novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

ESC Life: “Sama činjenica da uopće radimo, snimamo, imamo koncerte i da smo živi i zdravi je popriličan uspjeh”

Foto: facebook.com/esclifetheband, Vedran Matica
Vrijeme čitanja: 6 minute

Uoči koncerta koji će se održati 14. svibnja, razmijenili smo pokoje pitanje s članovima sastava ESC Life. Četveročlani bend nastao je kao kolektiv glazbenika koji su svoje iskustvo stesali svirajući u žanrovski raznolikim bendovima naše scene – Hemendexu, ST!LLNESS-u, Man Zero i Umoru. Ovaj put se prihvativši gitara i distorzije, snimili su prvi album kojeg ćemo imati prilike čuti uživo ovaj četvrtak u Tvornici kulture. No, da ne duljim previše, vjerojatno je bolje da vam par riječi o bendu kažu oni sami.

Tko čini ESC Life, zašto baš ESC Life i kada ste točno počeli svirati?

Nara: Esc Life su tri prijatelja iz sasvim desetih glazbenih miljea koji su se često družili na rock koncertima, backstagevima festivala i bespućima interneta, pa su onda odlučili imati rock bend, nešto što vjerojatno svatko tko svira gitaru želi. Barem ponekad. Nakon što su u jednoj pijanoj situaciji našli četvrtog, dogodio se bend bez imena. Htio sam da u svakom slučaju ima riječ “life”, lijepa riječ ima dosta toga, ali nije pretjerano guglabilno ime, pa smo dodali poprilično korisnu tipku s tastature.

Elvis: Pošto je Nara pjesnički raspoložen, ja ću faktografski. Počeli smo svirati u jesen 2013. Nara svira bass i pjeva, Ante svira gitaru, Sanjin svira bubanj i ja sviram gitaru i pjevam bekove.

Ante: Povezala nas je i ljubav prema navijačkim hitovima, ono znamo doći, ponijeti par piva i prisjećati se veličanstvene generacije sa svjetskog ‘98 svirajući ‘Neka patiii koga smetaaa, Hrvatska je prvak svijeta’. Nakon toga odemo spavati sretni, znajući da je s našom Domovinom sve dobro.

Na bandcampu ste vlastiti žanr okarakterizirali kao bar core, billiard wave… Zašto baš ovi tagovi i možete li opisati kakvu bi to točno glazbu predstavljalo?

Nara: Ljudi vole keljiti etikete i stavljati stvari u ladice, pa smo ih preduhitrili. Malo nam je bilo čudno da se uz glazbu četvorice ne pretjerano buntovna tipa u tridesetima veže etiketa punk, koliko god je oni voljeli, pa smo se našalili na vlastiti račun. Ionako nekadašnjim ikonama buntovne omladine danas dižu kipove ispred komercijalno uspješnih klubova. Adult oriented punk, bar core…

Ante: Ovo se odlično veže na prvo pitanje, naime u birtijama se gleda nogomet, igra biljar i sluša navijačke pjesme.

Foto: facebook.com/esclifetheband
Foto: facebook.com/esclifetheband

Prošle godine vas je Grant Hart (Hüsker Dü) pozvao na turneju, a otvorili ste i zagrebački nastup Sebadoha u Tvornici kulture. S obzirom na to da ste u par navrata upravo njih naveli kao utjecajne bendove, kakvo je bilo iskustvo svirati s vlastitim uzorima?

Nara: Uz bilo kojeg iskusnog glazbenika u kombiju se može naučiti mnogo, a uz nekoga tko je promijenio dobar dio glazbe kakve poznajemo (i mnogo veće od naše) još više. Sebadoh su nevjerojatan bend i danas, ali s njima osim bine i žanra nismo ništa dijelili. Dijeliti kombi s Grantom je velika čast i rado bismo to ponovili, ne samo zbog sebe, nego i svijeta koji nije dovoljno slušao “Hot Wax”, “The Argument” i ostale solo albume. Veliki uvijek imaju nešto za ponuditi. Zato što nisu prestali pisati dobre pjesme 1989, zato su i veliki.

