novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Albumi u travnju 2019. – Izdanja koja smo slušali

albumi
Vrijeme čitanja: 5 minute

Po završetku svakog mjeseca pratimo i gledamo što je naša glazbena scena objavila. Primamo se posla i kako slušamo, tako i skupljamo kratke recenzije nedavno izašlih albuma na jedno mjesto. Neki od njih su nas bacili na koljena, neki su nas bacili u očaj. Paleta novih glazbenih izdanja je šarolika i sigurni smo da će svatko pronaći ponešto za sebe. U travnju smo najviše slušali šest domaćih izdanja.

Na listi slušanih našli su se albumi bendova Gatuzo, Hana ne zna da se šali, Zagušljivi dim, Nemanja, Phaneron i Fire in Cairo.


Nemanja – “Tarot funk”

Idejni začetnik i autor glazbe, neponovljivi Luka Šipetić potpisuje i miks i produkciju. Master je odradio Luka Čapeta. Nikol Ćaćić vokalno je gostovala na pjesmi The High Priestess. Flautu i soprano saksofon na istoj pjesmi odsvirao je Leo Beslać. Pjesma je inspirirana poezijom Pleši, griješi čija je autorica Dora Tominić. Naslovnicu potpisuje Dino Santaleza (Vila Propuh Studio).

Mislim da me ni jedan album nije ovoliko oduševio još otkako je Svemirkovih albuma. Nemanju pratim već neko vrijeme, a kad sam pročitala da je novi album inspiriran glazbenim pravcima koji su žarili i palili šezdesetih i sedamdesetih na području Male Azije, Tajlanda i Kambodže, nisam mogla dočekati da ga čujem. “Tarot funk” je album koji čak ne bi ni zvučao našim i iz ovog vremena da nije vokalnog dijela Nikol Ćaćić na pjesmi The High Priestess. Nemanja nas vodi na daleko putovanje koje nema granica, “Tarot funk” je osvježenje na našoj sceni. Lako je slušljiv, samo teče kroz vrijeme. Bez problema ćete se navući na ovu (većim dijelom) instrumentalnu rapsodiju.

– Helena Kezerić


Fire in Cairo – “Fire in Cairo”

Fire in Cairo su istoimeni album snimili u studiju RSL Production (SLO) u suradnji s Matejom Gobcem, trenutnim producentom Laibacha, Majki, Tihomira Popa Asanovića i brojnih drugih.

Fire in Cairo izdali su istoimeni album – vrlo zrelo. Oštar, precizan i pametan album. Vrlo se lako zaljubiti u samopouzdanje ovog benda, ono što se na albumu možda najviše i ističe, a makar bilo varka, dobra je varka. Disclosure, Show me Fire i Spin my Mind aranžmanski čine izuzetan uvodni trojac koji naređuje slušatelju da nastavi – ne moli ga. Onaj mali „pa ra ra ra ra pam“ koji krasi Spin my Mind ovisan je, a Show me Fire svjež je dokaz inteligencije benda koji na ovom projektu vjerojatno još nije pokazao sav raspon svojih kreativnih mogućnosti. Vrijedno je istaknuti i produkcijsku razinu ovog albuma koji zvuči čisto, eksperimentira zdravo i umjereno pa mi je tako instrumental pjesme Butterfly vjerojatno omiljena stvar koju sam čuo cijeli mjesec. Osvježenje je čuti mladi bend oslobođenog vokalnog pristupa koji se s Butterfly nastavlja na zabavnu 8 Rounds i onda prelazi u skroz zadovoljavajuć završetak kojem je sredina albuma ipak trijumfalnija polovica.

– David Gašo


Phaneron – “Rekord ploča”

Phaneron su prije pet godina objavili EP “Memories” a proljetos su objavili album “Rekord Ploča”. Zagrebački četveročlani bend čine David Lipovac, Nikola Lugović, Hrvoje Ćurlin i Stefan Nožica. Album je sniman u Sound Station Studiju, produkciju, mix i master odradio je Leo Anđelković a za naslovnicu albuma odgovorna je Dora Kralik.

Kad ti Yogi Lonich gostuje na pjesmi (Kreni dalje), onda znaš da radiš nešto dobro. Stvarno dobro su napravili ovaj album i vjerno su prenijeli ugođaj grungea na ovo izdanje. Pjevanje na hrvatskom jeziku i tekstovi koji nisu predvidljivi u kombinaciji s dobro odsviranim dionicama ovdje su rezultirali pravim osvježenjem. Izmjene grungea i funka kroz devet pjesama su zabavne i ne mogu izdvojiti ni jednu koja odskače. “Rekord Ploča” je skladno i dobrodošlo glazbeno ostvarenje na našoj sceni i nadam se da će Phaneron nastaviti tako.

– Vlatka Semenčić Petrih


Gatuzo – “Van kontrole”

Gatuzo je zagrebački rock sastav nastao 2004. godine, a čine ga Damir Trkulja Šiljo, Goran Martinjak i Jakov Kolega. Produkciju petog studijskog albuma potpisuje dvojac Jura Ferina i Pavle Miholjević

Nakon pet godina pauze Gatuzo su objavili “Van kontrole”, album koji je potpuno zauzdao manjak kontrole nad događajima. Tematski je određen unutarnjom borbom sa svijetom i životom pa se svatko s njim može poistovjetiti, a moćna i ekspresivna glazba u tome pomaže. Najupečatljivija je Nosi me visoko sa svojom dinamikom i iznenađenjima, a zadnja Mali mračni svijet ipak ostavlja blues optimizam za kraj, jer “…život je u malim stvarima”.

