Istaknuto
07.01.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Zašto je važno biti član jedne ili više sekcija KSET-a detaljnije možete pročitati u knjizi, a mi smo za vas pripremili 9 zanimljivosti koje se kriju na stranicama punim bisera i zanimljivosti te brojnim fotografijama koje nas tjeraju da poželimo da smo živjeli u vrijeme naših roditelja, ali i da sami stvaramo svoje uspomene u KSET-u.

03.01.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Za početak 2019. godine prisjetit ćemo se domaćih albuma koji su po mišljenju glazbene redakcije obilježili godinu iza nas.

Albumi

Najbolji domaći albumi 2018. godine

03.01.2019. Glazbena redakcijaFoto: Mary May/Bebe Na Vole/The Strange/Svemirko album cover Kolaž: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Početak nove 2019. godine odlučili smo obilježiti najboljim izdanjima u 2018. godini po izboru članova naše glazbene redakcije. Važno je prisjetiti se koja su sve glazbena ostvarenja obilježila godinu iza nas, neprestano se puštala na glazbenim playerima, kako je zvučao soundtrack naše, a i vaše svakodnevice i kojim albumima ili EP-jevima smo najviše terorizirali svoje ukućane i prijatelje.

2018. godina iznjedrila je brojne odlične albume, neki su možda i nepravedno izostavljeni s naše liste, a spominjat će se još dugo u  glazbenim krugovima. Glasovanje unutar redakcije uzrokovalo je neke teške odluke, lomljenja koplja i rasprave. Nikada se više albuma nije našlo u toliko tijesnom naguravanju za određene pozicije naše godišnje liste domaćih albuma. Nikada se prije čak 23 albuma nisu našla na top 10 listi najboljih domaćih albuma. Sve je to odraz šarolikog glazbenog ukusa i različitosti koje čine našu glazbenu redakciju. Ova lista nije prikaz mišljenja pojedinca nego je sastavljena na temelju bodova koje su predloženim albumima dodjeljivali članovi redakcije.

Ipak, samo je jedno mjesto na vrhu naše liste, a ono ove godine i više nego zasluženo pripada debitantici Mary May. Ova skromna i simpatična djevojka sve nas je iznenadila krajem listopada ove godine izbacivši album s trinaest autorskih pjesama. Mary May napravila je neponovljiv album, a njezina umjetnička snaga i prepoznatljiv stil ostat će soundtrack 2018. godine. Krenimo u pregled najboljih domaćih albuma po izboru glazbene redakcije Zihera.


1. Mary May – “Things You Can’t Put Your Finger On”


Ljepota i sloboda s kojom Mary May pjeva, izniman bend i instrumenti koji je prate u “Things You Can’t Put Your Finger On” su glazbeni događaj godine za hrvatsku scenu i sve što je do sada studijski objavljeno. U glazbenom smislu, sve se čini sporedno naspram jedne mlade glazbenice koja je došla, vidjela i otpjevala. Podsjetila je na mnogo stvari i životnih situacija svojim stihovima koji su toliko prirodno ukalupljeni u aranžman da se moramo zapitati kako je do toga došlo.

Filip Kušter


2. The Strange – “Echo Chamber”


Više od ijednog albuma do sad, dugo očekivani nastavak suradnje Chrisa Eckmana i Bambi Molestersa ujedinio je glazbene kritičare; oštra pera otupila su, svi su kritičari, začudo, za promjenu slatkorječivi i blagoglagoljivi te se čini da smo dobili glavnog favorita za Porina. To nikako ne znači da je “Echo Chamber” mainstream album, dapače radi se o albumu kakvog stilski pa i produkcijski nema na ovim prostorima. Očito, ponekad i alternativa može imati alternativu.

Vanja Senčar


3. Bebe na Vole – “Hate is a Wonderful Thing”


Iako je “Hate is a Wonderful Thing” treći album Bebè Na Volè, on je najsustavniji do sada jer se bavi bluesom u formi koja nije raštrkana od pamtivijeka do današnjih dana toga žanra, već jasno prikazuje što je blues sada, u ovom trenutku.

