„Brzi i žestoki”: Ostavite znanje fizike vi koji pođoste gledati ovaj film!
„That’s the problem with having such a big family. How do you choose the ones you save?” (Dante Reyes, „Brzi i žestoki 10”).
Dominic „Dom” Toretto i njegova proširena obitelj uživaju u lagodnom životu koji naglo prekida dolazak ranjene hacktivistice i cyberteroristice Cipher, njihove smrtne neprijateljice, koja upozorava na to da „rat dolazi” i da je „upoznala vraga”. Vrag je nitko drugi no Dante Reyes, sin brazilskog narkobosa Hernana i sociopatski zločinac koji će ići do krajnjih granica kako bi povratio ugled i moć te osvetio smrt oca kojeg je ubio Luke Hobbs.
Njegov megalomanski plan osvete razorit će Domovu obitelj, navesti ih da bježe širom svijeta i da se zapitaju kome mogu vjerovati u ovom epskom poglavlju koje nas uvodi u završnu trilogiju sage „Brzi i žestoki”.
Tanka je granica između vozača autoutrka i superšpijuna
Dobri poznavatelji filmskog svijeta, a posebno svijeta Domove Obitelji, znaju da se u 22 godine postojanja franšiza dobrano promijenila, a moguće je i da još uvijek traži svoj put (ili bolje rečeno, svoju cestu). Sve je počelo 2001. godine s izlaskom „Brzih i žestokih”, filmom koji nas je uveo u svijet ilegalnih auto-utrka po Los Angelesu, predstavio obitelj Toretto i njihova suparnika, a kasnije najvjernijeg saveznika u obliku Briana O’Connora, bivšeg agenta FBI-a.
Ono što se činilo kao „Point Break” s autima umjesto surferskih daski ubrzo dobiva i nastavak, zatim i spin-off te se oko četvrtog dijela pretvara u klasične heist filmove, odnosno filmove čiji je glavni zaplet krađa skupocjenog predmeta. Saga doseže svoj kreativni vrhunac s petim dijelom koji je opet bio heist film, ali tada staje na kočnicu i žanrovski se okreće u smjeru špijunskih filmova.
Akcijske scene postaju sve luđe i luđe, zakoni fizike nemilice su se kršili, a zapleti su postali potraga za MacGuffinom – predmetom neprocjenjive važnosti koji pogoni radnju, no ustvari i nije toliko važan, već je plot device.
Tako smo dobili Noćnu sjenku (predmet koji može ugasiti svu elektroniku na nekom mjestu i vratiti svijet u kameno doba), Božje oko (hakerski sustav koji bi Bin Ladena pronašao za desetak sekundi), tzv. Nuclear Football (aktovku koja sadrži kodove za aktivaciju nuklearne bombe) i Projekt Aries (uređaj koji može hakirati svaki kompjuterski sustav na plavom planetu).
Od malih posljedica, kao što je kazna za prebrzu vožnju, došli smo do pitanja propasti čitavog svijeta što je slijedio i nagli razvoj likova – od mehaničara i sposobnih vozača do majstorskih kradljivaca, kibernetičkih stručnjaka i superšpijuna kojima bi i sam James Bond pozavidio.
Iako je bunt fanova bio vidljiv, najčešće u obliku pitanja kako to da više nema autoutrka, saga je ubrzala u petu brzinu i nastavila isporučivati sve veće i veće blockbustere sa što većim budžetom. Kreativni zaokret im se posve isplatio te su filmovi obrnuli i preko milijardu dolara na svjetskim kino blagajnama, a saga je preživjela čak i smrt Paula Walkera, svojevrsnog zaštitnog lica franšize, koji je tragično stradao u prometnoj nesreći.
Autom i do svemira
Koliko god da je novca bilo u pitanju, osjetila se stagnacija, posebice na scenarističkom planu. To je bilo posebno vidljivo u klišejima kao što je nagli povratak likova iz svijeta mrtvih (primjerice Han Lue), zlikovka koja upravlja svim dosadašnjim zlikovcima (Cipher), uvođenje novih likova i posebice novih članova obitelji za koje nikad prije nismo čuli (Domov sin Brian i brat Jakob).
Tu su i isprazne epizodne uloge poznatih glumaca i pjevača (Rita Ora, Helen Mirren) koji su tu samo kako bi promovirali film, akcijske scene koje su tu samo da popune prazan prostor, a vrhunac iliti dno svega bio je odlazak autima u svemir, čime je saga postala sve više nalik animiranom filmu u kojem je sve moguće i izgubila je to malo realističnosti koju je još posjedovala.
Joker Domove Obitelji
Dolazak jubilarnog desetog dijela vraća radnju koliko-toliko na Zemlju i ponovno radi kreativni zaokret, i to na iznenađujuć način, pokazujući da je u njoj još ostalo goriva.
