DON’T LOOK UP: Ljevičarksa aktivistička balada ili tragična satira s elementima farse?

Adam McKay filmskim je znalcima poznatiji kao redatelj sklon ismijavanju određene skupine ljudi poput investitora, bankara ili ekonomista, iako na vrlo suptilan način, kao u filmu „The Big Short“, kod nas prevedeno kao „Oklada stoljeća“. Nekoliko godina kasnije, McKay je svoju pasivnu ironiju transcendirao na političare, konciznije Dicka Cheneyja, bivšeg potpredsjednika Amerike za vrijeme mandata Georgea W. Busha u filmu „Vice“ (2018), odnosno „Čovjek iz sjene“ gdje je u interpretaciji Christiana Balea kao antagonista, a ujedno i glavnog lika filma prikazao zlouporabu institucionalne moći.

Ovoga puta sami redatelj okomio se na cijeli svijet u filmu „Don’t look up”s temom adekvatnom aktualnoj situaciji koja se zbiva na globalnoj razini, a dotiče se same pandemije. Okupivši možda najzahvalniju glumačku postavu ikad okupljenu na Netflixovom projektu, npr. Leonardo DiCaprio koji je simboličniji za velike hollywoodske studijske projekte, Jennifer Lawrence, Meryl Streep, Jonah Hill, pjevačica Ariana Grande i mnogi drugi glumci, stvorio je zasigurno najintrigantniji projekt trenutno u svojoj karijeri za kojeg nimalo ne iznenađuje da svakodnevno diže prašinu i izvor je mnogih polemika kako u društvima tako i na socijalnim mrežama.

Komet veličine Mount Everesta u ulozi pokretača radnje

Radnja ne okoliša mnogo i de facto počinje in medias res. Jennifer Lawrence kao studentica astronomije Kate Dibiasky na Sveučilištu Michigan State pronalazi naznake kometa u Jupiterovoj orbiti čiji dolazak na Zemlju je neminovan i može se očekivati u periodu od šest mjeseci, što validira njezin profesor dr. Randall Mindy (Leonardo DiCaprio). Od toga trenutka nadalje, dolazak meteora postaje motiv, a tema narativa stavlja naglasak na reakciju društva na događaj koji može prouzročiti kolateralnu štetu epskih proporcija.

Nakon neuspješnog sastanka s američkom predsjednicom Orlean (Meryl Streep) i njezinim sinom Jasonom (Jonah Hill) u kojemu se dvoje političkih aktera ignorantski odnosi prema znanstvenicima, Kate i Randall odlaze na jutarnju emisiju koju vode Jack Bremmer (Tyler Perry) i porocima sklona Brie Eventee (Cate Blanchett) čiji stil vođenja emisije dodatno doprinosi patronizirajućem stavu prema enormnoj vijesti koju znanstvenici žele podijeliti s javnošću. Dvoje znanstvenika promptno potom shvaća da njihove ad nauseam intencije da svijet pripreme na najveću razornu nesreću koja će pogoditi svijet od, vjerojatno, posljednjeg pada meteora prije 65 milijuna godina na krater Chicxulub, su uzaludne.

Izvrsna preslika slike s koronakrizom

„Don’t Look Up“, hrvatskog prijevoda „Ne gledaj gore“, film je savršeno modificiran aktualnoj situaciji s kojom se svijet suočava. Naglasak narativa primordijalno jest na društvu i kako ono funkcionira na određenu situaciju koja nije atipična za svakodnevni život, odnosno, propituje ideologiju svijeta u kojoj je tehnološki aspekt postao prvenstveni izvor informacija kao i bitna uloga u donošenju mišljenja individualca. Time se postavlja pitanje je li ovakav film onda ljevičarska aktivistička kampanja koja želi osvijestiti društvo o progresivnijem načinu razmišljanja naspram planeta kao i vlastite okoline ili tek komedija koja služi kao sarkastična podloga s etiketom “Ljudi su takvi kakvi jesu i to je samo po sebi smiješno”?

S lakoćom bi se mogla potvrditi simbioza obaju smjerova u kompletnom dojmu nakon odgledanog filma. Iako se doista svojim pomalo ekscentričnim humorom postavlja hipoteza je li ljudska populacija podbacila kao vrsta, ipak se ostavlja gledatelju prostora da promisli o pregledanom štivu i, baš kao Nietzsche u svojim esejima, želi postići gledateljevo vlastito promišljanje. Dok glumački performansi poput glumački svestranog i respektabilnog Leonarda DiCaprija i nadasve talentirane Meryl Streep više padaju u drugi plan gdje same interpretacije njihovih likova pomalo graniče s karikaturom, radnja u prvi plan stavlja ljudsku pohlepu, a potom i problematiku neostvarivanja vlastitog mišljenja kao i ignorantskog stava prema svemu što ne spada u privatnu sferu svakog pojedinca.

ZIP: Zabavan, intrigantan, poučan

Međutim, nikako ne treba izostaviti performans zasigurno najuvjerljivijeg lika u cijelome filmu, Marka Rylancea („Most špijuna”, „Dunkirk”) u ulozi znanstvenika Petera Isherwella koji je simbioza “tehnoloških bogova” Stevea Jobsa, Tima Cooka, Marka Zuckerberga, Elona Muska i Jeffa Bezosa. U svakom slučaju, izvrsna je to preslika trenutne situacije s pandemijom korona virusa gdje se nakon apstraktnih medijskih objava, dualističkih mišljenja znanstvenika, marketinških iskorištavanja novonastale situacije, indiferentnog ponašanja većine populacije kao i suludih objava s društvenih mreža, doista može citirati izjava iz Shakespeareove komedije „Kako vam drago” u kojoj kaže da je “Sav svijet pozornica”. Unatoč nepotrebnim scenama poput post-credits scena koje vode onaj odsutni dio gledatelja u krivom smjeru i stvaraju dojam blockbuster komedije umjesto poruke svijetu, sveukupno, sami film je na pohvalan, čak inovativan način realiziran.

Post scriptum, film koji s razlogom recentno diže prašinu kako među publikom, a tako i društvenim mrežama i medijima, „Don’t Look Up“ okupio je impresivnu glumačku postavu koja, iako nije imala priliku toliko pokazati svoj glumački raspon, već više aludirati na greške u društvu, na pomalo apsurdan način je pokušao prikazati kolektivno ponašanje ljudi u određenoj egzistencijalno ugrožavajućoj situaciji i time staviti naglasak posebno na moć informatičkih pomagala kao i društvenih aplikacija koje drže nepriznatu omnipotentnost među ljudskom populacijom.

Doduše, sami humor jest na momente egzekutiran na n-potenciju, a i sami likovi djeluju pomalo karikaturalno, no to svejedno ne poništava činjenicu da sama fabula je vjerodostojna imitacija situacije s kojom se svijet već dvije godine teško nosi. U konačnici, radi se o vrlo zanimljivom filmu čiji Oskarovski potencijal ostaje upitan, ali svakako doprinosi, s nadom, prema promišljanju i progresivnoj kolektivnoj katarzi zbog čega bi svijet ipak mogao krenuti u malo boljem asketskom usmjerenju gdje će se naglasak ipak ponajprije stavljati na očuvanje svijeta i okoliša.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.