Albumi u veljači 2020. – Izdanja koja smo slušali
U drugi mjesec godine pune nade smo uplovili bezbrižno, ne očekujući situaciju u kojoj smo trenutno. Veljača je brojila mnoga zanimljiva izdanja s domaće i regionalne scene, no mi smo izdvojili ona koja su se najviše preslušavala u našoj redakciji.
Na listi slušanih našli su se albumi sljedećih izvođača: Đutko, Lika Kolorado, Radost i Mario Kovač, Stribog, Yogi Lonich i zalagasper.
Yogi – „Rebirth”
Yogi Lonich, gitarist i producent koji je svirao s Chrisom Cornellom je, naravno, naše gore list. Zato je objavio i solo album za naše tržište imena „Rebirth”, a sam je i autor svih pjesama.
„Rebirth” sa svojih jedanaest pjesama nije neko spektakularno ostvarenje. Album je to koji je ugodno slušati, ali ništa više od toga. Lagani rock uz malo bluesa i sasvim malo stonerskog zvuka kombinacije su koje su i očekivane od glazbenika. Walls Come Down bih izdvojila kao pjesmu koja je privukla najviše moje pažnje, ali ne čini mi se da ću ovaj album opet slušati. Nema “ono nešto” što vuče na ponovno druženje, korektno je odrađen i to je to.
– Vlatka Semenčić Petrih.
Svjetski poznati gitarist hrvatskih korijena Yogi Lonich izdao je novi album koji nas vraća u zlatno doba rocka. S Jonom Cornellom na bas gitari i Marcom Slutskyjem na bubnjevima izdaje jedanaest pjesama koje spajaju moderni zvuk rocka i bluesa s nostalgičnim prizvukom 70-ih i 80-ih. Instrumentali su lijepo povezani, ritam sekcija je čvrsta, a gitara i vokali se savršeno uklapaju u sredinu stvarajući zvuk koji se rijetko može čuti danas. Ovo je prvi njegov album koji je namijenjen hrvatskom tržištu i iako nije na ovom albumu nije ništa inovativno, definitivno je jedan od kvalitetnijih rock albuma, a koji tek trebate otkriti.
– Josip Kalem
Radost i Mario Kovač – „Čekaonica za pakao”
Zagrebački bend Radost! objavio je album „Čekaonica za pakao” dvije godine nakon što je materijal snimljen. Bend i Mario Kovač su koautori glazbe, dok je svestrani redatelj autor tekstova. Osim njega, tu se mogu čuti Dean Kotiga, Morana Zibar i Krešimir Sučević- Međeral.
And Now for Something Completely Different. Ta poznata rečenica sasvim točno opisuje ovaj album koji ne zvuči kao nešto što se često čuje. Mario Kovač kao narator kroz izdanje pruža informacije, upute i zaključke, a otvara i nove vidike. Ne postoji žanr u koji bi se ovaj album mogao staviti niti je potrebno kategorizirati ga. Ne sluša se u vožnji i ne pušta se kao glazbena pozadina ugodnih razgovora jer traži koncentraciju, ali izaziva ugodu, od srca sam se nasmijala slušajući Čekaonicu. „Čekaonica za pakao” je za znatiželjne, da ne kažem za one koji žele znati više i treba ju pustiti da živi.
– Vlatka Semenčić Petrih.
Stribog – „Tvoje kraljevstvo zeleno”
Stribog je u alternativnim krugovima vrlo dobro poznat zagrebački slavic metal bend osnovan 2006. godine, a „Tvoje kraljevstvo nebesko” je njihov drugi studijski album.
Informacija da je Stribog izdao novi album, nakon deset godina od prvijenca, u meni je izazvala veliku znatiželju. Nakon što sam preslušala nešto zanimljivih izdanja iz veljače, ovaj sam album odlučila ostaviti za kraj. Možda sam se potajno nadala nekom oduševljenju, a možda samo karantena na mene čudno djeluje. Dolazak zime je jako lijep i obećavajuć početak, a sve nakon uvodne pjesme vodilo me ka razočarenju. Na momente nedovoljno uvjerljiv ženski vokal (Hear the Peruns Call) i muški koji se u nekim pjesmama uključuje potpuno nezgrapno te engleski za koji se ”čuje” da je s ovih prostora smetali su me za vrijeme slušanja i ostavljali su dojam amaterizma. Dobila sam dojam kako je ženski vokal bio sigurniji na pjesmama na hrvatskom jeziku, a mlakiji na onima na engleskom (čisto usporedbe radi, iako su pjesme drugačije: Zora – Turnpoint of Time). Instrumentalne dionice i flauta izvlače dobre strane izdanja, a od polovice prema kraju stvari postaju zanimljivije. Prva i posljednja pjesma su na tragu onoga čega bi u budućnosti voljela čuti više. Poštujem ime i sve što stoji iza ovog benda, ali ovim albumom nisu me zadivili, a sigurna sam da ga se do kraja godine neću više sjećati.
– Helena Kezerić
Ovaj melodic folk/pagan metal sastav postoji još od davne 2006. godine i jedan je od sastava kojim se hrvatska treba ponositi. Iako je prošlo deset godina od njihovog posljednjeg studijskog izdanja, obožavatelji ih nisu zaboravili. Štošta se promijenilo u zvuku i produkciji u tom razdoblju. Zvuče zrelije, ovim albumom dostigli su razinu kojom se mogu mjeriti s kolegama sa svjetske scene. Produkcija je čista, sa ženskim vokalima koji su stavljeni u prvi plan. Flauta koja se pojavljuje svako toliko ubačena je na proračunat način, te dodaje još jedan sloj u njihovim instrumentalima. Većinski dio albuma snimljen je na hrvatskom jeziku, što zapravo igra veliku ulogu u originalnosti ovog benda. „Tvoje kraljevstvo nebesko” je pozitivno iznenađenje i predstavlja užitak za slušanje svim ljubiteljima žanra.