– Vlatka Semenčić Petrih

Iz recenzije:

“Van kontrole” je peti dugosvirajući album benda, ironično, naslov albuma teško se može drugačije interpretirati osim kao oksimoron, jer upravo suprotno, na albumu je sve pod kontrolom – neuvjerljivi vokal upakiran u solidnu produkciju ispeglanog indie rocka s lirikom koja nerijetko zaziva poznati facepalm meme Jean Luc Picarda. Na koncu, vrijedna spomena je završna introspektivna balada s natruhama bluesa Mali mračni svijet, koja unatoč svemu ne uspijeva zasladiti ukupni okus bljutavosti i nedorečenosti, sterilnosti i impotencije koja se uvukla poput vlage u sve pore stvaralaštva ovog benda. Mogu samo zamisliti kako bi ova balada zvučala u rukama jednog Bareta ili Urbana ili Dubravka Ivaniša. Vrijeme je za rez. Radikalan i odmjeren. Jer ovo ne vodi nikuda. Nažalost.

– Mihael Pinter


Hana ne zna da se šali – EP(self-titled)

Hana ne zna da se šali je novo ime na domaćoj sceni. Četvorka iz Zagreba objavila je prvo izdanje – istoimeni EP. Mix i master potpisuje Bojan Arežina.

Zagrebački bend (ne)s(p)retnog imena HNDSŠ (valjda) predstavlja se sa svojim debitantskim EP izdanjem na kojem donose četiri pjesme u maniri nadograđenog Sergia Leonea – Dobra, Loša, Zla i Nedorečena. Kvalitativnu razliku prati i žanrovsko lutanje od sveprisutnog indie rocka do klasičnog rokenrola do naravno garaže, i to one beogradske iznad koje se Canetovo oko cakli. Dobra je svakako otvarajuća Zrcalo čiji se Parquet Courts moment zakači za uho na prvo slušanje i zapravo budi interes da se čuje ono što slijedi. Na žalost, nedorečena San će donekle stišati probuđeni entuzijazam mlakim indie rock obrascima i lirikom C strane B lige bilo kojeg beogradskog benda iz osamdesetih. Zla će svakako biti garažna H.H. isporučujući sasvim solidnu energiju garaže, žestine i rokenrola. Ostaje loša Reflektor čija melankolično ljubavna FER balada o nikada ne bi rekli – reflektoru zvuči jednostavno loše, dodatno unakažena vokalnim „u-u-u i o-o-o“ kao da se po švicarskim Alpama dozivaju novozelandski kiviji. Unatoč svemu, izdanje koje ne odbacuje mogućnost sasvim solidnog budućeg albuma i benda koji ima što za reći. Dječje bolesti za sada im se mogu oprostiti.

-Mihael Pinter

Zagrebački bend Hana ne zna da se šali objavio je istoimeni EP. Odabrali su uvrstiti samo četiri pjesme, što na prvi pogled izgleda malo ali zapravo je sasvim dovoljno za prvo predstavljanje. Energične i ritmične pjesme neće odmah ući u uho, ali nikako neće ostati samo na jednom preslušavanju, a kao favorit izdvojila bih H.H. .

– Vlatka Semenčić Petrih


Zagušljivi dim – “Kranjecovi krugovi pakla”

Zagušljivi dim je tročlani bend iz Čakovca. Produkciju albuma potpisuje Mark Mrakovčić, a uvodni monolog je pročitao Matko Antolović.

Čakovečka trojka Martin Geček (gitara, orgulje), David Lesjak (bas, perkusije), Nikola Švenda (bubanj, perkusije) čine bend Zagušljivi dim koji se predstavlja svojim debitantskim izdanjem naslovljenim kao “Kranjecovi krugovi pakla”. Riječ je o instrumentalnom albumu čiji zvuk će sam bend okarakterizirati kao mantrički rock što svakako nije daleko od istine uz dodatak kako mantrički podrazumijeva stoner i psychedelic obrasce u mnogočemu bliske bendovima poput My Sleeping Karma ili Casa Sui odnosno europsku psychedelic scenu motiviranu putem na istok odnosno putem u samoga sebe ako se možemo pozvati na poznati citat Željka Malnara iz njegove Potrage za staklenim gradom. Putovanje je tako i u ovom slučaju ključ svega, nominalno album se sastoji od dva dijela Invokacija (05:23) i Krugovi (47:06), međutim jasno je kako se konzumira samo i isključivo kao cjelina uz dovoljnu dozu meditativne koncentracije ili ako baš nemate vremena uvijek nedovoljnu dozu opuštajućih supstanci u vidu čajeva i mirisnih štapića, zatvorenih očiju u potpunom suglasju sa svjetovima oko nas.

„Kada počinim grijeh – zažalim,
a kada ne počinim – zaželim.
U oba slučaja patim, jer sam podložan dualnostima
koje me sa dna doline bacaju na vrh klisure.“
Bhagavad Gita

Album koji nije za svakoga.

– Mihael Pinter

Be social

Komentari