Filmolista: Top 10 omiljenih filmskih antijunaka
Jedna od glavnih pretpostavki dobro konstruirane priče je glavni lik, odnosno protagonist. On je najčešće junak priče i kroz njegove oči gledamo svijet. No, kad tom junaku nisu sve osobine konvencionalno junačke, onda govorimo o antijunaku. Antijunaci imaju određene karakteristike koje su bliže zlikovcima i negativcima poput agresivnosti, pobune i nemoralnosti. Zbog toga pogled na njih nikad nije jednostavan, već je uvijek dvojben i ambivalentan. Ovdje ćemo navesti karakteristike njih desetorice koji su nam ostali upečatljivi kao filmski antijunaci.
1. Travis Bickle (Taxi Driver)
On bi se vjerojatno našao na svakoj filmolisti antijunaka budući da je sjajan primjer istog. Taksist kao protagonist Scorseseova pravog umjetničkog djela uranja u njujorške najmračnije kutove 70ih godina. Utjelovljuje ga Robert de Niro, a scenarist Paul Schrader rekao je za ideju da je djelomice autobiografska, stoga što je glavna tema filma usamljenost, a prije pisanja scenarija on se sam borio s izolacijom i društvenom odbačenošću. Travis Bickle bivši je marinac i veteran Vijetnamskoga rata, boluje od insomnije koju prati paranoja i psihoza, a radeći kao taksist zgrožen je obijesnim zločinima kojima svakodnevno svjedoči. Njegov slučajan susret s tinejdžerkom koja se bavi prostitucijom (Jodie Foster) ponuka ga na drastične akcije.
Vođen idealima, društvo koje zatiče nakon izlaska iz rata razočaralo ga je svojim devijantnostima koje on želi iskorijeniti. Nakon što doživi ljubavno razočaranje, Travisu se pojačava osjećaj otuđenosti te se odlučuje na drastične korake. Samački život u velikome gradu može izazvati otuđenost i nezadovoljstvo onim što subjekt vidi izvana. Postoje razna tumačenja kraja ovog filma koji ostaje dvojben, a ako postoji netko tko film nije pogledao, zavidimo mu što će ga moći gledati prvi put.
2. León (Leon the Professional)
Plaćeni ubojica, ali zlatnog srca. Usamljenik koji se odlučuje brinuti za dvanaestogodišnju djevojčicu Mathildu, nakon što joj obitelj pobije skupina ološa predvođena fantastičnom izvedbom Garyja Oldmana. Leónovo jedino ‘plemenito’ pravilo u poslu serijskog ubojice je: “No women. No children”. U jurnjavi brižnog i požrtvovnog Leóna i nesretne djevojčice Mathilde, a u želji za Mathildinim pravednijim ‘sutra’, suza suzu goni…
3. Derek Vinyard (American History X)
Edward Norton u ulozi Dereka, vođe neonacističke bande ispunjene besmislenom mržnjom, antijunak koji doživljava svoj klimaks nakon izlaska iz zatvora. Znakovito je što su sjećanja iz prošlosti prikazana crno-bijelom tehnikom, a sadašnjost je u bojama. Ono što je Derek imao prije odlaska u zatvor bila je crno-bijela perspektiva, rasna mržnja i netrpeljivost, a nakon izlaska iz zatvora kadrovi iz sadašnjosti snimani su u boji, što ukazuje na to da mu se perspektiva proširila. Antijunak priče doživljava tešku tragediju koja teško da će nekoga ostaviti ravnodušnim, i to još dugo nakon odgledanog filma.
4. Harry Callahan (Dirty Harry)
“Do I feel lucky? Well, do ya, punk?” Slavna rečenica prljavog Harryja koji je stekao status ikone inspirirajući svakog sljedećeg filmskog detektiva koji ide po pravdu vodeći se vlastitim pravilima. Ukratko, njegov bi moto bio: ‘cilj opravdava sredstvo’. To ga čini antijunakom, već desetljećima omiljenim.
5. Oh Dae – Su (Oldboy)
Sjajno djelo korejskog redatelja Park-Chan-woka. Čovjek je otet i zaključan u misterioznoj sobi iz koje ne može izaći. Tako zatvoren tamo provede čitavih 15 godina života trenirajući um i tijelo za eventualnu osvetu, pritom ne znajući da je i on sam žrtva osvete. Premda čini brojne nedaće koje ga udaljuju od konvencionalnih junačkih osobina, suosjećamo s njim, a s obzirom na maločas spomenuto – kako i ne bismo?
6. McMurphy (One Flew Over the Cuckoo’s Nest)
Ovaj nezaobilazni klasik Miloša Formana napravljen po istoimenoj knjizi, dobio je čak 9 nominacija za Oscara, a donio je i jednog od omiljenih filmskih antijunaka. Jack Nicholson u ulozi karijere (za koju je dobio prvog Oscara) glumi McMurphya, pobunjenika u ‘kukavičjem gnijezdu’, odnosno ludnici koja funkcionira kao prenesena slika bolesnoga društva. Poslan u ludnicu zbog seksa s maloljetnicom i neuračunljivog ponašanja, McMurphy je sve samo ne lud. Odbija se pokoriti vegetativnom životu s umirujućim sredstvima, a unosi promjene i u živote ostalih pacijenata kojima je individualnost nasilno ugušena. Ovdje ima tragedije, britkosti i sirovoga humora, a način na koji pojedinac (McMurphy) skonča nakon što se suprotstavi velikom sistemu, možemo preslikati na mnoge pojave u društvu, a osobito na onodobna diktatorska uređenja.
