stalno u radnoj fazi. S obzirom na to da nam je album odnedavno vani, imamo jako puno intervjua i snimanja za odraditi. Nedavno smo baš imali snimanje za emisiju PopRock koje nam je super prošlo. S koncertima je situacija kakva jest tako da se pokušavamo koncentrirati na ono bitno što moramo odraditi sada, a to je nastaviti promovirati album i pripremati nove stvari. U ovom trenutku već imamo par skica za nove pjesme koje treba dobro postaviti i aranžirati. Trudimo se imati minimalno tri probe tjedno bez iznimke. Želimo ostati aktivni i stalnim radom kupiti vrijeme za fazu u kojoj će, nadamo se, sve biti po starom.
Znam da je ovo već pomalo klišejasto pitanje, ali zašto ime benda Tate Romanova? Odakle vam inspiracija?
SARA: Bili smo svi skupa jednom kod Šime doma. Razmišljali smo o tom imenu kao jednoj od opcija i zamislili Tate kao fiktivni ženski lik koji se provlači kroz razne zanimljive i izazovne životne situacije, ime nam se na prvu svidjelo i jako dobro zazvučalo.
ŠIME: Prvo smo snimili većinu materijala, a onda tek razmišljali o imenu. Bilo nam je bitno da zvuči dobro, kao što je Sara rekla. Inspiraciju pronalazimo na raznim mjestima. Često nam život ponudi neke znakove koje onda iskoristimo bilo da se radi o glazbi, tekstu ili generalno ideji za pjesmu tj. o čemu bi mogla biti. Razrada unutar tih elemenata je igra strpljenja. Nastojimo u konačnici izvući najbolje i često igramo na feeling.
Znači materijale za album ste imali prije nego što se ime osmislilo? Koliko dugo imaš te materijale?
ŠIME: Najizazovniji moment nam je u početnoj fazi bilo snimanje. Kad smo radili na prvim pjesmama uopće nismo imali bend. Sara, Ante i ja smo u mene doma radili stvari i zamišljali kako bi to jednog dana moglo zvučati u bendovskoj verziji. U početku su nam na raspolaganju bili prijatelji i imali smo doslovno jednu probu od par sati prije prvog snimanja. Zdeslav, s kojim već duže poslovno surađujem, je došao iz Zagreba, Mirko Rak iz benda The Fogsellers na basu iz Šibenika i Cyro Gastone iz benda Justin’s Johnson na bubnju. Sutradan smo išli za Mostar i snimili prve tri stvari. Bend smo dobili kad su nam se pridružile basistica Lana Beović i bubnjarica Ivana Županović. To su dvije vrlo talentirane muzičarke koje su odmah ušle u rad i super da nam se dogodilo to poznanstvo jer bi teško bolje našli.
Šestero vas je u bendu?
ŠIME: Petero ih je u bendu u smislu sviranja. Ja sam šesti koji je začeo projekt jer mi je ideja bila da s grupom ljudi napravim album, a u toj fazi još nisam znao s kim. Ante mi je u tom periodu bio vrlo bitan zbog toga što smo zajedno startali i nekako je lakše kad nisi sam. Ovo je svakako timska priča tako da svatko odrađuje svoj dio najbolje koliko može i zna.
Kako ste se vi međusobno upoznali?
SARA: Upoznali smo se preko našeg zajedničkog prijatelja i tada sam u priču došla ja. Šime i Ante su znali Zdeslava i onda su nam došle Lana i Ivana.
Kako je proteklo snimanje albuma? Na dvije lokacije ste album snimali: u Mostaru i u Zagrebu?
ANTE: Snimali smo u mostarskom studiju „Pavarotti” jer za ekipu koja je u Dalmaciji to je jedini studio koji ima ozbiljne uvjete i super ekipu koja radi u njemu. Ti uvjeti snimanja su dosta izolirani pa nema previše praznog hoda. Uglavnom uzmemo nekoliko dana u studiju i tu smo od jutra do kasno u noć. Drugi dio albuma snimali smo u Zagrebu, u studiju „Dan mrak” gdje nam je jako puno pomogao jedan od naših producenata Ivan Božanić koji je ujedno miksao i masterirao cijeli materijal.
SARA: Ti ljudi su nam prvenstveno odgovarali što se tiče zvuka i pristupa. Baš su masu kul i gušt nam je radit’ s njima. S Božom, kako ga od milja zovemo, imamo jednu posebnu vezu. On baš razumije našu viziju i majstor je u poslu tako da zna kako s nama sve to izrealizirati.
Primijetila sam kako su vam pjesme su vam dosta vezane uz nekakve životne prekretnice i općenito želje za promjenama. Jeste li trenutno u takvoj situaciji i raspoloženju?