Ovog puta fokus je prebačen na zlikovca Dantea u izvedbi nikad boljeg Jasona „Aquamana” Momoe i to tako da je sve podređeno njegovom briljantnom, no izopačenom planu i osveti usmjerenoj protiv Doma i njegove Obitelji koju je odlagao deset dugih godina.
Dok su članovi Obitelji lutali po svijetu (Gruzija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Španjolska, Njemačka, Kuba… – gotovo da nema kutka svemira u kojima njihovi auti nisu zašli) i spašavali ga od raznih terorista (Deckard i Owen Shaw, Mose Jakande, Cipher pa i sam Domov brat Jakob), Dante je pažljivo pratio njihov rad i proučavao njihove Ahilove pete.
Shvativši koliko im obitelj znači, okrutno se okomio na nju i na sve one koji su im ikada pomagali. I upravo je to ono što ga čini drukčijim i superiornijim od ostalih zlikovaca koji su prodefilirali franšizom – natjerao je članove Obitelji da od lovaca postanu lovina.
Dante Reyes svojevrsni je Joker za Domovu Obitelji – manijakalan, sociopatske naravi, okrutan, proračunat, karizmatičan, metodičan, sklon teatralnostima (prezentacije, korištenje glazbe), pomalo feminiziranih manira (naklon uz „Enchanté!”, lakirani nokti, živopisni modni stil, geste, „Hello, Dommy!”) i bolestan do krajnjih granica (pedikura nogu leševa i razgovor s njima) čime se savršeno suprotstavlja Domovom hipermaskuliniziranom i stoičkom liku.
Vidljivo je koliko Momoa uživa u ovoj netipičnoj ulozi (dosad je gotovo uvijek glumio heroje) te je, prema mom osobnom mišljenju, ušao u panteon velikih zlikovaca i to kao najbolji suparnik u sagi „Brzi i žestoki”.
#NoJusticeForHan
Momoa je toliko dobar da je uspio zasjeniti svakog drugog glumca, neovisno o tome koliko je velik i značajan za franšizu. Ne može mu parirati čak ni Vin Diesel kao Dom Toretto, zaštitno lice franšize, koji je ionako glumački vrlo drven i lišen emocija te je prototip klasičnog akcijskog glumca koji progovara u klišeiziranim one-linerima („Without family, you’ve got nothing”, „You made one mistake. You never took my car” i slično).
Iako film traje 130-ak minuta, gotovo nitko drugi od gigantske glumačke postave (Jason Statham, Dwayne Johnson, Ludacris, Brie Larson, Rita Moreno…) ne dobiva više od pet minuta slave, upravo zbog toliko glumaca, ali i niske stope mortaliteta likova po kojoj je franšiza već zloglasna. Iako je u devetom dijelu učinjen retcon radnje u smislu toga da se Han vratio iz mrtvih, on je ovog puta tek jedan od sporednih likova koji gotovo ničemu ne pridonosi radnji. Njegov dugoočekivani sukob s Deckardom Shawom, koji ga je pokušao ubiti, izveden je traljavo i fanovi opet nisu dobili #JusticeForHan, odnosno pravdu za njegova lika.
Općenito je poznato da većina zlikovaca koje junaci pobijede u ovoj franšizi već u nastavku postanu pozitivci, to jest antiheroji, što odmah anulira sve zločine koje su počinili u prethodnom nastavku.
Ovog puta to je Cipher koja se, iako je ubila Domovu nesuđenu ljubav Elenu Neves te posredno bila odgovorna za sve događaje od šestog dijela na dalje, našla na strani dobrih uz posve očekivanu smanjenu minutažu. Sramotno za oskarovku koja je glumački superiornija od većine glumaca koji nisu vični osvajanju toliko važnih nagrada.
Obitelj se sve više širi
Druga zamjerka franšizi „Brzi i žestoki” jest uvođenje novih i dotad nepoznatih likova koji su obvezatno krvno povezani s nekim drugim članovima obitelji. Tako smo samo u ovom dijelu otkrili da je Hernan Reyes imao sina kojeg nikad nije spominjao, Mr. Nobody kćer Tess/Ms. Nobody, Dom baku od milja zvanu Abuelita, a Elena sestru Isabel.
To su čak četiri nova lika u ionako nakrcanoj postavi. Time se franšiza sve više približava meksičkim i španjolskim sapunicama u smislu toga da već u 11. dijelu možemo očekivati da je za sve ipak odgovoran Domov zli brat blizanac ili Lettyina izgubljena kćer koja je, iz nekog razloga, starija od nje.
Ono što je „Rat beskonačnosti” bio za Osvetnike, to je „Brzi i žestoki 10” za Obitelj. Sve se čini kao priprema za nešto više i još spektakularnije što može objasniti zašto su neki likovi ostavljeni po strani i zašto smo dobili toliko novih likova koji će, nadajmo se, zasjati u drugom dijelu nazvanom „Brzi i žestoki 10: Drugi dio”.
