Ki Klop: „Želimo da drugi album bude stepenica više u svakom smislu“

Imam dojam da je zagrebački bend Ki Klop na sceni već najmanje deset godina, a ne da su prije tek dvije godine objavili prvijenac Otopljeni disko te u kratkom vremenu rasprodali nekolicinu koncertnih prostora, uz zapažene ljetne festivalske nastupe. Otopljeni disko za generatore disko pop mutantskog zvuka nije bio slučajnost ako je suditi prema novim pjesmama koje čujemo na nastupima u posljednje vrijeme, već će se u sličnom stilu nastaviti i na sljedećem izdanju.

Pred naš diktafon stali (ili bolje rečeno sjeli) su Luka Žigolić (vokal, gitara) i Jakov Ramničer (bas). Razgovor s njima donio nam je i nekoliko ponora u realnost funkcioniranja nezavisnog benda u današnje vrijeme, kako se obračunavaju s vlastitim umjetničkim napretkom te koliko su sami sebi visoko podigli letvicu. Ove godine odsvirat će i najveći koncert u svojoj karijeri, a datum je već poznat – 30. listopada 2026.

Dotaknuli smo se i važnosti pop kulture kao nepresušnog izvora inspiracije, koja se u njihovim stihovima filtrira kroz prizmu svakodnevnih iskustava i odnosa. Zanimljiv je bio i njihov osvrt na stanje u medijima, gdje se, unatoč inflaciji sadržaja, kvaliteta ipak uspijeva probiti. Nismo zaboravili ni treću članicu Lauru Tandarić (bubanj) koja nije bila s nama na terasi Tvornice, ali o njoj i svemu ostalome više čitajte u nastavku.

Počnimo od recentnih stvari, a to je pjesma Popis stvari koju ste objavili s IDEM, odnosno Antunom Aleksom.

Luka: To je prirodna suradnja. U Zagrebu je mali krug i svi smo dio iste scene. Imali smo ideju, instrumental i moj prvi vers. Prije toga smo već razgovarali s Antunom da bi ostvarili neku suradnju.

Jakov: Uvijek je postojala neka ideja da objavimo zajedno neku stvar. Kuhalo se o tome i po JeboTon feštama. Za Popis stvari vidjeli smo da bi nam Antun tu zaista dobro legao; i tematski i zvukom. Malo je brža pjesma, nekako i veselija, barem njegov dio. Mislim da smo na kraju s pjesmom mi dali nešto njegovom zvuku, a on našem.

Kako i sama pjesma govori „popis stvari koje nikad neću napraviti“, je li se i vama zagužvalo nakon Otopljenog diska, rasprodanih nastupa, brojnih koncerata po festivalima? Vjerujem da i vi imate velika očekivanja za drugi album.

Luka: Nakon tako sjajno prihvaćenog prvog albuma uvijek dolaze veća očekivanja. Rekao bih i opterećenje ponekad, bilo nametnutog od drugih ili od nas samih. Želimo s drugim albumom sve dići na još višu razinu, želimo da pjesme, što se tiče pisanja i produkcije, budu još bolje nego prije. Na tome treba konstantno raditi i u glavi treba posložiti da to moramo napraviti sada. Osjećam da se nešto događa i želim biti prisutan u tom trenutku.

Jakov: Na Otopljenom disku nismo imali nikakve suradnje, a tako će biti i s drugim albumom. Na prvom smo se htjeli pokazati, odnosno dokazati da ga sami možemo iznijeti (smijeh). Zaista imamo dovoljno svojih pjesama. U zadnje vrijeme surađivali smo i s Matom Ponjevićem na njegovom albumu na pjesmi Na peronu, a prošle godine s Tandarom. Imamo suradnje, ali one će ostati izvan albuma ili će se naći na njihovima.

Luka: Priča svakog benda je nešto što je jako kontinuirano. Bilo bi loše da nas definira Otopljeni disko i da se sa sljedećim albumima uvijek vraćamo na prvijenac. Sa svakim albumom želimo potvrditi dosadašnji rad, ali i reći nešto novo. I to je kod nas uvijek tako te smatram da nikad neće biti gotova priča. Okej, možemo imati closer nakon 20-30 godina karijere. Nešto što je npr. ABBA objavila 2021. godine (Voyage) i zaključila svoju diskografsku karijeru. To je samo primjer jednog benda kako je završio svoju priču, a mi još nismo ni blizu tome.