Zaista je čudesno s kakvom lakoćom Semijalac od prvih taktova zavodi. Njegovi tužni trenuci odjednom su i naši, osjećamo blizinu samog autora; ako smo mi u ovom društvu robovi, Bebè Na Volè je onaj koji nas svojom pjesmom osvještava i oslobađa.

Filip Kušter


4. Svemirko – “Tunguzija”


Svemirko svojom poezijom vješto balansira banalnim stihovima svakodnevne macho tematike i pretače ih u sebi karakterističan izričaj kojim iznosi mnogo više no što se to na prvu čini. Tako i stihovi pjesama, osim same glazbe, odišu ex-yu štihom koji se vodi onom ‘manje je više’. Bez pretjerivanja s metaforama, bez prepotentnih poteza u rimama, specifičan vokal Marka Vukovića iznosi stihove zavidnom lakoćom i prerušava ih u moderan umjetnički tekst koji pozadinskom glazbom uspijeva u glavi slušatelja režirati čitav popratni spot.

Antonia Šikljan


5. Jonathan – “To Hold” / Lika Kolorado – “Smiješ zaurlat” / Goran Bare & Majke – “Nuspojave”


Jonathan – “To Hold”

Ovaj uradak predstavlja promišljanje o dosadašnjem radu te neminovno za sobom povlači dozu sentimentalnosti i melankolije, ali istovremeno ukazuje na okrenutost prema budućnosti i potrebi za konstantnim razvojem. A odgovor na “To Love or To Hold”, ako ste još uvijek u dilemi, svakako je voljeti i pustiti; s ljubavlju i bez zamjeranja osloboditi se svih spona jer samo se tako može dalje rasti.

Monika Bračević

Lika Kolorado – “Smiješ zaurlat”

Ovaj album mala je pobjeda u skoku prema etabliranju vlastitog statusa na sceni, a kako pjevaju u naslovnoj stvari – “male pobjede su velika stvar”. S nestrpljenjem iščekujemo što će nam spremiti na idućem izdanju.

Monika Bračević

Goran Bare & Majke – “Nuspojave”

Iako je cijeli album zlokoban, umoran i depresivan, nekako mi se čini da to ne dočarava pjesnikov kraj. Bare se reinkarnirao bezbroj puta u karijeri i napravio sam sebi novi glazbeni početak. Za život je ionako već kasno. Što je proživljeno, proživljeno je. O tome se može i dalje nastaviti tugovati, ali i spjevati stihove poput ovih na ovom albumu. Goran Bare upravo je to i učinio.

Filip Kušter


6. Šumski – “Ostrvo ledenog kita”


Ni više ni manje negoli 15 godina je bilo potrebno da se trio Juraga, Šeper, Krasnić ponovo okupi i napravi još jedan odličan album. U svojem prepoznatljivom art stilu sklonom eksperimentu i iznenađenju, pojačani velikim imenima domaće glazbene scene izdali su album “Ostrvo ledenog kita”. Album krasi njegova neobičnost i nesvakidašnjost koja kao lajtmotiv Šumskog preživljava već skoro trideset godina. Ta neobičnost ispoljava se kao neopterećenost i udaljavanje od nekih možda starih, dosadnih koncepata ispitivajući glazbu te naposljetku donoseći joj nove dimenzije.

Tin Đudajek


7. The Gentleman – “The Gentleman” / Kandžija – “Beton”


The Gentleman – “The Gentleman”

Glazba Gentlemana zapravo je vraćanje počecima. Vraćanje jednostavnosti. Jedan čovjek i jedna gitara. Glazba koja se neće hvaliti raskošnim aranžmanima i inim nepotrebnim prenemaganjima, već ona predstavlja nešto osobno, nešto intimno. A to je najbolje izreći jednostavno.

