Feljton: Kako su iz Kuće ideja u svijet odšetali Spider-Man, Kapetan Amerika, Thor, X-Men i Fantastična četvorka (2)
Od samih začetaka strip-umjetnosti, Sjedinjene Američke Države pozicionirale su se u sam vrh njegove izdavačke djelatnosti. Dovoljno će o tome reći i sam podatak da dvije najveće američke kuće zajednički konzumiraju velik dio stripovskog tržišnog kolača – Marvel’s Comics uživa u 33.5% udjela, dok neznatno manje – prema podacima iz 2013. godine – pripada DC Comicsu (30.33%). Za usporedbu, prije otprilike sedam godina omjer između istih suparnika bio je osjetno veći u korist Marvel’s Comicsa – 40.81% naprama 29.94%.
Jedno od značajnijih postignuća mladog Marvel Comicsa bilo je prezentiranje prvog pravog antijunaka, odnosno tiskanje stripa u kojem je šira publika mogla, osim poistovjećivanja s herojem, upoznati i njegove neprijatelje. Radilo se o prvom izdanju proizašlom iz grupacije Timely Comics, odnosno opreci između junaka, androida Human Torch (Ljudska buktinja) i antijunaka, mutanta Namor the Sub-Marinera, koji je u dva izdanja prodan u više od 900 tisuća primjeraka.
Približavanje Prvog svjetskog rata označilo je i laganu promjenu kreativno-uređivačke politike. Svijet je u to vrijeme očajnički trebao nove junake, koji bi zamijenili ili marginalizirali događaje koji su se diljem svijeta odvijali u vihoru rata i Hitlerovoj buktećoj ofenzivi. Američki su se strip crtači stoga polako počeli okretati stvaranju legendarnih (po mogućnosti i patriotskih) superheroja, a prvi u nizu Marvelovih prepoznatljivih likova bio je Kapetan Amerika (Captain America), kojega je stvorio Jack Kirby u ožujku 1941. godine u suradnji s prvim urednikom Timely Comicsa, Joeom Simonom.
Uspjeh koji je polučen (oko milijun prodanih primjeraka stripa) slijedio je i niz manjih ‘pogodaka’, a iz tog su doba do dana današnjeg ‘preživjeli’ (retroaktivno ili kroz vraćanja u vremenu) primjerice Miss America, Destroyer, Vision, Angel, humoristični hit Basila Wolvertona Powerhouse Pepper, kao i serija dječjih humorističkih stripova s izuzetno voljenim junacima poput Super Rabbita i Ziggyja and Silly Seala.
Kolo sreće Timely Comicsa brzo se okrenulo nakon okončanja ratnih strahota. Tržištu više nisu nužno trebali superjunaci, pa se i Marvel Comics – sada pod pseudonimom Atlas Comics – morao okrenuti tada popularnim trendovima – vesternu, romansi, špijunskoj fikciji, humoru ili čak srednjovjekovnim avanturama. Zbio se polovicom stoljeća i prvi pokušaj revitaliziranja starih junaka, ali zanimanje nisu uspjeli potaknuti ni najistaknutiji – Kapetan Amerika, a niti dvojac Human Torch i Sub-Mariner.
Značajan trenutak u povijesti Marvels Comicsa bilo je prvo izdanje tiskano pod današnjim imenom – strip je svjetlo dana ugledao u svibnju 1961. godine, a znanstveno-fantastična antologija Amazing Adventures #3 bila je prvi u nizu pokušaja prenošenja popularnosti SF filmova na papir. Potez se pokazao polupromašajem budući da je većina novih naslova bila neuspješna, a od šest serijala dva su vrlo brzo i otkazana. Krenulo se drugim putevima, a novi je zaokret rodio tinejdžersko-humoristične teme (Kathy, tinejdžerski tornado i Linda Carter, Student Nurse).
(PRA)STARO PRAVILO POZITIVNE KONKURENCIJE
Desetak godina nakon premijernih napora vraćanja superjunaka, Marvel’s Comics konačno je uspio ne samo oživjeti staru slavu Kapetanu Americi, već stvoriti i nove prepoznatljive borce za mir i pravdu.
Tko zna bi li se to uopće i dogodilo da u ofenzivu nije odjednom krenuo suparnički DC Comics, stvorivši The Justice League of America i pokrenuvši lavinu ‘s obje strane planine’.
Legendarni Marvelov stvaralački dvojac Stan Lee (urednik i pisac) i Jack Kirby (crtač) okrenuli su se potpuno novom pristupu u kreaciji stripova i njihovih likova, a iz zajedničkog je laboratorija ubrzo izašla Fantastična četvorka. Formula uspjeha bila je jednostavna: izbjegavati klišeje (primjerice tajni identitet), postavljati čudovišta u uloge junaka te isprovocirati što više svađi i žalopojki – ‘modus operandi’ koji je kasnije dobio i svoju titulu – superjunaci u stvarnom svijetu. Konačno je time postavljen kamen temeljac za sve kasnije uspješnice i oblikovanja stila superjunaka.