Elvis: Ne bih rekao da se radi o uzorima. Svi mi jako dugo sviramo i prošli smo sito i rešeto na mnogim turnejama. Uostalom, kad si s nekim u kombiju 24/7, jednostavno ga doživljavaš kao “jednog od vas” pa bilo kakva priča o nekom posebnom odnosu pada u vodu…

Ante:  Slažem se, u glazbi pričamo o utjecajima, a u nogometu o uzorima. Moji uzori su Niko Kovač i njegov brat Robert, kao i izbornik navijačke reprezentacije Dena.

Vaše nedavno objavljeno, debitantsko izdanje „Access all areas“ nastalo je u Močvari uz koproducenta Marka Mrakovčića. Kako je proteklo njegovo snimanje i kako je došlo do ove suradnje?

Nara: Vratili smo se nabrijani i u formi s turneje, što smo odlučili iskoristiti. Dva dana svirke, svi zajedno, uživo, i još par dana za pjevanje i detaljčiće, i eto ga, “Access All Areas”. Mark je sjajan psiholog, uvijek stavlja “šumu ispred drveća” i ima odlično uho za detalje, pa smo znali da će biti skoro-pa-savršen rezultat ako ga spojimo s Vedranom Rao Brlečićem, čovjeka koji zna savršeno prenijeti buku na traku. Digitalnu traku, doduše. Možda pokušamo i s pravom, nađe li se novaca za tu radost.

Ante: Mark ne prati nogomet pa je dobro da bar ima neku drugu svrhu, a to je što je odličan producent. Nije to ni blizu talentu nekog beka iz Gašinaca, ali ok je.

Foto: facebook.com/esclifetheband, Vedran Matica
Foto: facebook.com/esclifetheband, Vedran Matica

Smatrate li da ćete s vrstom muzike koju svirate uspijeti naći dovoljno zainteresirane publike u Hrvatskoj, ili planirate album pokušati promovirati i na stranom tržištu?

Nara: Nisam siguran bismo li svirali uopće to što sviramo da se zamaramo publikom i tome koliko karata možemo prodati u Sarajevu, Gospiću ili Beču. Naravno da nam godi dobar feedback, ali zbilja nismo išli za tim kada smo radili ovaj bend. Sama činjenica da uopće radimo, snimamo, imamo koncerte i da smo živi i zdravi je popriličan uspjeh. S druge strane, glupo je ne svirati vani – ovo je veliki šareni svijet i tko ima vremena za vožnju, loše šale i nespavanje bi definitivno trebao svirati izvan “regije” onoliko koliko mu život dozvoljava.

Elvis: Publike ima i kod nas, ali naravno da se nećemo ograničavati na Hrvatsku. Najesen idemo na evropsku turneju, a prije toga ćemo odraditi Srbiju i neke bliže zemlje.

Ante: Čekamo idući Euro pa da spojimo ugodno s korisnim. Prvo pogledamo utakmicu, a onda u nekom navijačkom šatoru sviramo Bad influence, pjesmu posvećenu Zdravku Mamiću.

 Ovaj album zatvara instrumentalna obrada pjesme Ostani uz mene.  Kako to da ste odlučili upravo cover Đavola ostaviti kao ‘šećer na kraju’?

Nara: Jako volimo Belana kao autora, pa smo htjeli Ostani uz mene pretvoriti u našu Cecilia Ann. Čovjek i danas prodaje mnogo karata i živi od ovoga, pa ne možemo reći da je podcijenjen, ali morate jako napiti nekoga na, recimo, metal, indie, punk koncertu da zbilja uvaži vaše mišljenje kako je spomenuti jedan od najvećih autora ovih prostora. To je šteta, ali se nadam da će doći vrijeme kada će Belan opet biti “cool”.

 Ante: Također, Ostani uz mene je neslužbena himna navijača iz Segeta donjeg.

