Istaknuto
21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

27.03.2022.

Vrijeme čitanja: 7 minute Razbijamo predrasude i upoznajemo drugačije kroz prozor u supkulture. Marija Marković predstavnica je gothic supkulture koja ujedinjuje sve vrste umjetnosti, a u razgovoru s Goranom Terzićem otkriva da stil njeguje i kroz glazbeno stvaralaštvo.

Glazba

Ziherung S03E08: Na koji koncert benda King Gizzard And The Lizard Wizard idete u Šibenik?

04.12.2021. Luka Sinković
Vrijeme čitanja: 4 minute

Kolovoz je konačno tu, a ostatak godine će vjerojatno biti pokriven u nešto kondenziranijem izdanju. Album Deafheavena je zaslužio nešto dulji tekst, kako bi ga obranio od iznenađujuće loše kritike. Turnstile ima album koji će svi voljeti.

Zašto sam stavio Lorde na playlistu nije ni meni jasno, valjda sam htio vidjeti što se skriva ispod covera. Fluisteraars ima interesantan take na Drudkh-like atmospheric black metal, Ka je odličan liričar, ali glazbeno je album nekako prazan, Goat je izdao kompilaciju, a album benda Between The Burried And Me ne zaslužuje nositi ime, kao i njihov fantastičan formativni album.

Eto, što ima kod vas, jeste li išli na Boiler Room u Mediku u prvi red? Na koji dan/koncert benda King Gizzard And The Lizard Wizard idete u Šibenik?

Deafheaven – „Infinite Granite”

Deafheaven just can’t do anything right, right? Bend koji je u valovima smrdio na polu-proizvod, naoko osmišljen da bi popunio žanrovsku prazninu koja se otvorila, vrstan u osmišljavanju cringe momenata tijekom live nastupa i koji se NIKAKO NE MOŽE ODLUČITI GDJE PRIPADA.

Odmah od debi albuma i post-rock influenced black metala ne voli te elitistički black metal community, ali, eto, voli te neki manji broj metalaca koji igrom slučaja voli atmosferične verzije blacka, a čuo je i Explosions In the Sky.

U sljedećoj iteraciji kritika do nebesa nahvali njihov „Sunbather”, međutim gube pozamašan dio fanova iz metal krugova, ali dobivaju kompletan spektar novih – od „Wow što je to black metal, oni vrište cijelo vrijeme, wow ovo je takav edge” do „Sunbather je bolji od Lovelessa”. Istina je da su uz Alcest najzaslužniji za blackgaze, pa bi čovjek rekao da su se ovdje konačno pronašli.

„New Bermuda” je donijela nešto friških metal rifova, kao da pozivaju fanove „Roads to Judah” da se vrate, jer imaju što za ponuditi i dalje. Prošli album je otišao u Sonic Youth smjeru, što je na momente zvučalo dobro, ali je stilski opet zanjihalo u suprotnom smjeru. Dolazimo do „Infinite Granite”, koji konačno obuzdava dobar harsh vokal Georgea Clarkea i pokazuje da mu clean zapravo leži dosta dobro, te finalno smješta bend u shoegaze – i to ne inter žanrovski.

Ovaj album je 90’s shoegaze 1/1 s metal bubnjem, pokojim Isis momentom i nekim vriskom u katarzičnom zatvaranju par pjesama. Estetika konačno leži i sve je dobro. Možete ovo nazvati krešendo-coreom, čisto jer neke od pjesama vode prema krešendu, ali svi smo jeftini na takav aranžman i nema smisla bježati od toga. Ako je dobro – dobro je. Svjestan stilski zaokret je i suradnja s producentom Justinom Meldal-Johnsenom. Long live – novi kraljevi shoegazea. Ovo je album koji Nothing neće nikada napraviti, a svega šaka shoegaze albuma mu može konkurirati.

Wolves In The Throne Room – „Primordial Arcana”

Wolvesi su kompletno zabrijali na spiritualnost i magiju, što se i činilo kao logičan slijed događaja nakon zaokreta s albumom „Celestial Lineage”. Prošli, „Thrice Woven”, me zbog toplijih gitara i produkcije općenito malo izgubio, što „Primordial Arcana” donekle popravlja i predstavlja se kao možda najbolji album benda od „Two Hunters”. Folk utjecaj Agallocha i utjecaj mistike Terrencea Mckenne čuju se sve više, a čuju se i svježiji aranžmani od pukog igranja tremolom i blastom na post-rock aranžmanskoj paleti.

