Ziherung S03E07: Pratite Megan Fox – Machine Gun Kelly meme univerzum
Srpanj donosi svega nekoliko istaknutih albuma. Prva stvar s novog albuma benda Lantlos je odlična, međutim album ne ode nikuda nakon toga. AES Dana ima solidan ambijentalni uradak. Yves Tumor je standardno dobar, ali nedovoljno inovativan ovaj put.
Mayhem je objavio EP s neobjavljenim pjesmama s prošlog albuma, a unutra su zapakirali i 3 punk obrade, što je najmanju ruku nekarakteristično za Mayhem. Neki ljutiti “fanovi” za ovaj smjer benda drže odgovornim gitarista Tellocha i zatrpavaju mu Instagram porukama da izađe iz benda. Smiješno.
Kad smo kod smiješnog. Ne znam pratite li Megan Fox – Machine Gun Kelly meme univerzum. Ako ne, trebali biste.
Musk Ox – „Inheritance”
Kanadski neofolk projekt sastavljen od gitare, violončela i violine. Ovaj album atmosferom jako podsjeća na pomalo zaboravljeni Ulverov „Kveldssanger”. Vrlo je progresivan u svojoj jednostavnosti, nosi ogromnu dozu emocije i nekako je “živ” i nestašan usprkos tamnijoj atmosferi. Uzmite ovo kao ne doslovnu usporedbu, ali u ideji zvuči kao nešto što bi napravio Philip Glass.
Ophidian I – „Desolate”
Izuzetno brzi tech death metal s Islanda. Sve na albumu je brzo i vrišti i krešti od brzine, ali genijalnost albuma je u interesantnim strukturama i solažama koje su delikatno usporenije od glazbe koja ih okružuje. Najviše podsjeća na bend Obscura.
King Woman – „Celestial Blues”
Kristina Esfandiari je vokalni zanat brusila u shoegaze bendu Whirr, a od 2010. uz ostale projekte razvija karijeru u metal smjeru s King Woman. Njihov izričaj negdje je na potezu SubRosa – Chelsea Wolfe, a „Celestial Blues” je uz manje nedostatke na albumu ipak jedno od inter-žanrovskih ostvarenja godine. Prvi dio albuma (s naglaskom na pjesmu Morning Star) je posebno dobar.
Year of No Light – „Consolamentum”
Ako na YouTubeu niste naletjeli na njihovu dvadesetominutnu stvar Persephone, ne znam jeste li uopće slušali žanrovski kostur post-metala. Uglavnom, jedan od bendova kojeg se, zbog toga što nisu rifovima pretjerano inovativni, često ostavlja po strani, ali imaju taj neki zvuk koji je slojevit, dovoljno jak i njihove duge stvari žive na toj vječno građenoj atmosferi. „Consolamentum” nije njihovo najbolje ostvarenje, već dolazi u vrijeme kada postoji prostor za ovakve albume.
Craven Idol – „Forked Tongues”
Riječima jedne hard rock legende, ovaj je album “malo modernija i suvremenija varijanta inače dosta ortodoksnog i primitivnog black/thrash žanra”. U ovom sam žanrovskom presjeku proveo zapravo dosta malo vremena, ali me ovaj album dobio na prvu – ne znam do čega je. Moguće da odličan cover i modernija produkcija koji ističe bend u malo drugačijem svjetlu od samo odličnih solaža i dobrih rifova doprinose tome.
Ostalo na playlisti:
Telomere (CAN) – „Where Are We Still”
Hollie Kenniff – „The Quiet Drift”
Lord of the Lost – „Judas”
AES Dana – „(a) period.”
Moon Machine – „Moon Machine”
Groza – „The Redemptive End”
Darkside – „Spiral”
Lantlos – „Wildhund”
Bulb – „Moderately Fast, Adequately Furious”
Yves Tumor – „The Asymptotical World” EP
Mayhem – „Atavistic Black Disorder / Kommando” EP
Stress Angel – „Bursting Church”
