Istaknuto
21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

24.04.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute U siječnju je svjetska glazbena scena ponovno procvala. Mjesečna doza popa popisala je sve povratke, alternativna uzbuženja i nove pop hitove.

Glazba

Ziherung S03E10: Death metal je fantastičan ove godine

13.03.2022. Luka Sinković
Vrijeme čitanja: 5 minute

Da ne duljim – death metal je fantastičan ove godine. Eksperimentalni R’n’B Tirzah malo je previše ono što jest. Cradle of Filth ima odličan album za vremenski kontekst benda, ali ga nisam uspio kvalitetnije preslušati. Hexenbrett ima vrlo dobru verziju heavy black metala, možete ih uskoro gledati u Grazu, a Namasenda kombinira latino i hyperpop. Zabavite se s albumima ispod. Među neistaknutim albumima isto ima biserja – tako da preporučujem i dublje kopanje po playlisti. Jesam li rekao da je death metal fantastičan ove godine?

Wiki – „Half God”

Njujorški reper s 27 djeluje pretjerano mudro za svoje godine – kao da je u tom vremenu proživio teško djetinjstvo, dvaput se razveo, prokockao krov nad glavom i napravio dobar album. Bilo je i boljih hip-hop albuma ove godine, no ovaj kao da bez neke pretencioznosti dostavlja jako dobar flow s istovremeno tvrdom lirikom i odličnom neopterećenom atmosferom.

Richard Dawson & Circle – „Henki”

To što Anthony Fantano tek sad dolazi do ideje da recenzira album fantastičnog finskog benda Circle, samo govori o tome koliko postoji kuteva iz kojih kvalitetna glazba dolazi, a koje još nismo otkrili (pa čak i najzaposleniji internetski glazbeni geek). Činjenica je da je Fantano na neki način fan Richarda Dawsona pa pisanje o Circleu ovdje dolazi sporedno, međutim, ovdje smo na istoj vjetrometini jer ja Richarda Dawsona otkrivam tek sada. Album ima dosta zahtjevan buy-in u terminima prilagodbe na avangardni vokal u kombinaciji s prog songwritingom, no kad se uoče strateški checkpointovi album postaje izuzetno tečan, probavljiv, pjevan i zabavan.

Biffy Clyro – „The Myth of the Happily Ever After”

Škotski post-hardcore turned alternative rock bend ponekad lirikom zvuči malo patetično, no to debelo izvlači dobrim aranžmanima koji ponekad vuku malo na prog, ponekad ubace najbolji pop refren. Pjesme s albuma brzo vam se uvuku pod kožu.

Threshing Spirit – „The Crucible”

Atmosferični black metal prekrasnih melodija i nekarakterističnog zvuka za žanr. Iako, lako se svrstava u rastući trend kombiniranja dungeon synth elemenata u atmosferu black metala, ali djeluje prilično unikatno.

Whitechapel – „Kin”

Najbolji album koji je dosad izbacio Whitechapel, na kojem je njihov povijesni status jednog od najagresivnijih deathcore bendova ustupio prostora melodiji i čistom vokalu. Taj push-pull moment između emocije i agresije drastično naglašava kvalitetu obje strane medalje i daje prostora lirici Phila Boezmana.

JPEGMAFIA – „LP!” (online)

Offline inačica albuma je originalna i trebala bi biti bolja zbog semplova, koji, iz nekog razloga koji nisam shvatio u potpunosti, ne mogu biti na streaming servisima. Razlika je u svega nekoliko pjesama – ja sam većinom zbog praktičnosti slušao online verziju. Jako dobar nastavak na prošli „All My Heroes Are Cornballs”.

Every Time I Die – „Radical”

Odličan miks metala i hardcorea s južnjačkim utjecajem i vrlo interesantnim aranžmanima. Sve se čini kako će ovo biti zadnji album jer se nedugo nakon objave (tijekom siječnja) dogodila neka kontroverza između pjevača i ostatka benda.

Knocked Loose – „A Tear in the Fabric of Life” (EP)

Bend se albumom „Laugh Tracks” etablirao kao potencijalni nasljednik svega što radi Jacob Bannon, dok istovremeno grabi utjecaje iz bendova poput The Acacia Strain i Cave In. „A Tear in the Fabric of Life” je iznimno žestok i kvalitetan mini-album.

Theon Cross – „Intra-I”

Možda moj najslušaniji album s ove playliste, malo je drugačiji od svega i udara balans ovom mjesecu koji je prepun death metala i hardcorea. Theon Cross svira tubu u Sons Of Kemet, a „Intra-I” je njegov drugi solo album na kojem miješa jazz i elektroniku.

Archspire – „Bleed the Future”

Prvi fantastični death metal album ovaj mjesec. Archspire nastavlja tamo gdje su stali Necrophagist i Spawn Of Possession – znam da s ovim opisom očekujete brzi tehnički death metal, međutim ovaj je album duplo brži.

Sunless – „Ylem”

Progresivni disonantni death metal koji je najbliži zvuku bendova poput Gorguts ili Ulcerate. Odlična i na momente groovy ritam sekcija otvara fantastičan prostor gitari pa ni u jednom trenutku aranžmani ovog benda ne djeluju zagušeno, kao što to zna biti slučaj kod žanrovskih suvremenika – hoću reći da se unatoč kompleksnosti ovaj album sluša vrlo lako.