ŠIME: Meni je Sara bila glavni okidač u smislu tekstova. Kad je došla u bend bila je jako mlada. Imala je 17 godina, a ja nisam imao pojma, bar što se tekstualnog dijela tiče, što bi nju moglo zanimati. Trebalo je sročiti tekst da zvuči uvjerljivo, da nije djetinjasto, a da opet na neki način bude prilagođeno nekome tko je mlad kao i ona. Meni i Anti je bio cilj da Saru prvo upoznamo i da vidimo njezinu priču. Meni se motalo po glavi – ona ima samo 17 godina – i skužio sam da je njoj to sve došlo ipak možda prebrzo i onda smo to koristili kao vodilju za početak. Radi se o prekretnicama i dosta tih tema ne neki način ima veze sa svim članovima benda i ljudima koji nas okružuju.
SARA: A neke samo za Šimu. Ima tu svakakvih priča, uspona, padova, ljubavi, tuge, sreće…
Zapravo svi onda na neki način pišete skupa tekstove ili imate nekog glavnog za to?
SARA: Teksta se drži Šime.
ŠIME: Nemamo nekih ograničenja i razumijemo kako je ovaj posao timski rad. Ako netko dođe s nekom dobrom idejom ili zna razraditi pjesme u nekim drugim segmentima i etapama sasvim je svejedno tko je u pitanju.
”Sara, ti si bila u Zvijezdama. Postoji nekoliko tih talent show emisija i ne uspiju uvijek svi u tome. Jesu li tebi Zvijezde pomogle?
SARA: Sigurno da su mi Zvijezde pomogle jer su mi donijele neke dobre stvari. Ljudi su me vidjeli, upamtili i što je najbitnije – čuli. Nastupala sam na jednoj velikoj pozornici i vidjela kako je to i bilo mi je lipo. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja Grge koji je znao da sam bila na Zvijezdama. On me je gledao i čuo kako pjevam i rekao Šimi za mene i tako smo se spojili na kraju.
Vas bi se žanrovski dosta teško moglo svrstati negdje i to je prvo što sam primijetila dok sam vas slušala. Dosta žanrova miksate. Pretpostavljam da imate dosta različitih glazbenih utjecaja. Koji su vam najveći uzori?
ZDESLAV: Svi imaju svoje glazbene uzore i taj miks u kombinaciji dobrih ljudi je zapravo vrlo jak adut za bend.
SARA: Različiti smo što se toga tiče, ali baš je u tome i čar jer svi donesemo nešto svoje.
Za koga bi u bendu rekli da sluša najčudniju glazbu?
SARA: Vjerojatno ja zato što slušam dosta modernu glazbu i to je teški pop s puno produkcije.
ANTE: Ja sam više za sedamdesete, glazbu koja nije toliko producirana i nosi u sebi akustične i vokalne harmonije poput Pink Floyda, pa i progresivnije poput King Crimson.
ZDESLAV: Ovisi kome je što čudno. Ja sam više iz nekog alter momenta: Back, Hanson, Radiohead, Depeche Mode, Talking Heads i The Cure.
Imali ste regionalnu turneju na ljeto. Gdje ste sve bili i koja vam je najdraža postaja bila?
ŠIME: Trebala je biti regionalnija, no zbog Covida smo promijenili raspored i odradili smo ono što se da odraditi. Svaki tjedan smo imali po jedan ili dva nastupa.
SARA: Nastupali smo na Murteru, u Vodicama, u Makarskoj, u Kninu, na Evergreen festivalu u Čitluku.
ZDESLAV: Izdvojio bi svirku u klubu A3 u Kninu. Mislim da to do benda koliko i do okruženja. Tamo su ljudi desetljećima spremni na slušanje svega i na reagiranje na sve. Tamo postoji moment koji želi svaki izvođač na koncertu – da ti publika odgovara i da postane uzajamno. A3 ima ono nešto jer sam tamo i ranije svirao.
ANTE: Zapravo, mislim da se svi slažemo s Kninom kao najboljom svirkom.
Znam da je dosta rano, ali imate li već u planu snimanje drugog albuma?
SARA: Da, već radimo na njemu.
ANTE: Imamo nekoliko stvari u ovoj fazi koje uvježbavamo.
ŠIME: U fazi smo kada pjesmama tražimo mjesta i razrađujemo pozicije. Sve je stvar radnih sati i neforsiranja kada to ne ide.
Kaže se uvijek da je prvi album težak, a drugi je još teži. Jeste li istog takvog mišljenja?