Turnstile – „GLOW ON”

Jedan od albuma godine – to je jasno kao dan. Fantastično je primijetiti kako je cijeli bend ritmički orijentiran i kako to rezultira vrlo plesnim hardcore albumom. (SK)Admin Facebook stranice “Goodboys1991ミーム” prozvao je ovo što Turnstile svira dream punk.

Hooded Menace – „The Tritonus Bell”

Volite li fazu death/doom žanra poput Asphyx ili rani Paradise Lost, ovaj bi vas album mogao interesirati. Fantastične promjene tempa, zadiranje u melo-death i klasične heavy metal solaže neki su highlightovi albuma. Kombinacija s klavijaturama na momente vuče u psihodeličnom smjeru death/dooma, koji radi Acid Witch.

Ulver – „Hexahedron” (live)

Ove live eksperimentacije benda ponekad zvuče daleko bolje od studijskih verzija pjesama (A Fearful Symmetry, nešto razigranija verzija pjesme Little Boy s „Flowers of Evil”). Cijena količine pažnje koja se zahtjeva za ulazak u ovaj album iznimno je velika, no ako preživite iznimno spori ambijentalni razvoj naslovne stvari, sjedite na konju i pružate mač u smjeru vrlo dobre progresivno-ambijentalne avanture. Nedavno sam vodio raspravu o tome je li Ulver precijenjen bend – iako postoje argumenti na obje strane, inovacija i kontinuirano guranje granica nekoliko žanrova prema naprijed, kvaliteta je koja im se ne može osporiti.

The Bug – „Fire”

The Bug je britanski producent Kevin Martin koji je na nekoliko projekata (GOD, Techno Animal, Ice) surađivao s Justinom Broadrickom (Jesu, Godflesh). Sada izbacuje izuzetno mračan grime album kojega krase mnoge vokalne suradnje. Najistaknutija je ona s američkom repericom Moor Mother na pjesmi Vexed, koja se našla na jednom setu na recentnom Boiler Roomu koji je u organizaciji Volte održan u AKC-u Attack.

Samurai Breaks – „TURBO RAVE ARTILLERY” (EP)

Sam Langley se igra breakbeatom dok istovremeno spaja trap, grime i jungle utjecaje. Mini-album fantastičnog imena počinje mantrom “Don’t stop” koja postepeno najavljuje uvjerljivo najbržu naslovnu traku. „TURBO RAVE ARTILLERY EP” je, ako ga usporedimo s prošlogodišnjim „Putting in Work EP”, izgubio solidno atmosfere, ali definitivno je dobio na brzini.

Bonehunter – „Dark Blood Reincarnation System”

Odlična i svježa kombinacija black metala, thrasha i punka u stilu Devil Mastera ili Abigaila. Vrhunski songwriting i solaže zaslužni su za to da se album sluša izuzetno pitko, u komadu, bez potrebe za preskakanjem.

Osi and The Jupiter – „Stave”

Projekt američkog multiinstrumentalista Seana Kratza, koji spaja najbolje od apalačijanskog i nordijskog folka. Utjecaji su razni, od američkih 16 Horsepower pa sve do nordijskih poput Myrkur, Ulver (Kveldssanger) ili Einara Selvika.



Ostalo na playlisti:

Lorde – „Solar Power”
Comet Control – „Inside The Sun”
Fluisteraars – „Gegrepen Door de Geest der Zielsontluiking”
$uicideboy$ – „The Long Term Effects of SUFFERING”
Tropical Fuck Storm – „Deep States”
Lingua Ignota – „SINNER GET READY”
Ka – „A Martyr’s Reward”
Headshrinker – „Callous Indifference”
Quicksand – „Distant Populations”
James McMurtry – „The Horses and the Hounds”
Press to MECO – „Transmute”
Alora Crucible – „Thymiamatascension”
Goat – „Headsoup”
Between the Buried and Me – „Colors II”
Yann Tiersen – „Kerber”
Nocturnal – „Serpent Death”
Anguish – „Doomkvädet”
Aenigmatum – „Deconsecrate”
Diskord – „Degenerations”

(Visited 291 times, 1 visits today)

Komentari