‘DC Comics bio je ekvivalent tadašnjim Hollywoodskim studijima. Nakon njihova briljantnog ponovnog osmišljavanja superjunaka, u kasnim 1950-ima i ranim 1960-ima ponovno je došlo do kreativne suše; bila je tu i nova strip-publika, koju nisu činila samo djeca koja su stripove obično i čitala’, rekao je jedan od prvih povjesničara stripa Peter Sanderson. ‘Marvel Comics u 1960-ima je bio na neki svoj način poput francuskog novovalnog pokreta. Predvodio je ‘branšu’ novim metodama izlaganja priče u stripovima i karakterizaciji, osvrtao se na ozbiljnije teme i time privlačio (i zadržavao) čitatelje od tinejdžerskih godina nadalje. Štoviše, u toj je novoj generaciji čitatelja bilo ljudi koji su se i sami htjeli uključiti u proces stvaranja stripa unutar stila koji je donio i popularizirao Marvel, a što je rezultiralo i daljnjim pomicanjem granica kreativnosti.’
Jedan od najeklatantnijih primjera ‘nove kreativnosti’ bio je The Amazing Spiderman – složena karakterizacija, mladi junak koji sumnja u samoga sebe, bori se s običnim problemima i adolescentskim nedaćama. Uredničko-crtački kreativni zaokret u tom je trenu označio pravu strip-revoluciju i malo po malo rađani su junaci koji su bili (društveno) neprilagođeni, nakaze, prepuni mana, a izgledom podsjećali na čudovišta ili klasične negativce – potpuna suprotnost dotadašnjem ‘cvijeću’ koje je izviralo iz praktički svakoga stripa i prva prava borba protiv tradicije. Takav je stav Marvel’s Comicsa iznjedrio naposlijetku i besmrtne likove kao što su Thor, Hulk, X-Men, Daredevil, Doctor Doom, Doctor Octopus, Ant-Man i ostali.
Početkom 1970-ih osnivač i izdavač Marvel’s Comicsa Martin Goodman bio je primoran prodati tvrtku kompaniji Perfect Film and Chemical Corporation, a 1972. godine konačno se povukao iz svakodnevnih izdavačkih poslova, ostavši tek u funkciji nadglednika. Iz toga razdoblja datira i jedna od prvih cenzura – Comics Code Authority odbio je odobriti trodijelni strip Spider-Man u kojem je (prema preporuci Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne sigurnosti) korištenje narkotika prikazano kao opasno i neglamurozno. Strip je, unatoč zabrani, ipak izdan, a odobravanje publike i žestoko kritiziranje odluka cenzorskog odjela posljedično je dovelo do izmjena prakse cenzuriranja stripova.
Takvu su odluku jedva dočekale velike strip-kuće, a najspretniji je bio Marvel’s, kreiravši solidno uspješne Tomb of Dracula, Shang-Chi: Master of Kung-Fu, Conan the Barbarian, Howard the Duck i Killraven. Već se tada pozicioniravši kao (kvalitativno) vodeći izdavač stripova na sjevernoameričkom teritoriju, uprava je povukla još jedan potez koji će im u budućnosti osigurati tržišnu prevlast – pronađen je novi distributer stripova na kioscima, čime je uvelike povećan broj naslova, a nižim cijenama i većim popustom kod distributera (osobito u vrijeme kada je cijena stripa bila vrlo nestabilna) brzo je preuzet velik dio tržišta koji je do tada držao DC Comics.
Sredinom desetljeća kriza je ipak pogodila i distributere, a to je dovelo do stavljanja u zapećak hitova poput Howarda the Ducka, premda su se nešto kasnije svi ti naslovi munjevitom brzinom prodavali u prvim specijaliziranim strip-prodavaonicama. Potaknuti takvim razvojem situacije, odgovorni su u Marvelu pokušali preuzeti prava na likove i događaje najvećeg konkurenta, no DC je ponudu kategorički odbio, tek se kasnije ‘predavši’ Warner Communicationsu. Marvel’s Comics nastavio je unatoč tome malo po malo zaposjedati tržište, prepoznavši prednosti orijentacije na strip-trgovine, odnosno direktnu distribuciju, umjesto dotadašnje prodaje po kioscima.
NOVI UREDNIK, NOVA PRAVILA
Nove revolucionarne ideje pronašle su svoje plodno tlo nakon što je na čelnu poziciju Marvela stigao negdašnji zaposlenik DC-a Jim Shooter. Premda nije bio prvi ‘prebjeg’ u suparničke redove, Shooterov doprinos razvoju ne samo Marvel’s Comicsa, već i cjelokupnoj strip-industriji, bio je i ostao neizmjeran koliko i kontroverzan.