Worm – „Foreverglade”

Pomalo polarizirajući album – odaje dojam doslovnog kopiranja bendova poput dISEMBOLWELMENT ili Evoken, ali nadoknađuje to fantastičnom atmosferom i toliko suvremenim zvukom gitare. Sve je čisto, dubina između bubnja i gitare je enormna, vokali jako dobro surađuju. Dakle, ako želite nekog namamiti u death metal žanr, pustite mu Centuries of Ooze, ispratite solažu praveći grimase te potpuno uvrnite lice kada gitara na vrhuncu prijeđe u eerie synth pa potom u doom fadeout popraćen nekim zborskim napjevom. Sve točno, iako će temeljitiji poznavatelji žanra možda biti nešto kritičniji.

Burial (ITA) – „Inner Gateways to the Slumbering Equilibrium at the Center of Cosmos”

Još jedan novi death/doom bend s odličnim debi albumom. Nije toliko jak kao Foreverglade, malo se sporije razvija te se bavi svemirom i Lovecraft tematikom.

Mastodon – „Hushed and Grim”

Meni prvi istinski dobar Mastodon nakon „Crack The Skye”, što mi se, nakon nekoliko nasumičnih razgovora, učinilo kao dosta unpopular opinion. Mastodon je malo prikočio, nešto je mračniji, malo se više okrenuo melodiji, iako i dalje zvuči progresivno. Uz to, ovo je duplo LP izdanje sa skoro 90 minuta materijala.

Lil Ugly Mane – „Volcanic Bird Enemy and the Voiced Concern”

Travis Miller se s noisea (Public Garden) prešaltao na neku depresivnu verziju eksperimentalnog hip-hopa i ovdje mu ide jako dobro – uz to gura i black metal projekt (Vudmurk). Album teče prilično lako i posjeduje nekakvu toplu nelagodu, kao da ste blago prehlađeni, ali ste iz nekog razloga u bolničkom krevetu i sestra vam već četvrti put u sat vremena nosi sirup protiv kašlja.

Parannoul / Asian Glow / sonhos tomam conta – „Downfall of the Neon Youth”

Sva shoegaze ostvarenja u 2021. su bila nekako šprancaška i izuzev Deafheavena, koji je napravio istinski pop-shoegaze album, nije bilo nekih kvalitetnijih iskakanja iz kutije. Ova suradnja izvođača uspijeva zvučati jako friško.

The Body, BIG|Brave – „Leaving None But Small Birds”

Vrlo nekarakteristična kolaboracija noisea i folky dronea koja zvuči kao contemporary traditional country album. Odlično nadopunjavanje.

Sungazer – „Perihelion”

Jazz fusion kombiniran s elektronikom čiji je EP bio na jednom od prvih izdanja Ziherunga. Iznimno podsjeća na Animals As Leaders bez metala.

Tham – „Silent Call” (EP)

Zapeo sam na setu ovog lika na YouTubeu i preslušao ga nekoliko puta te pogledao ima li koje izdanje, kad ono, taman je izbacio EP. Odličan Berlin-style techno mini-album.



Ostalo na playlisti:

Arde – „Ancestral Cult”
ATRÆ BILIS – „Apexapien”
Tirzah – „Colourgrade”
Others By No One – „Book II: Where Stories Come From”
W. H. Lung – „Vanities”
Be’lakor – „Coherence”
Pouya – „Blood Was Never Thick As Water”
The Exit Bags – „Tower of Quiet”
Lone – „Always Inside Your Head”
Patrick Shiroishi – „Hidemi”
Hoavi – „Invariant”
First Fragment – „Gloire Eternelle”
Mirrors – „The Ego’s Weight”
SexMag – „Sex Metal EP”
Kraus – „View No Country”
Vildhjarta – „Måsstaden Under Vatten”
Cradle of Filth – „Existence Is Futile”
Hexenbrett – „Intermezzo dei quattro coltelli nudi” EP
Namasenda – „Unlimited Ammo”
Lana Del Rey – „Blue Banisters”
Full of Hell – „Garden of Burning Apparitions”
Pond (AUS) – „9”
Kayo Dot – „Moss Grew on the Swords and Plowshares Alike”
Of the Wand and the Moon – „Your Love Can’t Hold This Wreath of Sorrow”
Emily Scott Robinson – „American Siren”
Creux Lies – „Goodbye Divine”
Monolord – „Your Time to Shine”
Hippotraktor – „Meridian”
Kaelan Mikla – „Undir Köldum Norðurljósum” (imaju stvar s Alcestom)
Grab – „Zeitlang”
Bummer – „Dead Horse”
Sentinels – „Collapse by Design”
Appartition – „Feel”
G36 and JK Flesh – „Disintegration Dubs”

Eos (CAN) – „Les Corps S’Entrechoquent” (nema na Spotifyu)
Freeways – „Spark Eliminator E​.​P.” (nema na Spotifyu)
Outre-Tombe – „Abysse Mortifere” (nema na Spotifyu)

(Visited 206 times, 3 visits today)

Komentari