“Kuća bez krova” (Mile Kekin): Slušati bez primisli na Pivo
Svatko na ovom svijetu odraste, htio si to priznati ili ne. Neizbježan je to proces koji za sobom ostavlja neispunjene snove i razočarenja. Ili? Koliko god se htjeli držati one mladenačke tvrdoglavosti, s vremenom shvatimo da treba isključiti isključivost. Priznati sebi da se prioriteti mijenjaju i da ono što ostaje u prošlosti nije izgubljeno u nepovrat već je bilo temelj za budućnost. Kakve sve to veze ima s ovim albumom? Ima jer je Mile Kekin odrastao čovjek. “Kuća bez krova” (Menart) je izdanje koje treba slušati bez traženja zvuka Hladnog piva jer je ovdje riječ o retrospektivi jednog života s nadom u bolju budućnost.
Priča kreće
Naslovna i prva na albumu Kuća bez krova uvodi nas u priču o odrastanju. Od traženja zaklona u očevom krilu pa sve do straha kako mu reći da im se razmišljanja o životu razlikuju može se stvarno vizualizirati taj odnos i u mislima gledati epizodu nečijeg života. Kronološki se na nju nastavlja Beton koja je springsteenovska priča o tinejdžerskim danima i tajnim uzbuđenjima.
U proljeće prošle godine Reno 4 je odabran za prvi singl koji će najaviti ovaj novi Miletov materijal. Zanimljivo je da su prvi stihovi napisani prije desetak godina i čekali su bolje dane pohranjeni na diktafonu. Napokon dovršeni i uglazbljeni, donijeli su priču o studentskim danima autora, zaljubljenosti, snimanju prvog CD- a i pouzdanom autu.
Dobrodošlo iznenađenje
Nastavak albuma ide u ljubavnom tonu. Pjesme o krivim i pravim izborima partnerica (Konj, Samo moja, Tijana…) razbija Atlas. Pjesma je to koja je dosta glasno odjeknula na našoj sceni. S tematikom posvećenom gotovo klišejiziranom odlasku iz zemlje u bolje sutra, Kekin se dotaknuo sadašnjice i počeo zatvarati krug albuma. A iznenađenje na kraju je Atlantida. Duet s Bajagom kao posljednja pjesma predstavlja one kojima je dosta političkih prepucavanja i snimljena je ‘za nas apatride’ u nadi za prestankom svih nezavršenih borbi. Do same suradnje je i došlo ljetos, u jeku prepirke o Bajaginom otkazanom nastupu iz nebuloznih razloga.
Mile Kekin se u solo vode otisnuo prije sedamnaest godina debitantskim albumom “U dva oka”, a ovaj je album zreliji nastavak koji će publici biti premijerno izveden 29. studenog u zagrebačkom Vintage Industrial Baru. Pjesme koje su posljednje dvije i pol godine snimane pod producentskom palicom Denisa Mujadžića Denykena donose novi uvid u neke druge glazbene preference samog izvođača. Mirniji ritmovi rocka, bluesa i countryja pridobit će publiku koja će s razumijevanjem slušati ovu ispovijest odraslog čovjeka.