Shooter je unutar redakcije konačno udario šakom po stolu i žestoko sankcionirao pomicanje rokova; nadgledao je kreativnost svakoga autora ponaosob, a u njegovo su doba uvedeni prihodi od autorskih prava i stvoren crossover – priča koja se proteže u više različitih naslova (primjerice Contest of Champions ili Secret Wars). Premda cijenjen kao jedan od pokretača novog vala, kontroverznog su urednika već krajem 1970-ih zasule kritike i optužbe, uglavnom za drakonski stav i konstantno uplitanje u autorski proces stvaranja.
Nedugo nakon što se buna stišala, Marvel je prodan animacijskoj kompaniji DePatie-Freleng Enterprises (čiji je direktor držao stolicu i u Looney Tunesu – iz čega počinje i isprekidana suradnja s Disneyjem), preimenovana u Marvel Productions i okrenula se proizvodnji crtanih TV serija i filmova s negdašnjim isključivo stripovskim likovima (Transformeri, Muppet Babies, G.I. Joe).
Bilo je to ‘opasno’ razdoblje stalnih promjena vlasnika i uređivačke i autorske politike, koje će se okrenuti tek ulaskom u 1990-e i lansiranjem serije stripova čija se radnja odvijala u budućnosti – Marvel 2099. Turbulencije su ubrzo ipak ponovno pokucale na njihova vrata te je sredinom desetljeća, zajedno s brojnim drugim specijaliziranim izdavačima stripova, pokleknuo pred industrijskom krizom i bio prisiljen objaviti privremeni bankrot.
MARVELOV NAJBOLJI UREDNIK – DC COMICS
Tijekom gotovo čitave afirmacije na tržištu, Marvel’s Comics na neki je način snažno ovisio o DC Comicsu, kojemu na kraju krajeva duguje i drugo ‘uzdizanje iz pepela’. Nakon što su u DC-u otpočeli s izdavanjem karata s likovima i događajima iz popularnih stripova, istom se, naime, okrenuo i Marvel’s – ponovno učinivši to bolje i efikasnije.
Podloga za novi uzlet bila je čvrsto postavljena te je 1992. kupljena tvrtka Fleer, potom stvoren i Marvel Studios, kojemu je glavna okupacija bila TV produkcija (Blade, 1998), a priklonilo se i rastućem trendu (ekskluzivnog) vlasništva nad distribucijskom kompanijom. Kraj 1990-ih nije bio osobito prepoznatljv i kvalitetan, budući da se većina kuća okrenula jeftinim komercijalnim trikovima u nastojanju da maksimalizira prodaju (različite naslovnice za isto izdanje, posebna izdanja u kupaćim kostimima i slično).
Značajan su uspjeh polučili tek pojavom novog glavnog urednika Joea Queasde i vraćanjem likova u prepoznatljv ‘Marvelov svemir’ te serijalom Marvel Knights, u kojem su iznikli Black Panthera, Daredevil i Inhumans.
Širenje produkcije i ponude punim je gasom krenulo nakon što se kompanija najzad uspjela izvući iz bankrota. Prvi potez ‘svježeg’ Marvela bilo je osnivanje vlastitog sustava ocjenjivanja stripova (Marvel Rating System) i odmak od konzervativnog i neprihvatljivog djelatnog sistema Comics Code Authorityja, što je dalo priliku pokretanju novih etiketa i žanrova.
Primjer su tome serijali namijenjeni posebno odraslima (MAX) i mlađoj publici (Marvel Age) te podetiketa Ultimate Marvel, koja i danas slovi kao jedna od najuspješnijih i najznačajnijih, budući da je posredno dovela do modernizacije likova i događaja te približavanja ‘starih stripova’ novoj, mlađoj publici.
Marvel’s Comics tokom godina postojanja i burnog izmjenjivanja uspjeha i padova, kroz trnje je i kamenje na koncu uspio probiti svoj put do širokog auditorija i trenutačne pozicije jednog od ključnih izdavača stripova u cijelom svijetu. Kroz svoje su se uratke doticali praktički svih važnijih fikcionalnih ili stvarnih tema i aktualnosti, a već nekoliko desetljeća slove kao iznimno bitan faktor i u hollywoodskoj filmskoj industriji, koja je prepoznala kapacitet stripovskih junaka i pretočila ih u nezaboravne uspješnice i na filmskome platnu. Kako je krenulo i teklo, sve je izglednije kako Spider-Man i Hulk ne namjeravaju ni lako ni brzo nekoj ‘novoj generaciji’ predati svoj teško stečeni i pomno građeni ugled.
Pročitajte prvi dio feljtona: Kako su stripovi pronašli svoju publiku