novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Albumi u rujnu 2019. – Izdanja koja smo slušali

Vrijeme čitanja: 5 minute

Rujan je ponudio brojna raznolika izdanja s domaće i regionalne scene, no mi smo izdvojili ona o kojima se najviše brujalo u našoj redakciji. U rujnu smo najviše slušali šest domaćih izdanja.

Na listi slušanih našli su se albumi sljedećih izvođača: Stidnice, z++, Sacher, M.O.R.T., LP Duo i Pastele.


Stidnice – “Sada si posve sam”


Stidnice su iskrenost bez c dijelova, odsutnost nepotrebnog i kratka pozornost. Stidnice su nakupina generičkih glazbenih najava, disleksija – Stidnice su iz Zagreba. “Sada si posve sam” je posljednji dio EP trilogije izbačene u jednakim razmacima kroz proteklih godinu dana jer je život prekratak za duge pjesme.

Stidnice su mi najdraži bend koji ne slušam. Volim njihovu kontroverznu anti-protivnost, strukturiranu neozbiljnost i latentnu inteligenciju. Posljednji dio njihove neimenovane tri-EP-logije objavljen je 30. rujna, točno šest mjeseci nakon drugog i godinu dana nakon prvog dijela. “Sada si posve sam” ne donosi smisleni zaključak, no njegova objava svjedoči da je ideja uspješno iznesena do kraja. Plan je bio izbaciti 3 EP-ja s 5 kratkih pjesama po svakom unutar godinu dana. Njihov brzopotezni opus sada broji točno 15 pjesama i približno 30 minuta! Ono što me najviše veseli kod ovog EP-ja je to što su momci iz Stidnica u godinu dana uspjeli popraviti sve ono što sam im mogla zamjeriti kad im je izašao prvi EP “Zašto mucaš pišući”. Loše i nerazumljive tekstove zamijenili su pošteni punk tekstovi. Poslušajte samo pjesmu Muškarci s drugog EP-ja. Možda zato što ne pratim, a možda zato što mi je prestalo biti stalo, ali godinama nisam čula bolju (post-)punk stvar na hrvatskom. Slično vrijedi i za pjesmu Sve su brži s aktualnog EP-ja. Vidim na primjer da Paraf izbacuje nove stvari i pitam se čemu, zašto. Dok oni grade novu estetiku da bi zvučali kao da nikad nisu prestali pratiti što se oko njih događa, muzički i politički, mladi ljudi koje ne zanima što se događa preuzimaju lo-fi estetiku da bi zvučali uvjerljivo u svojoj rubnosti. U glazbi dobro stare oni koji se vole organizirati i, naravno, koji znaju stati. Imam povjerenja u to da će Stidnice znati. Sva četiri palca gore i čekajmo što će sljedeće smisliti.

– Valentina Sertić

Desetominutni EP zagrebačkih Stidnica „Sada si posve sam“ predstavlja treći i zaključni dio EP trilogije ovog mumble punk benda čija glazba u suštini nije toliko loša koliko se oni sami trude da se o njima gotovo ništa ne može saznati kroz mainstream Internet preglednike. Ipak, prisutni su na gotovo svim platformama od Deezera, preko Bandcampa do YouTubea posredstvom izdavača Lack of Records pa do same glazbe nije toliki problem doći.
Britko, žestoko, na trenutke u pozitivnom smislu suludo pa potom fino dozirano synth zvucima, Stidnice isporučuju kratku ali slatku porciju indie pop punka koja u odnosu na punk krdo predstavlja pozitivan odmak u smislu svježine i odbacivanja okova jednoličnih obrazaca kojima se mnogi bendovi olako predaju. S tri EP-a i 30 minuta materijala, ostaje vidjeti što ovaj bend kani učiniti sljedeće. Hoće li se samo dobro zajebavati ili kapitalizirati evidentnu lakoću, prpošnost i poletnost kroz neko dugosvirajuće izdanje. Dojam na osnovu trilogije je pozitivan, za nešto više od toga treba više od benda.

– Mihael Pinter


Z++ – “18++”


Retfatlanta je osječki kolektiv čiju osnovu čine Massimo Savage, Đi i z++ koji je prvi objavio solo album za Retfatlanta records.

Album je jako ugodan za slušanje i sretna sam što je autotune fino doziran. Hip hop/ trap varijacije na “18++” u deset pjesama se lijepo kombiniraju, a Dino Dvornik kao funk pjesma unosi još malo različitosti. Kraj je svojim zvukom na kraju malo zaoštrio priču albuma koji je sasvim smislen, pročišćen od nepotrebnih zvukova i ostavlja dojam.

– Vlatka Semenčić Petrih


Sacher – “Biser, ambra, jantar”


Srđan Sacher s albumom “Biser, ambra, jantar” pojavio se ponovno na glazbenoj sceni. Glazbenik koji je bio član Haustora i Vještica s novim bendom (Filip Riđički, Ivan Beuc, Miljan Bakić, Dragan Brkljačić) SACHER je snimio pjesme za koje je napisao tekst i glazbu.