Zadržimo se ipak na ovom dijelu koji se čini pomalo nedovršenim i nezadovoljavajućim upravo zbog tog što je puno toga ostalo nerazriješeno. S druge strane, to je bila i namjera scenarističkog tima – stvoriti film koji će nas potaknuti na razmišljanje o tome koji će likovi preživjeti i što nas sve čeka u jedanaestom dijelu dugoročne franšize.
Jesu li ovo zapravo superherojski filmovi?
Kao što smo i u naslovu najavili, ostavite sve znanje fizike vi koji pođoste gledati ovaj film jer očekuje vas konstantno kršenje svih zakona fizike i logike. Spektakularne akcijske scene će vas ili ostaviti bez daha ili vam zadati glavobolju, a tu su i nadljudski likovi koji preživljavaju sve i svašta bez ijedne ogrebotine, no, i to ovisi koliko su dugo bili u franšizi – što su kraće u franšizi, to su veće šanse da će popiti metak, zadobiti ozljede ili čak umrijeti.
Smrt je samo početak i moguće je da se i takvi likovi vrate iz zagrobnog svijeta. Ništa nije nemoguće, kako bi rekao Dom Toretto. Pogotovo u franšizi koja se sve više približava superherojskim filmovima – usporedite primjerice film „Vitez tame” i bilo koji izdanak ove franšize i vidjet ćete da je „Brzi i žestoki” već nadmašio superherojske filmove po pitanju realističnosti (odnosno nerealističnosti).
Ima to i svojih drugih loših strana – već duže vrijeme filmskim svijetom vlada fenomen zvan superhero fatigue (zamor superherojskim filmovima). Kao i kod „Brzih i žestokih”, i za superherojske filmove vrijedi prigovor da je kvantiteta ustupila mjesto kvaliteti i da se osjeća kreativna stagnacija (primjerice, i Marvelov i DC-jev filmski svemir bave se istom temom – multiverzumom).
Za očekivati je stoga da će se, kao što se Amazonova vrhunska serija „The Boys” pojavila kao parodija superherojskih filmova, uskoro pojaviti i neka antiteza „Brzih i žestokih” (a da je bolja od očajnog filma „Superbrzi”).
Zanimljivo je to da je sama franšiza postala samosvjesna, a što se najčešće ogleda u vidu liku Romana koji je uvjeren da su oni, zahvaljujući tome što nemaju nijednu ozljedu iz brojnih borbi, neka vrsta nadljudi, a redovito prigovara i na to što akcija postaje sve luđa.
Nisu ni soundtrackovi kao što su nekada bili
S redateljske strane, Louis Leterrier („Majstori iluzije”) obavio je solidan posao što se posebice dobro vidi u brojnim akcijskim scenama (potjera u Portugalu, utrke u Brazilu, divljanje Rimom) u kojima su na kreativan način korišteni dronovi i druga tehnička dostignuća.
Ipak, poneka sekvenca zna imati specijalne efekte koji ne priliče budžetu od čak 340 milijuna dolara (gotovo 315 milijuna eura), primjerice završna sekvenca. Učestalo je i pretjerano korištenje slow-motiona kako bi se prikrila činjenica da se radi o specijalnim efektima.
Ako se zbog nečega treba odati priznanje franšizi „Brzi i žestoki”, to je sjajna orkestralna glazba veterana filmske glazbe i multiinstrumentalista Briana Tylera te brojnim originalnim pjesmama sjajnih glazbenika. Tako su se ovog puta na soundtracku našla imena kao što su reperi EST Gee, Ty Dolla $ign i YG; glavna imena latinoameričke glazbe kao što su J Balvin, BIA i Maria Becerra; pop pjevači poput Dermota Kennedyja, Charlieja Putha i Jessie Murph te čak i korejski glazbenik Jimin iz planetarno popularnog kpop sastava BTS.
Vidljivo je da franšiza ima internacionalne ambicije i želi postići što veći doseg, no, opet, to joj i nije uspjelo u tolikoj mjeri jer gotovo nijedna pjesma nema hitoidni potencijal kakav su imale uspješnice poput See You Again, Gang Up, Hey Ma, Danza Kuduro, Tokyo Drift i brojne druge.
Solidan početak kraja
Recenzija ne bi mogla proći bez toga da se istakne kako je ovo i više nego solidan početak kraja za Doma Toretta i njegovu proširenu obitelj, svojevrsno ljubavno pismo najvećim hitovima franšize (vidljivo u broju likova i u tome što primjerice Aimes i Tess gledaju na ekranu sve podvige ove šarolike skupine) koje sadrži odličnog i megalomanskog zlikovca dostojnog tog naziva, Dantea Reyesa, pregršt spektakularnih akcijskih scena, zanimljivih dijaloga koje pomalo guše učestali flashbackovi i podsjećanje na slavnije dane te to što svi klišeji franšize moraju biti zadovoljeni.
Vidljiv je velik napredak od očajnog devetog dijela koji pokazuje da su pred ljubiteljima ove sage velike stvari i da je nakon godina stajanja u leru još uvijek ostalo goriva u ovoj franšizi.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.