– Josip Kalem
zalagasper – „4”
Svima vjerojatno najpoznatiji po nastupu na prošlogodišnjem Eurosongu, gdje su završili na visokom 15. mjestu, slovenski duo zalagasper predstavili su očekivano izdanje „4”.
Fraza koja bi najbolje opisala album je jedno veliko romantičarsko sanjarsko putovanje, putovanje prve prave ljubavi. Ono je pomalo dječački naivno, što nam Zala dočara svojim milim vokalom. To putovanje je mirnog tona, pomalo jednodimenzionalno, no s druge strane toplo i prisno. Na tom putovanju idiličnih krajolika tropskih krajeva prvo uočavamo pjesmu Valovi koja nam laganim d’n’b synth pop prizvukom dočarava umirujući zvuk oceana. Putovanje dalje nastavljamo kroz modernu pop baladu Baloni s kojom ubrzo slijećemo do najupečatljivije pjesme na cijelom albumu – Sebi. Na toj stanici utonemo u lagan san iz kojeg nas budi akustična balada simboličnog naziva Novo Sonce na kojoj se ukrcavamo u lađu koja nas vodi u nepoznato.
Ploveći lađom zateknemo se na drugom govornom području u koje nas uvodi pitka i široj publici dostupna Come to Me. Ljuljamo se i dalje na pučini, synth pop zvucima dolazimo do pjesme koja malo odstupa od ostatka primarnog zvuka pod nazivom Box, a koja je, svojim vedrim zvukom koji podsjeća na cvrkut ptica, stvorena za ispijanje omiljenih koktela u omiljenom lounge baru. Idiličan put završavamo uz Hazey koja nam može poslužiti kao utjeha kada se odjednom probudimo u sobi shvativši da je sve to bio samo san.
Pokušaj idiličnog putovanja je ostao samo na jako dobrom pokušaju jer je ishod tog putovanja prilično letargičan. Ipak, Zalin vokal ima ljekovit efekt. Dojam je u konačnici iznimno blag i mlak, kao relax masaža nakon napornog treninga koja će nas samo malo opustiti, no ne i izliječiti. Budući da je riječ o prvijencu ne trebamo biti previše kritički orijentirani, no osim buđenja u vidu Sebi, Come to Me i Box ostatak albuma ostaje u jednom dubokom snu.
– Eva Juraški
Rekao bih da su na albumu jači trenuci one brže stvari, poput come to me, Valovi ili proslavljene Sebi. Upravo je Sebi glavni adut i vrhunac albuma. Kao otvorena stranica dnevnika ili misli ljubavnika teče atmosferično, gotovo hipnotično vašim ušima. Slovenski zvuči prekrasno, a dobar tekst ne odmaže.
Iz drugih medija osjetio sam mnogo više optimizma oko zalagasper nego u sebi. U svemu što sam čuo održava se određena autentičnost, čuva se toplina i bezbrižnost, ali iako na to nisu ni ciljali, nedostaje faktora oduševljenja. Koliko god hipnotični bili i na kraju se uvukli pod kožu, odnosno u uši, odlučio sam ne ublažiti dojmove. Njihov suvremeni pop zvuk slatkog je okusa, nedovoljno upečatljiv, ali velike ugode.
– Patrik Horvat
Đutko – „Slušaj mala”
Kroz singlove Karate, Prekasno i Terase, on je jasno dao do znanja da zna koje su mu stvari najbolje na albumu. Đutko je čovjek iz naroda i čovjek za narod. Stoga su mu i pjesme takve. Pitka lirika o odnosu (uglavnom) dvoje ljudi i teretu koji takav odnos nosi i zavodljivi synth ritmovi.
Đutko ne palamudi i nije drugo ime za kompromis. On će uzeti sve one košulje iz vaših ormara za koje mislite da su izašle iz mode i koje ne želite nositi jer ste okovani i zarobljeni. Đutko je junak koji u vremenu ‘influencera’, ‘youtubera’, ‘trendsetera’, ‘life coachinga, ‘self helpinga’ hrabro gleda u oči pomahnitalu zvijer, dok mu u Paninijevom albumu World Cup 1994 fali sličica Trifona Ivanova i to je jedino što ga brine u ovozemaljskom životu.
Đutko je jedan od zatomljenih nas.
Long live Đutko!
– Mihael Pinter
Lika Kolorado – „Kontura”
Čuje se sigurnost u stihovima koji su puno više životni no što su to bili na prvijencu. “Kontura” donosi one teme koje dolaze s odrastanjem i sazrijevanjem. Priznanje da nešto ne znaš, ili ti se ne da (Spasoje) dođe tek onda kada naučiš i shvatiš da niti drugi ne znaju i ne da im se. Usporenost je jednostavno dio svih nas i povremeno se može sasvim dobro iskoristiti. U sadašnje brzo vrijeme izostanak brze reakcije je gotovo neprihvatljiv, a ovim se albumom može baš lijepo usporiti i uzeti malo vremena samo za sebe. Čak i Filip Riđički, dok pjeva stihove koje je sam napisao, zvuči usporeno. I nasmijano. I poziva na slušanje.
– Vlatka Semenčić Petrih
