BABYTEETH: ‘Feel good’ drama o odrastanju, ljubavi i smrti
Ovogodišnje je izdanje Zagreb Film Festivala u konkurenciji dugometražnih igranih filmova okupilo niz zanimljivih naslova koji na različit način govore o životu, ljubavi i smrti. Babyteeth je topla coming of age drama redateljice Shannon Murphy nastala prema kazališnom predlošku scenaristice Rite Kalnejais. Film je svoju premijeru imao na ovogodišnjem festivalu u Veneciji gdje se našao u konkurenciji za Zlatnog Lava. Osim što je zaradio pozitivne reakcije publike, filmska ga je kritika prihvatila kao inspirativnu feel good dramu o odrastanju i prvoj ljubavi.
O suočavanju sa smrtnošću
Babyteeth je priča o šesnaestogodišnjoj djevojci Milli (Eliza Scanlen) koja se suočava s teškom bolešću, životnim izazovima i težinom vlastitih osjećaja. Murphy se pritom odlučno udaljava od carpe diem koncepta. Naime, premda se njezina budućnost brzo izljeva u mutnu i neizvjesnu sliku, Millin se život sastoji od školskih obveza, satova violine i tihih obiteljskih večeri, a njezina se fizička ranjivost naglašava postepeno, ali dovoljno polako da ne postane dominantna.
Ipak, Millin se život drastično mijenja kada na nju na željezničkom kolodvoru simbolično naleti Moses (Toby Wallace), neobičan i neobećavajuć mladić s nespretno iscrtanim tetovažama. Njihov se odnos od tog trenutka razvija i postaje najsnažniji moment Millinih želja, odluka i osjećaja te je približava izazovima odraslog života. Osim što postaje Millina opsesija i njezino ključno životno iskustvo, Moses ujedno predstavlja najveći strah njezinih roditelja kako bi naposljetku postao životna lekcija za čitavu njezinu obitelj. Babyteeth je priča o vrijednostima životne nepredvidljivosti, trenucima koji postaju sjećanja i sitnicama koje nas mijenjaju i kroz čiju prizmu odrastamo.
Manifest životne kaotičnosti
Babyteeth je podijeljen na kratka poglavlja koja unaprijed sugeriraju narativni slijed priče te njegovu jednostavnu, ali nekonvencionalnu osobnost. Osim što raspolaže s relativno ograničenim brojem likova, priča ne izlazi ih svojih prethodno postavljenih okvira i naglasak ostavlja na portretu novonastalih životnih i obiteljskih okolnosti.
Filmski postupci poput pokreta kamere, korištenja krupnih planova i izuzetno živopisnih kolorističkih tonova posvećeni su portretiranju iskrenih i snažnih emocija koje postaju središte Millinog života.
Najsnažniji su trenuci ove drame upravo oni najjednostavniji. Naime, Babyteeth uspijeva ostati na vlastitim tračnicama te kroz priču o djevojci suočenoj sa smrću govoriti o životu. Njegovu narativnu liniju prožima spektar Millinih emocija kojima odgovaraju koloristička i kompozicijska rješenja, melodramatične komponente, glazba te toplina i intimnost filmske atmosfere.
Shannon Murphy se bavi naglašavanjem načina na koji se svaki od njezinih likova nosi na teškim okolnostima koje za sobom vuče Millina bolest. Različiti tipovi ovisnosti, fascinacije i bijega iz vlastite kože postaju temelj njihove postepene transformacije koja ih do samoga kraja uči vrijednostima koje ponekad žrtvujemo vlastitim uvjerenjima.