7. Lou Bloom (Nightcrawler)
Lou Bloom izdanak je današnjih senzacionalističkih i morbidnih medija, da ne kažem i blood-thirsty novinarstva. On je snimatelj koji radi noću, nightcrawler koji ide na poprište zločina ne bi li uhvatio najsvježiju crnu kroniku. Ovaj antijunak ukazuje na današnje medije kojima je crna kronika – nešto što je inače bila zadnja vijest – danas postala mainstream vijest. Ovo je i svojevrsna kritika kapitalističkog mindseta, budući da će ovaj antijunak učiniti sve da dođe do uspjeha, pa i doslovce prijeći preko leševa.
Po izlasku filma, mnogi su njegovog protagonista uspoređivali sa Scorseseovim taksistom, Travisom Bickleom, koji se nalazi na vrhu ove liste. Istina, obojica imaju psihopatska obilježja, pate od nesanice te rade noćne poslove. Dok Scorseseov film kritizira vrijeme poslije Vijetnamskoga rata, odnosno društvo u kojemu se ratni veteran otuđuje, Nightcrawler kritizira današnje, moderno društvo koje je nerijetko nemilosrdno u utrci za uspjehom.
No, ja ne bih rekla da su oni slični u svojim idejnim polazištima, stoga bih ipak ovdje učinila distinkciju između ovih dvaju protagonista. Taksist čini ono što čini zato što je razočaran društvom za koje se u ratu borio i ne može se pomiriti s devijantnostima društva na koje nailazi, dok se Lou Bloom upravo devijantnostima hrani. Taksist je vođen nekim svojim idealima, a Lou Bloom je vođen isključivo poremećenom željom za uspjehom i senzacijom. Za taksista možemo reći da je donekle i žrtva mraka u društvu, odnosno rata. Konačno, taksist izaziva empatiju jer ipak pokazuje ranjivost, a Lou Bloom je lik sociopatski lišen osjećaja empatije pa ju ni ne izaziva.
8. Tom Ripley (The Talented Mr. Ripley)
Matt Damon u ulozi talentiranog Toma Ripleya čiji su talenti krađa identiteta i iznimna vještina prilagodbe društvu kojemu ne pripada. Bogatom vlasniku brodogradilišta dopušta da ga zamijeni s osobom koja je s njegovim sinom pohađala prestižno sveučilište Princeton te tako ulazi u visoko društvo gdje pod svaku cijenu namjerava i ostati. Nedugo nakon tog razgovora, ovaj genijalan um već se nalazi na brodu za Italiju gdje će upoznati ‘svog kolegu’ s Princetona i njegovu lijepu zaručnicu Marge čijim će životima postati zaluđen. Zadivljujuća je njegova intelektualna snaga kojom uspijeva zavarati sve oko sebe (ali ne i Philipa Seymoura Hoffmana!). Ripley kaže: “I’d rather be a fake somebody than a real nobody”. Kadrovi Ripleyeve Italije izgledaju poput renesansne slike života okupanog suncem, a koju on promatra iz daljine i koju će prisvojiti tako da neće oklijevati ni pred ubojstvom.
9. William Munny (Unforgiven)
Clint Eastwood zasluženo se drugi put pojavljuje na mojoj listi, sada u ulozi umirovljenog kauboja koji će svakome srušiti romantičnu ideju ovoga žanra, ako je ikad postojala. Govorimo o kauboju koji se ne libi ubiti ženu i djecu, ali kako on kaže, to je bilo tako dok ga njegova pokojna žena nije ‘izliječila’ od kaubojskog života. Neće proći mnogo dok se Munny ne vrati tom istom životu, ali sve u svrhu neke ‘više pravde’. “I’ve killed women and children. I’ve killed everything that walks or crawls at one time or another. And I’m here to kill you Little Bill”, kaže William Munny, a potom poubija gotovo cijelu šerifovu ekipu.
10. Bill ‘D-Fens’ Foster (Falling Down)
Ovom antijunaku dosta je svega. Usred prometne gužve izlazi iz auta i odlučuje svoj represivan bijes iskaliti na društvo koje mu staje na put. Michael Douglas u ulozi nezaposlenog i razvedenog sredovječnog muškarca koji je, najblaže rečeno, doživio slom živaca. On je tip koji bi zapalio cestu ako mu kažeš da zbog radova na cesti ne može dalje proći, razbit će trgovinu kad vidi da su cijene previsoke smatrajući da čini pravdu.
Ukratko, on je tip koji se odlučio boriti protiv sistema za koji smatra da je nepravedan i da ga je prevario, zato s istinskim iznenađenjem na kraju filma pita detektiva: “I am the bad guy?!” A sve se zbiva običnog, sunčanog poslijepodneva u Los Angelesu dok D – Fens traži poklon za kćerku kojoj kani doći na rođendan – nepozvan. Tko god mu se nađe na putu, nastradao je. Ovaj antijunak i stranac među ljudima interpretiran je i kao manijak i kao žrtva, a kraj filma u kojemu najviše s njim suosjećamo, to će osobito istaknuti.
Antijunaci koji su zamalo ušli u listu: Alex DeLarge (A Clockwork Orange), Tyler Durden (Fight Club), Michael Corleone (The Godfather), Jimmy (Mystic River), Butch (A Perfect World), Driver (Drive), Tony Montana (Scarface), V (V for Vendetta), Humbert (Lolita), Lester (American Beauty), Lisbeth Salander (The Girl with the Dragon Tattoo), Oskar Schindler (Schindler’s List), Verbal Kint (The Usual Suspects), Sonny (Dog Day Afternoon).