Alex Edkins (METZ): “Nemamo interesa biti jednodimenzionalni”

Noise rock trio, Metz, podigao je puno prašine zadnjih godina, a posebice ovogodišnjim albumom “Metz II”. Kritika i publika su objeručke prihvatili sve što su ovi divlji Kanađani do sada izbacili. Prije potpisivanja za veliki Sub Pop, momci su godinama bili dio underground scene Toronta te baždarili svoj talent za skladanje pjesama da bi u jednom trenutku samo eksplodirali na sceni, krenuli na beskrajno duge turneje, a prvi put su navratili u Zagreb do kratkoživućeg Žedno Uho kluba 2013. godine. Nakon tog turbulentnog razdoblja gdje su na cesti proveli više vremena nego kod kuće, dečki su se bez pardona bacili na stvaranja ranije spomenutog izdanja, a što je sljedeće za ovaj divlji bend koji će sutra, 9. rujna, ponovno posjetiti našu metropolu u Tvornici kulture, ispričao nam je Alex Edkins, gitarist i pjevač benda.

Vaša nadolazeća turneja sastoji se od četrdeset koncerata, pretpostavljam da je to najveća na koju ste se uputili? Da li se posebno veselite nekim mjestima?

Ovo zapravo nije naša najduža turneja! Po izlasku našeg debitantskog albuma smo beskrajno dugo bili na turneji. Ovaj put radimo kraće turneje. Vrlo je lako izmoriti se na cesti tako da uvijek pokušavamo stvoriti dobar omjer između boravka kod kuće, snimanja i touranja. Jako je teško izabrati omiljene gradove. Ove godine ćemo proputovati svijet, a svugdje gdje dođemo sretnemo vrlo ljubazne i gostoljubive ljude. Svaki grad je poseban na svoj način.

Došli ste od toga da ste bili underground punk bend iz Toronta do potpisivanja za Sub Pop u relativno kratkom vremenu, kako je raditi s velikom izdavačkom kućom s obzirom na činjenicu da ste bili dio DIY scene?

Imamo vrlo dobar radni odnos sa Sub Popom. Podržavaju nas u tome što radimo i dopuštaju nam da imamo stopostotnu kontrolu nad našom muzikom, snimkama i svemu ostalom. Smatramo ih dijelom naše obitelji i osjećamo se sretno što imamo ljude koji podržavaju glazbu koju stvaramo.

Koji bendovi će vam se pridružiti na cesti, birate li ih sami?

Da, uvijek pokušavamo sami izabrati bendove s kojima ćemo ići na turneju. Može biti vrlo nadahnjujuće svaku večer gledati bend koji volite kako svira. Uvijek pokušavamo stvoriti raznolik line-up. Nismo zainteresirani za sviranje s bendovima koji zvuče poput nas. Ovu turneju sviramo s odličnim bendom iz Detroita zvanim Protomartyr.

Povlačite utjecaje iz psihodelične i noise glazbe te popa šezdesetih, što vam je uzbudljivo u modernoj glazbi? Što slušate u busu na turneji?

Jako mi se sviđa zadnja ploča od Wanda, “Golem”. Često smo je slušali. Beak je još jedan favorit. Uglavnom slušamo sve vrste glazbe u kombiju (garage, country, soul, punk, hardcore, beat, experimental, noise), sve nam se to sviđa i sve to nekako utječe na našu glazbu. Još jedan odličan način za ubijanje vremena je slušanje podcasta (uglavnom o povijesti ili zločinu).

Preslušavanjem vaših albuma nemoguće je oteti se dojmu da je većina vaših pjesama vrlo brza i agresivna, odnosi li se ista filozofija  i na vaše nastupe ili ipak malo vise jammate?

Naši nastupi uglavnom su jako brzi i teški. Međutim, volimo promijeniti neke pjesme i malo rastegnuti određene dijelove. Mislim da nismo bend za jammanje. To zaista nismo mi. Većina ljudi nastupe uživo smatra puno intenzivnijima nego snimke na albumima. Međutim, svjesno smo pokušali stvoriti vise prostora u nekim novim pjesmama na “II”. Možda to nije primjetno slušateljima ali je primjetno nama trojici.

Da li je bilo razlike u nastajanju vašeg drugog albuma u odnosu na prvi, obično je drugi bendovima teži za napraviti s obzirom na sva očekivanja stvorena prvijencem?

Najveća razlika bila je u stvaranju pjesama. Napravio sam demo verzije većine pjesama kod kuće prije nego što bi ih odnio ostatku benda da radimo na njima. To je bio novi pristup koji se pokazao dobrim i mislim da je unio više melodije u pjesme. Ne mislim na catchy dijelove, već više fokusa na vokale i strukturu pjesama. Radili smo s dosta istih ljudi poput inženjera Grahama Walsha i Alexandrea Bonenfanta te snimali u većini istih studija oko Toronta, tako da tehnički gledano nismo puno toga mijenjali. Najveći cilj nam je bio napraviti album koji bolje zvuči te se unaprijediti kao glazbenici i kompozitori, a mislim da smo u tome uspjeli.

Mnogo bendova danas napravi albume koji imaju par dobrih singlova ali ne uspijevaju funkcionirati kao cjelina. Oba vaša izdanja zvuče veoma kohezivno, je li to nešto što ste pokušavali postići tijekom rada na albumu ili se to dogodilo samo od sebe?

Hvala. Da, jako nam je važno da radimo albume koji su kohezivni od početka do kraja. Želimo da svaka pjesma može stajati sama za sebe, ali također se treba uklapati u cjelokupni ton i osjećaj albuma. To može biti dosta zahtjevno. Težimo cjepidlačenju oko svake sitnice sve dok ne možemo spavati po noći. Doslovce nisam mogao spavati tijekom rada na zadnjem albumu jer jednostavno nisam mogao prestati razmišljati o pjesmama, miksu i sekvenciranju albuma.

Uživate li u vremenu provedenom u studiju? Koliko je trebalo novom materijalu da se formira u ovo što je danas na vašem drugom izdanju?

Da, stvarno uživamo u studiju. Ustvari, jako se trudimo što manje biti na turneji ove godine kako bismo imali više vremena za snimanje glazbe. Za sada imamo u planu još tri nova izdanja. Eksperimentiranje i baždarenje pjesama u studiju je vrlo uzbudljivo i definitivno moj najdraži aspekt glazbenog stvaralaštva. U budućnosti ćemo se pretežno fokusirati na hvatanje nastupa uživo na vrpcu. Tako možemo pojednostaviti process i, nadamo se, uhvatiti pravi osjećaj u isto vrijeme.

Naglasili ste u nekim starijim intervjuima da vas povezuje punk rock, vidite li to kao nešto što će se promijeniti u budućnosti? Možda se okrenete psihodeličnijem, avangardnijem zvuku ili pak potpuno novom žanru?

Vidim da će se to promijeniti. Mislim da će se polako promijeniti kako vrijeme prolazi. Nemamo interesa biti jednodimenzionalni. Kao i svim glazbenicima, cilj je unaprijediti se, rasti i pomaknuti granice vlastitih sposobnosti. Mislim da će naša sljedeća ploča biti drukčija.