Počeli ste kao dvojac, ali ubrzo vam se na bubnjevima pridružila Laura Tandarić. Je li bilo dvojbe koga uzeti?

Jakov: Bilo je razmišljanja koga uzeti za bubanj. Znali smo da nam treba netko tko razumije ono što želimo raditi, ali i može to svirački isporučiti. Nije lako naći bubnjara, mnogi sviraju u puno bendova, a Laura nam je tu bila iz jebotonske ekipe pa smo ju „povukli“. Luka i ja pišemo pjesme, ali Laura nam pomaže s aranžmanima za live izvedbe. Tu su naravno i prijedlozi prije nego što pjesma izađe. Mi napravimo kostur pjesme, ali postoji debata oko toga što bi se moglo promijeniti i poboljšati u konačnoj verziji određene pjesme.

Kod vas se osjeti utjecaj pop kulture pa rekao bih od sedamdesetih do danas, a već ste i sami naveli u nekim intervjuima da ima raznih podražaja za vaše tekstove i zvuk – od glazbe do filma.

Luka: Nema nekog pravila za određenu temu pjesme, a i različito je od singla do singla. Vučemo inspiraciju iz života i to obuhvaća bezbrojne stvari – od međusobnih odnosa, izlazaka, filmova… Tu je toliko toga što promatramo da se ne može svesti na jednu stvari. Osobno volim bendove koji se ne zabiju u neku specifičnu tematiku. Da se ne bi ponavljao, moraš crpiti inspiraciju iz što više izvora te biti otvoren prema različitim stvarima. Kada se nešto dogodi – zapamti, zapiši i razmišljaj o tome – nešto se već iskristalizira u tekst pjesme.

Kada u današnje vrijeme govorimo o glazbi, govorimo i o inflaciji singlova, albuma… kako kod vas glazba prolazi kroz filter i odlučivanja na što potrošiti vrijeme, a što zaobići?

Luka: Tu najviše pomažu prijatelji. Puno nove glazbe doznajem preko ekipe. Treba i sam slušati i istraživati. Dosta toga sam saznao upravo od Jakova, on čita razne portale i recenzije pa je aktualan što se događa na svjetskoj sceni.

Luka: Baš se sada priča kako Spotify ne preporučuje izvođače s Balkana. Čudan je taj algoritam i naravno da nije pošteno. Ne mogu vjerovati da se algoritam okrene protiv jednog cijelog područja od preko 20 milijuna ljudi. Po meni bi bilo logično da ljudima s Balkana i jugoistoka Europe preporučuješ lokalne umjetnike i bendove, a ne striktno američke izvođače. Tu je hrpa bendova, bogata je scena i da se to sve ignorira, najmanje što mogu reći je da je to dosta loše. Koliko mi tu možemo nešto promijeniti – rekao bih teško i nemoguće. Čudno je uopće da algoritam odmaže ako pjevaš na materinjem jeziku.

Luka: Na početku je bilo teško pisati na hrvatskom jer smo stalno pod utjecajem engleskog preko serija, filmova, glazbe. Pogotovo u tinejdžerskim godinama. S pisanjem na hrvatskom jeziku trebao sam aktivno obraćati pažnju na stvari koje se dobro uklapaju. Možda nije pjevni jezik kao engleski, a još je i bilo teže kad si pod raznim utjecajima bendova koje slušaš poput Led Zeppelina, Queena itd. Na početku je to teško, nezgrapno, uvijek prvo na pamet padnu floskule koje moraš zapisati, a kasnije se nekako sve to filtrira i postaneš bolji u tome. Treba uložiti truda, posvetiti se tome i maknuti se od utjecaja.

Rekao bih da ste se uspjeli profilirati kao bend s prepoznatljivim zvukom pa i stihovima.  

Jakov: Drago mi je kad nam netko kaže da smo nešto novo i svježe na sceni. Mogli bismo sad pričati o utjecajima, ali vjerujem da smo u ovom kratkom vremenu već izgradili prepoznatljiv zvuk koji publika može povezati s nama.