U toj pjesmi ne možemo čuti vokale, ali ‘možemo zamisliti galeba kako leti’ (ili bar tako piše u opisu pjesme). Jeste li namjerno izbjegavali pjevanje na hrvatskom jeziku ili vam se učinilo da, u ovom slučaju, instrumental bolje pristaje konstrukciji albuma?

Nara: Da znam pjevati dobro kao Neno, možda bismo snimili i vokalnu, ali ne znam. Ova instrumentalna skraćena verzija nam se jednostavno činila kao dobra odjavna špica za album. Vi napuštate kino, a slova idu… Inače, nemam ništa protiv višejezičnosti na pločama, možda se nekad i pojavi pjesma na hrvatskom, srpskom, španjolskom… Zašto ne.

Elvis: Znam da bi Vasko, legenda makedonske scene, i alfa i omega izvrsnih Bernays Propaganda i nažalost raspadnutih Xaxaxa, bio najsretniji kad bismo zašpjevali na hrvatskom. Nije isključeno.

Ante: Ako nas pozovu da napravimo himnu Vatrenih, definitivno ćemo je pjevati na hrvatskom.

Foto: facebook.com/esclifetheband
Foto: facebook.com/esclifetheband

Uzevši u obzir da se u zadnje vrijeme zbog mogućnosti promoviranja na internetu čini da nam je scena u procvatu, imate li neke bendove koje bi mogli izdvojiti kao neke od novih nada? Koliko smatrate da je vama osobno pomoglo to što ste omogućili preslušavanje albuma na bandcampu?

Nara: Fora je taj internet, tko se potrudi, može se doista fino ispromovirati. Nastojat ću ne nabrajati previše, jer što je lista veća, to je bolnije izostavljanje nekoga pa ću spomenuti samo Vlastu Popić, VVhile i neizbježni Repetitor (za kojeg više ne možemo reći da su mlade nade, nego jedno od jačih imena iz ovog dijela Europe). Kud svi Turci, tud i Esc Life pa smo i mi odlučili da u 2015. nema potrebe za obaveznim naplaćivanjem par fajlova, a PDV Records se nije bunio i hvala im na tome. Sigurno je pomoglo, jer danas samo najveći fanovi poznatih izvođača kupuju “mačka u vreći”. U interesu nam je da ljudi znaju kako zvučimo i kakve su nam pjesme.

Elvis: Dali smo album na free download, ali uz opciju da možeš platit ako (i koliko) želiš. U principu, Bandcamp novac je odlična opcija jer nemaš trošak kao s vinilima ili CD-ovima. A i free download neće smanjiti prodaju vinila. Tko hoće i voli vinil, kupit će ga bez obzira na to. S tim da bih ljudima napomenuo da radije skinu album s Bandcampa, nego da ga preslušavaju samo jer je kvaliteta onog što se čuje u streamingu prilično loša.

Ante:  Ako doniraš nama euro, neizravno podržavaš i Vatrene. Znači donirajte na bandcampu da bi nam bilo bolje. Ne nama kao nama, nego Hrvatskoj.

I za kraj, promoviranje albuma rezervirano je za četvrtak, a održat će se u Tvornici kulture uz ranije spomenutog Marka Mrakovčića i bend Lolitu. Što očekujete od ovog koncerta, a što može očekivati publika koja će vas doći poslušati?

Nara: Ukoliko vole što radimo, preporučio bih da definitivno ne propuste set mlađih power pop kolega Lolita, na čije koncerte s razlogom dolazi sve više ljudi. Također bih htio skrenuti pažnju na Marka Mrakovčića, koji je već poprilično poznat kao dobar producent, ali nedovoljno kao odličan autor, koji je sa svojim starim bendom Scroll radio bolje stvari nego itko od nas u tim godinama. Jeste naša promocija, ali postoji razlog zašto smo odabrali ove momke da sviraju s nama.

Ante: Znam da je Lolita iz Koprivnice, a tamo se uvijek igrao dobar nogomet. Očekujemo da ovaj koncert prođe kao ono kad smo ispičkali Švabe na svjetskom.

Be social

Komentari