Većini će se album već na prvu svidjeti, no ako samo malo više uložite u njega (ili u sebe), ispod površine krije se cijeli svemir ispunjen predivnim osjećajima u kojem možete puno naučiti. I o glazbi, ali i o sebi. Ako ste ikada izgubili vjeru u glazbu, a nadam se da niste, ovaj će vam je album vratiti. Vjerujte u glazbu.

Tin Đudajek

Kandžija – “Beton”

Kandžija je neuništiv, bilo solo ili s Golim ženama, cinizam i ironija su, uz brzi rap, rime i intonaciju, glavna oružja iz kojih puca. Ovo izdanje je minimalističko, naspram nekih prijašnjih, ali svejedno, Stjepko još uvijek zna gdje se nalazi, a to se najbolje čuje u ovogodišnjim stihovima.

Filip Kušter


8. Stonebride – “Animals on Display” / Kuku$ Klan – “Anđeli i Bomboni” / Them Moose Rush – “Don’t Pick Your Noise” / Jan Kinčl & Regis Kattie – “In Plain Sight” / Mimika Orchestra – “Divinities of the Earth and the Waters”


Stonebride – “Animals on Display”

Zagrebački vitezovi stoner rocka ponovno su nas oduševili, ovakvo izdanje se sluša glasno.

Stonebride je odličan primjer benda koji konstantno radi na sebi i ne pristaje na kompromis kada je kvaliteta u pitanju. Nakon četiri godine konačno smo dočekali novo izdanje. “Animals on Display” nudi četiri ujednačene numere beskompromisno žestokog zvuka s pokojim retro hard rock momentom.

Helena Kezerić

Kuku$ Klan – “Anđeli i Bomboni”

Eksplozija, obmana, a zatim destrukcija. Moćno (treće) izdanje, premijerno albumsko sa sedamnaest pjesama u kojima pronalazimo sve što u trapu treba biti. Stilski ispolirano, koncertno se ekipa prebacila sa singlova na cijeli album i pokazala kakvu su napravili scenu. S ritmičnim i lakim flowom Klan hoda kao Isus po vodi.

Filip Kušter

Them Moose Rush – “Don’t Pick Your Noise”

Gnjevni riffovi, rastavljena forma, prelijevajući i repetitivni tonovi, sirova energija i ludost protežu se ovim uratkom. U eksplozivnom naletu Them Moose Rush neumorno metu sve pred sobom. U jednom času sve eskalira, a već u sljedećem se primiri. Dok grade slojevite kompozicije uz mahnite izmjene dinamike i tempa, istovremeno uspijevaju održati red i smisao u tom disharmoničnom glasnom kaosu. Preciznost i bučnost njihova su glavna nit vodilja.

Monika Bračević

Jan Kinčl & Regis Kattie – “In Plain Sight”

“In Plain Sight” žanrovski je brak stare škole i modernoga: impuls elektronike što buja kroz sintesajzere pune volumena i stapaju se s plutajućim basom čime dvojac tvori zavodljiv zvuk jednako primjeren zadimljenom i zagušljivom podrumskom prostoru ili klupskim podijima u sutonima ljetnih festivala. Groove i improvizacija pronose zvuk debija “In Plain Sight” što bi u protekloj godini moglo biti najsvježije hrvatsko ostvarenje instrumentalne glazbe.

Igor Yuri Jurilj

Mimika Orchestra – “Divinities of the Earth and the Waters”

Ambiciozni projekt pod palicom Maka Murtića nudi mističnu fuziju suvremenog progresivnog jazza i staroslavenskog etno folka. Jednako se oslanja na vokale impresije, kao i na majstorske orkestralne manevre. Sudar je to tradicionalnog i modernog, pastoralnog i metropolitanskog duha, prošlosti i budućnosti… “Divinities of the Earth and the Waters” djelo je koje nas vodi kroz sedam glazbenih pripovijetki, čiji je utisak nakon slušanja usporediv jedino s kulturnom baštinom koju nam je ostavila zbirka “Priče iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić.