Nedavno ste bili i na kraćoj europskoj turneji koja je obuhvaća tri europske metropole. Kakvi su dojmovi s vašeg puta u inozemstvo i što vam takvi nastupi mogu donijeti?

Jakov: Ne znam koliko bih to nazvao turnejom, već bi ih nazvao svirkama kojima smo htjeli probiti taj zid prema inozemstvu, u smislu da se naši nastupi ne dotiču samo zemalja u regiji. Turneja je trebala biti i duža od sedam dana, a neki koncerti i festivali su nam propali. Na kraju smo svirali u Beču, Budimpešti i Pragu. U našoj situaciji to je bilo naporno jer nemamo svoj kombi i vozača, već sve radimo s privatnim resursima. Ali da, super je probiti regijske granice i „izaći van“, vidjeti kako je drugdje, gdje te ljudi uopće ne znaju pa ispipati teritorij. Bitno nam je bilo vidjeti gdje ima smisla nešto pokušavati, a gdje nema. Radio bih to i dalje, ali možda ne na ovakav način, već s boljom logistikom i financiranjem, pogotovo što se tiče putnih troškova i odmora koji nismo imali između putovanja.

Luka: U ovom slučaju sami smo si nabijali tempo jer smo željeli uštedjeti pa se onda to plati umorom. Pitanje koje su opcije za takve situacije i može li se nešto poboljšati. Možda Live Europe i We Move Music, ali i oni imaju određene uvjete koje je ponekad teško ispuniti.

Koliko često Ki Klop radi na novim stvarima, razmišlja o spotovima i koliko je bend teško držati aktivnim i živim?

Luka: Konstantno se radi – ili na novim pjesmama, aranžmanima, dogovaranju koncerata, tu su probe, intervjui, spotovi. Jakov i ja nalazimo se najmanje jednom tjedno kako bi radili na novom materijalu i idejama. I kada nemaš neku ideju, bitno je probiti zid i nešto napraviti. Treba uvijek biti otvoren. Dok nas uhvati inspiracija, potrebno je odmah reagirati pa kad krenemo raditi pretvorimo to u zvuk, stih. U redu, nije tu samo inspiracija, već ima mnogo drugog rada što se tiče držanja benda živim, aktivnim i aktualnim.

Posljednja dva ljeta zaista vas je bilo svugdje što se tiče festivala. Kakva je situacija ove sezone s obzirom da planirate dosad najveći koncert u karijeri u Tvornici kulture 30. listopada?

Jakov: Imamo par festivala (Zlarin Street Music Festival, Pula Film Festival…) i svirki. Nismo si zatrpali ljeto nastupima kao što je to bio slučaj u prethodne dvije sezone. Cilj nam je završavati nove pjesme. Tvornicu kulture u listopadu smo najavili dosta rano. Sve je to bilo s namjerom jer nam je to daleko najveći koncert do sada. Odlučili smo se za taj korak jer smo vidjeli da je sraslo vrijeme za višu razinu. Najbitnije nam je da ovo ljeto imamo vremena za pisanje i usavršavanje onoga što je pred nama.

Jakov: Bendovi uvijek djeluju u fazama. Od akumulacije novog materijala pa objave, logično da se prosvirava i promovira. Kada se to istroši, radi se novi. To je jedan zatvoreni krug.

Danas je nekom novom bendu teško dospjeti u medije. Već smo govorili i o količini bendova, pjesama, spotova koji se objavljuju na svakodnevnoj razini u Hrvatskoj i regiji. Ki Klop mi se od početka čini takvim da se Otopljeni disko nije mogao ignorirati pa čak ni oni mediji s najjačim nakladama i čitanošću.

Luka: Iskreno, ne pratim baš portale i novine što pišu o glazbi i bendovima. Ipak, znam da je popraćenost našeg albuma bila odlična i drago mi je da su ljudi generalno uopće htjeli poslušati i recenzirati. Shvatio sam da u posljednje vrijeme puno portala traži avans za recenziju što je generalno grozno. To je toliko kontra scene, ideje novinara i posla. Uglavnom, naš prvi album ispratili su zaista mnogi, bez plaćanja (smijeh) te mi je to zaista drago, ali osobno pratim glazbu na druge načine.