Dobio sam dašak Ex Yu zvuka u 2019. godini. Vrlo jaki utjecaji njegovih prijašnjih bendova ostavili su svoj trag na zvuk Sachera i novog albuma “Biser, ambra, jantar”. Zabavan album, s daškom nostalgije i ukrašen političkom nekorektnosti, pokazuje nam da takvih bendova na današnjoj sceni definitivno fali. Istaknuo bih Samo ljubav zbog vrlo lijepe gitarističke dionice i Za bolje ne znam zbog laganog jazz prizvuka. Samo se nadam da nećemo čekati dvadeset i osam godina za Sacherov idući album.

– Josip Kalem

Lagan, pozitivan i malo monoton pridjevi su koji mi prvi padaju na pamet u rezimeu ovog albuma. Poznati zvuk kao nasljeđe iz prošlosti doneseno u sadašnjost mami osmijeh (NE blagi smiješak) na lice, ali uskoro pad koncentracije traži nešto drugačiji zvuk. Za bolje ne znam odrađuje taj dio posla, zvuči drugačije od prethodnih i uvodi u drugu polovicu albuma. Tak mlada već Slovenka nije ni morala biti uvrštena, a Kad na nebu vidiš dugu je baš lijepi kraj koji podcrtava optimizam s albuma.

– Vlatka Semenčić Petrih


M.O.R.T. – “Standing Runningman”


Iz recenzije:

Da bi izbjegli pretjerane mudroserije, ukratko – naše govorno područje izgubilo je jedno vrlo vjerojatno solidno izdanje, a ionako pretrpano englesko dobilo je jedno sasvim osrednje, ničim bitnim obilježeno izdanje koje će pasti u zaborav. I sad na stranu sve tapšanje i sav vjetar u leđa momcima čiji duh, susretljivost i otvorenost to zaslužuju. Na stranu sav “napiši i snimi ti bolji album” kurs vjernih podupiratelja. Kada se zastori spuste, ostat će samo ono što je ostalo iza mnogih drugih koji su slično pokušali. Pa ako treba, uzmimo i samo njegovo veličanstvo Azru kao primjer.

– Mihael Pinter


LP Duo – “Duality”


Sonja Lončar i Andrija Pavlović su beogradski skladatelji i glazbenici koji čine LP Duo. Upoznali su se za vrijeme studija klavira u Beogradu, a zajedno nastupaju već 15 godina. Album “Duality” je njihovo osmo studijsko izdanje.

Sa svojim stalnim pomicanjem granica u modernoj klavirskoj glazbi album “Duality” vas neće razočarati. U šest skladbi koje su snimljene s njihovim hibridnim klavirima, ovaj album je ugodno iznenađenje za instrumentalnu glazbu i ‘neo – klasični’ stil sviranja i skladanja. Tema albuma otkrivena je u naslovu, ove skladbe trebaju prezentirati dvojnosti koje moraju postojati jedna uz drugu, a Sonja i Andrija su odličan primjer.

– Josip Kalem


Pastele – “The Shape of Lounge to Come”


Pastele čine Luka Čapeta, Jerko Jurin i Luka Šipetić, glazbenici koje ćete lako prepoznati po njihovim matičnim bendovima i drugim glazbenim projektima kao što su Šumovi protiv Valova, Para Lele, nemanja, Truth ≠ Tribe, Živa voda i brojni drugi. “The Shape of Lounge to Come” donosi dašak lounge eksperimentalnosti s domaće scene i nudi potpuno drugačije iskustvo od onog na koje ste navikli slušajući glazbu.

Na Pastele sam naišla slučajno kopajući po Bandcampu i tražeći nešto što će me izuti iz cipela i zadovoljiti moju mjesečnu dozu neuobičajene glazbe. Pastele me nisu izule iz cipela, ali imaju moju pažnju. Na “The Shape of Lounge to Come” gledam kao na futurističku lounge glazbu, zvuk budućnosti koja je još uvijek mutna, ali će se vrlo brzo naći pred našim vratima. Izdanje ne bi preporučila svakome, ipak sigurna sam da će ono naći svoj put do istinskih ljubitelja eksperimentalne glazbe. Prvi dio albuma (izuzev Splitting Bamboo) je izraženiji u svojoj eksperimentalnosti i mom uhu nije bio prirodan, u zvukovima sam prepoznala elemente vode, vatre i zraka, barem sam si tako protumačila ono što čujem. Drugom dijelu sam se rado vraćala, pogotovo završne dvije Afternoon Delight i Ascent to Desire. Jedino što me zasmetalo na izdanju, za što vjerujem da je tako namjerno napravljeno, su grubi prijelazi između skladbi. Voljela bi da je cijelo izdanje jedna skoro neprekinuta cjelina. Drugih zamjerki nemam, drago mi je da se na našoj sceni događa jedan novi moment eksperimentiranja u glazbi i sa zanimanjem čekam što će Pastele sljedeće ponuditi.

– Helena Kezerić

Be social

Komentari