Monika Bračević


9. Kurve – “Na obali sreće” / Edo Maajka – “Put u plus” / Kensington Lima – “May”


Kurve – “Na obali sreće”

Kurve su se vratile na velika vrata s pjesničkom ironijom, žestokim zvukom i obmanjujućim coverom. EP “Na obali sreće” s nestrpljenjem smo dočekali, a ono čemu se najviše valja veseliti su koncerti jer upravo tada Kurve nastupaju u punom sjaju. Divlja energija i spontani performansi ipak su njihov zaštiti znak.

Treći EP ove moćne petorke ostaje na tragu izričaja, ali i ponovno oduševljava svojom eksplozivnošću. Pripremite se na to da će vam se vožnja ovim lunaparkom čemera toliko svidjeti da nećete znati gdje sa sobom.

Helena Kezerić

Edo Maajka – “Put u plus”

Šest je godina prošlo od “Štrajka mozga”, a sada je Maajka vraćena djeci. Slušatelji i obožavatelji nestrpljivo su očekivali što će se desiti, pomalo bili skeptični što Edo može, a on je svima dostavio, vrlo vjerojatno, ponajbolji album u svojoj karijeri. Izvanredna ritam sekcija, groove, funk i flow koji drmaju od Kreatora do Novog dana, uz gostovanja Saše Antića, Yaye i Dine Šarana. “Put u plus” je put Ede Maajke koji rapidno raste i ne vide se koraci zamora materijala ili umora od hip-hopa.

Filip Kušter

Kensington Lima – “May”

Dugoočekivani prvijenac polovine tandema koji sačinjava kultni brački sastav Valentino Bošković, Josip Radić pred kraj godine izbacio je svoj “May”. “May” zvuči nevjerojatno svježe što ostavlja prostora za kontradikciju budući da ovom albumu uzori sežu do šezdesetih godina prošloga stoljeća. Osim svježe, debi Josipa Radića zvuči dječački, zanesenjački, on pršti mladenačkom energijom (što opet ostavlja mjesta za kontradikciju) i dobrom voljom. “May” je najbolje za opisati kao odličan proljetni pop izdan u pogrešno doba godine.

Tin Đudajek


10. Mangroove – “Srce” / Ischariotzcky – “Recovery” / Sara Renar – “Gdje povlačiš crtu?”


Mangroove – “Srce”

Jedan od najbitnijih mišića u ljudskom tijelu ispunio se energijom groova i soula s kojim se rijetki poigravaju na domaćoj sceni. Željkina vokalna dikcija koja odiše kombinacijom modernog i retro stila ugodno teče kroz instrumentale i aranžmane maestra Tonija. Mangroove nam daje album od kojeg nam srce kuca ritmično i sretno.

Ivan Košar

Ischariotzcky – “Recovery”

Nesumnjivo je da je Hrvatska glazbena scena u bendu Ischariotzcky i liku Joška Klarića dobila jednog od najboljih muških vokala. Debitantski album benda “Recovery” može poslužiti kao savršen primjer kako bi indie pop albumi trebali zvučati, čime trebaju težiti i kako se trebaju raditi. Ovaj album zato neće vam ući u uho na onaj jeftin, bezvrijedan, prolazan način tako da ćete htjeti da vam što prije izađe iz uha, već naprotiv, “Recovery” će vas pozvati da ponovo i ponovo slušate i svaki put ćete otkriti nešto novo.

Tin Đudajek

Sara Renar – “Gdje povlačiš crtu?”

Sam rad čini se kao završno poglavlje stvaralaštva Sare Renar i retrospektiva posljednje tri godine. Ono je gotovo programatsko, opservacijsko, medijski opterećeno i pravi pokazatelj svestranosti autorice.

Ekspresionizam Sare Renar tako je u “Gdje povlačiš crtu?” iskočio pred oči i um svakog pojedinog slušatelja, bez mogućnosti da ga ostavi nezainteresiranim, već da u svakom od nas izazove reakciju, bilo s jedne ili druge strane crte.

Filip Kušter

(Visited 1.210 times, 233 visits today)

Komentari