ŠIME: Mislim da je tu više stvar da u nekom tematskom smislu kreiramo priču koja onda ima i svoju atmosferu. Ja na albume dosta gledam filmski. Meni su to priče i kombinacija tih priča je proces koji traje. Treba biti dosta upućen, načitan i paziti u svakom trenutku o čemu komuniciramo i razmišljamo. Ima dosta situacija u kojima dobiješ neke znakove i te znakove sve treba sortirati. Zanimljivo je.
S čime se bavite u slobodno vrijeme dok ne snimate albume i dok niste na turneji?
ZDESLAV: Ja pratim Hajduk. Najveći sam nogometni fan i to je svakodnevno šopanje informacijama i posljedična patnja ili sreća, ovisi kako koji dan. Na utakmice idem koliko stignem. Kad sam u Splitu volim otići na utakmicu kao i kad sam u Zagrebu, koliko mogu.
SARA: Ja sam trenutno završila srednju školu i sada pauziram godinu. Malo sam se više bazirala na muziku, tako da ću pričekati još godinu dana da dobro razmislim što i gdje želim i vrijeme će donijeti svoje. Obožavam kuhati i da nisam išla u muziku fokusirala bi se na kuhanje.
ANTE: Ja pokušavam biti bolji na gitari i klaviru i učim svirati dodatno. Zapravo, sve mi se okreće oko glazbe i nemam trenutno ništa van toga.
ŠIME: Isključivo me zanima muzika. Dolazim iz bookinga i menadžmenta i to mi je jedini posao koji radim od 2015. Prije sam bio profesor u srednjoj školi i bavio sam se sa sportom. Hobiji su mi gledanje NBA lige. Nemam previše tih hobija jer sam karijerist, glava mi je 24 sata dnevno u koncertima i kompetitivni moment me vodi i čini mi dobro. Booking industrija je strašno zahtjevna, pogotovo ako želiš biti dobar u tome. Nisam još pronašao adekvatne kanale za opuštanje.
Mislim da je najveći problem što kod nas jedna osoba obavlja sve poslove, nema booking, tour menadžera…
ZDESLAV: Često to radi jedna osoba iz financijskih razloga.
ŠIME: Sad je dobra situacija jer se pojavila jedna grupa jako mladih ljudi u Splitu koje zanima booking. U ovom trenutku neki od njih rade sa mnom i mogli bi biti super u tom poslu. Treba im samo prakse i vremena.
Pitanje za tebe još Sara, nastupala si u Zvijezdama sama, a tu nastupaš s bendom. Kako uspoređuješ nastupanje sama i sa bendom? Jesu li te dvije stvari uopće usporedive?
SARA: Moram priznati kako su to potpuno drugačije dvije stvari. Sve što se događalo na stageu u Zvijezdama, u glazbenom smislu, išlo je preko matrice i to nije živa glazba, to nije živi bend. Pusti se glazba i pjevaš. Kada slušaš svu tu glazbu uživo mislim da onda i ti i publika bolje osjećaju priču. Puno je lakše kada je tu bend koji ti čuva leđa i kad nisam sama pa mogu s nekim dosta toga iskomunicirati.
Kako je prošla promocija albuma i kad možemo očekivati vaš novi nastup?
SARA: U Splitu je promocija albuma bila 10. listopada. Promocija je bila rezervirana za prijatelje i ekipu kojoj smo premijerno pokazali spot za pjesmu Nakon, naš novi singl. Koncert ćemo, kako stvari stoje, raditi kad mjere budu malo blaže.
Što kažete na trenutnu situaciju s koncertima ograničenih kapaciteta i situacijom u glazbenoj industriji?
ZDESLAV: Trenutno razmišljamo o aktualnom albumu i novim stvarima. Ne želimo se previše zamarati sa situacijom jer na nju nemamo nikakav utjecaj.
ŠIME: Ovaj period korone je za nas bio dosta zanimljiv jer smo prvi put testirali kako voditi PR benda i priču držati aktivnom u ritmu, a da se realno ništa ne događa. Idejno smo u ovom periodu dosta napredovali.
SARA: Par probi tjedno pomaže iako jedva čekamo koncerte.
Je li vam se istaknuo nedavno neki novi izvođač s domaće i regionalne scene?
ZDESLAV: Ja volim Porto Morto. Nedavno sam live gledao Kliniku Denisa Kataneca i to mi je bilo jako simpa. Drugačije mu dišu pjesme live nego studijski.
ŠIME: Meni je dobar zadnji album od Frenkija, Kontre i Indiga i sviđa mi se novi album Sanje Marković, inače jazz muzičarke iz Beograda.
SARA: Iskreno ne znam koga bih od mlađih i novijih izdvojila s domaće scene. Od stranih imena zanimljiva mi je Billie Eilish.
