“Đubre” (M. Vidojković): Moć, paraliza savjesti i kolektivno plaćanje grijeha
Ovih dana nekoliko sam puta čuo riječ karma, što i nije čudno. Pretpostavljam da je zabilježen manjak empatije i porast netrpeljivosti u zraku. Možda zbog kiše (koliko god joj dajem prednost nad suncem, u velikim količinama budi nervozu). Da, karma. Spominjanje načela uzročnosti uglavnom zauzima mjesto u negativnom kontekstu i potaknuto je neispravnim postupcima pojedinca koji će u budućnosti nagrabusiti. Kaže se da je pravda spora, ali dostižna. Računajući na povratnu reakciju lako nam je izvući minimum optimizma kako se ne bismo osjećali potpuno oštećeno. I to poprilično dobro funkcionira, ostvarena je ravnoteža. Ali htio sam pisati o nečemu drugom.
Reakcija na vladajući režim
Prije nekoliko mjeseci naišao sam na intervju s Markom Vidojkovićem povodom objavljivanja knjige pod naslovom „Đubre”. Trideset posto moje zainteresiranosti za knjigu izvlači naslov, posebno ako osjećam da nešto simbolizira, a ovaj je uz to djelovao prilično smiono. Slušajući dalje, postalo je jasno da se autor pozabavio škakljivim terenom – realnim vremenom i prostorom. Radnju je smjestio u Beograd i osmjelio se komentirati postojeći režim, odnosno vlast. Cilj koji ga je vodio ka realizaciji romana bio je izbaciti đubre iz sebe.
Središnja je ličnost romana Dragiša ili, bolje rečeno, lik iz sjene. Premda nije na položaju niti obavlja ikakvu državnu funkciju, Dragiša drži sve konce u svojim rukama. Konci su, naravno, predstavnici vlasti čija je jedina uloga izvršavanje Dragišinih naputaka. Nose zanimljive fizički ili karakterno pripisane nadimke, a u romanu nije spomenuto ničije ime i prezime, no čak i ja, koji nisam toliko zainteresiran za politička događanja susjedstva, pretpostavljam o kojim je likovima riječ. Ono što o njima saznajemo definira ih kao ljudski odron praćen otupljenošću, nehumanošću i porocima. Iako je Dragiša korak ispred njihove devijantnosti i oličenje je svega najgoreg, on je samo imaginarni lik ubačen kako bi pritiskao one koji svojom moći pritišću širu masu. Dakle, radi se o prikazu svojevrsne pravde.
Ličnost oblikovana narkoticima i pokvarenošću
Prije čitanja preletio sam dojmove čitatelja o knjizi. Jedna mi se rečenica urezala u pamćenje i cijelo vrijeme sam pokušavao naći opravdanje za znatiželju koju je pobudila. Glasi ovako: „Glavni junak je pokvaren, a vi se zaljubite u njega.” Ne mogu se složiti da me Dragiša toliko zaintrigirao jer je cijeli roman, opisan kao knjiga strave i užasa, djelovao sasvim uobičajeno. Netrpeljivost, prijetnje, nasilje, banda i ostali prijatelji sasvim su normalna pojava u društvu kojoj smo svakodnevno izloženi. Ipak, Dragiša jest poseban antijunak. I to onaj koji zna kako upravljati bez obzira što istodobno uništava sebe. Znajući da je uspjeh u tamnom svijetu moguć samo ako igra po pravilima tame, bio je prisiljen boriti se protiv ljudskosti u sebi paralizirajući savjest.
Njegov X faktor proizlazi iz agresivne pojava, nadobudnog mafijaškog stava koji ulijeva strah u kosti i sile koju nekontrolirano izlijeva na pokušaje proturječja, neslaganja ili osporavanja. Služi se odbojnim uličarskim rječnikom, otresitim kratkim rečenicama bogatim psovkama (na trenutke mi je bilo neugodno čitati njegove izjave, nadam se da doma nisu vidjeli što čitam) koje zaustave svaki pokušaj uspostave normalnog komunikacijskog kanala. Konstantno uzima kokain i jasno je da je to ključ njegove zahladnjele naravi i otupjelog emocionalnog sustava zbog kojega gubi svaku priliku za ostvarenje prisnog odnosa. Patrijarhalno je nastrojen, pun stereotipa i predrasuda, no svjestan je kada ga tuđe postojanje ne ugrožava pa skladno tome zadržava radnje samo na misaonom vrijeđanju i osuđivanju. I roman u tome ritmu teče do sredine kada nastupa zaokret.
Duboko ukorijenjenoj pretjeranoj dominaciji mafijaškog sistema nije se nazirao kraj, stoga je jedino rješenje mogla biti apokalipsa. Autor se odlučio za epidemiju kuge otporne na antibiotike koja se proširila iz srpskog smetlišta, a prenose ju komarci. I ne, ne radi se o maloj digresiji na koronu, zaista je slučajnost. Dragiša je ponovno zaigrao glavnu ulogu i uživao je povjerenje ljudi s vrha, mada je pokazao gotovo apsolutnu nezainteresiranost i usredotočio se na vlastitu dobrobit. Vrijeme koje bi trebalo izazvati apsolutnu paniku i histeriju, Dragiši je bilo vrijeme odmora uz izbjegavanje zaraze. I tada na vidjelo dolazi ona neodvojiva esencija ljudskosti – ljubav. Počinje nagonskim ponašanjem te se svodi na puko seksualno izrabljivanje, no u konačnici se nazire djelić iskrenosti. Čak se i okorjeli protivnik topline i bliskosti našao zbunjen nad osjećajima koje, rekao bih, nije uzrokovao mefedron sam od sebe. Kako god, i dalje je postojana poveća količina pokvarenosti, ali i bezosjećajnosti uslijed gubitka jedinih osoba koje su donekle držale do njega.
Dragiša otkriva ono što znamo, a ne želimo vidjeti
Ukratko, Dragiša je lik krajnosti kojemu je teško predvidjeti budućnost. No, odlično je poslužio temi. Kao čovjek koji s lakoćom upravlja najmoćnijim predstavnicima vlasti, ukazao je na klimave temelje državnog ustrojstva. Pričajući zajednička iskustva i iznoseći prljavi veš o suradnicima koji mu odgovaraju, dao je na znanje kako je slika podvaljena javnosti samo jeftina iluzija. Otkrio je stvarne državne probleme koji se ne rješavaju, već slobodno prolaze zanemareni od mase koja redovito negoduje unutar svoja četiri zida. I plaća tuđe grijehe. Ne u vidu kuge, na sreću, ali nismo ni daleko. I tako se, korak po korak, svijet pretvara u veliki deponij ili đubre. Savršenstvo ne postoji i uvijek će biti svakakvih ljudi, no pomalo je smiješno dopustiti da uvijek prevladaju oni loši. Karma, sretni završeci, optimizam – sve to nagovještava bolje dane, ali ponekad je čekanje predugo, a pravda za sobom vuče i nevine.
I za kraj, roman svakako preporučam. Nećeš pročitati nešto što već ne znaš, nećeš uživati u kulturnim dijalozima niti će te knjiga opustiti, ali dotakne tu i tamo pokoji živac. Ionako se ne radi o knjizi koja zabavlja ili ubija dosadu. Radi se o knjizi namijenjenoj 18+ uzrastu. Dakle, onima koji imaju priliku izabrati.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
