navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

2. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 9 minute Na ovim našim prostorima žanr horora nikad nije u potpunosti zaživio, iako potencijal postoji. Pokušaja je bilo, a u nastavku vam donosim malu listu preoruka za gledanje.

Vizart

Manuel Šumberac: “Otvoren sam za sve medije u kojima se ilustracija može aplicirati”

Manuel Šumberac
Vrijeme čitanja: 6 minute

Manuel Šumberac je na novoj vagi Grama umjetnosti. Ne treba previše procjenjivati njegov dar za vizualnim opčinjavanjem; dovoljno je samo baciti oko na njegov profil Instagrama, odakle smo mu se i javili.

Rođeni Puležan diplomirani je animator, ali većinu svog kreativnog rada polaže na ilustraciju. Njegovo ćete ime pronaći na naslovnicama svakojakih publikacija i književnih izdanja, a koliko je dobar u tome svjedoči i deset nagrada u samo dvije godine.

Možeš li nam se ukratko predstaviti?

Bok svima, moje ime je Manuel Šumberac, magistar sam animiranog filma i novih medija te aktivno djelujem u polju ilustracije i animiranog filma. Surađujem s izdavačima iz cijeloga svijeta; od SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Nizozemske, Belgije preko Hrvatske, pa sve do Kine i Australije. Autor sam nekoliko knjiga i kratkometražnih animiranih filmova, a kao ilustrator potpisan na brojnim domaćim i stranim izdanjima.

Ilustracija: Manuel Šumberac
Ilustracija: Manuel Šumberac

Što je to prepoznatljivo u tvojim ilustracijama bajkovito-sanjivih prikaza da čini tvoj osobni ilustratorski potpis?

Pa nisam siguran što bih to istaknuo kao vlastiti ilustratorski potpis, nisam ni siguran postoji li tako nešto u mom radu, neki prepoznatljivi otisak prsta… Uvijek si dozvoljavam prostor za istraživanje, za odstupanje od vlastitog manirizma, koji me odvede u za mene neke nove svjetove. Mada svjedočim upravo tome da krajnji konzument prepoznaje “to nešto” u mom radu i s lakoćom potvrđuje da se radi upravo o meni i mom djelu.

Možda bi precizniji odgovor na ovo pitanje ponudili upravo čitatelji i gledatelji mog rada. Ono što s ove strane, moje strane tijela, iznutra, mogu sa sigurnošću reći jest da mi je uvijek važna priča, odnosno način pričanja priče kroz medij ilustracije (ili filma) te pokušaj pronalaska zanimljivog estetskog pristupa pričanju te iste priče.

Što smatraš je to u njima da ljudi emotivno reagiraju na njih poput mene samog?

Pa vjerujem da je upravo doživljaj pričanja priče, taj trenutak priđite, sjednite bliže i poslušajte, “nešto vam moram ispričati”, generator emocija pri iščitavanju ilustracija. Čini mi se da svi volimo priče, premda ih ponekad i ne doživljavamo kao takve, ali ako bolje razmislimo sve oko nas je priča. Od prepričavanja dogodovština s prijateljima na kavi do lutajućih misli dok sjedimo u tramvaju i “gledamo u prazno”.

Jednostavno volimo priče, a ilustracija je izvrstan medij za prenošenje tih priča koja u trenu, u glavi promatrača, generira istu. Dodajući slojeve, stvarajući svojevrsnu zagonetku, kroz samu ilustraciju pričam priču, ugrađujem vremensku komponentu, vrijeme prije prikazanog, trenutno i vrijeme nakon prikazanog, postepeno nudim gledatelju informacije i detalje. Njih će pažljivim gledanjem otkrivati i tu zagonetku koju sam postavio na kraju uspješno i riješiti, kroz svoje viđenje, svoju interpretaciju.

Manuel Šumberac
Ilustracija: Manuel Šumberac

Odakle crpiš nadahnuće za ilustrirane motive? Postoji li univerzalni izvor poput neke knjige, autora, stila umjetnosti ili životne rutine?

Ne postoji stalni bazen u koji ugrabim i iz kojeg izvlačim nadahnuće. Najzad nisam ni fan tog termina nadahnuće/inspiracija, kao neki izvantjelesni element kojeg trebamo pronaći i prigrabiti. Mislim da je važno kontinuirano raditi, istraživati, na neki način griješiti te postepeno definirati samoga sebe. Često ideje dolaze same od sebe kao dio već uigranog unutarnjeg mehanizma pokrenutog samom temom koju ilustriram.

Međutim, ima i trenutaka kada mehanizam zapne, kada zahrđa, kada mu treba malo pripomoći, sagledati problem iz nekog drugog kuta, dozvoliti sebi gledanje kroz drukčije naočale. U tom procesu mi svakako pomaže rad drugih autorica i autora, ne nužno samo ilustratora, nego onih autora koji djeluju u različitim disciplinama; filmaši, dizajneri, slikari, fotografi, psiholozi, astronomi, itd. Dodirom prsta na ekranu ili klikom miša povezani smo s cijelim svijetom te je u tom smislu relativno lako pronaći pokretače naših misli.


Koji su ti omiljeni i najpraktičniji mediji ilustriranja?

Sve moje ilustracije napravljene su digitalno tako da je to moj omiljeni medij. Često nastojim kombinirati tradicionalne tehnike i metode u digitalnom pristupu, čini mi se da time rad postaje “organskiji”, topliji i nekako opipljiviji. Digitalne alate doživljavam upravo tako, kao alate, kao ispomoć u vlastitim kreacijama, a nikako kao nešto što će kontrolirati mene kao autora tih kreacija.

a kojih se (uvjetno rečeno) pribojavaš i izbjegavaš ih?

A što se tiče pribojavanja, hmm, nisam nikada o tome razmišljao i ne pada mi napamet medij koji djeluje toliko zastrašujuće da bih ga izbjegavao. Više se pribojavam vremena i nedostatka istog u želji za isprobati sve što bih volio. Ali morat ću malo razmisliti o tom pribojavanju, sigurno bi se nešto našlo na tom popisu.

Kada razgovaraš sa starijim članovima obitelji i porodice, na koji im način objašnjavaš čime se baviš?

Hah, pa u početku je to bilo nešto teže, odnosno kompliciranije za objasniti, ali ovih dana je to sve lakše. Uspjeh je alat u diplomaciji kojim sve možete objasniti i obraniti. S obzirom na to da sam magistrirao animirani film taj dio je bio relativno lako objasniti jer se radi o filmu, a filmove svi volimo, i tome još dodamo da se radi o animiranom filmu, kojeg objasnim da se radi o “crtićima”, i onda je sve jasno.

Kod ilustracije je u početku bio nešto veći problem jer je, nažalost, još uvijek teško pojmiti da se od tako nečega “može živjeti”, da to nije neki hobi ili razonoda koji radim sa strane nakon “pravog” posla, već da je to pravi posao kojem posvećujem izrazito puno vremena na dnevnog, tjednoj, godišnjoj razini i da od toga imam prihode od kojih mogu živjeti.

Ali ponavljam, uspjeh je dobar alat u pojašnjavanju tih stvari, pa još ako je objavljen intervju s vama u nekom časopisu koji stariji članovi čitaju ili ako o vama pišu lokalne novine, pojavite se u nekoj televizijskoj emisiji, a ovih dana ako ste “guglabilni”, onda nema nikakvih problema.

Manuel Šumberac
Ilustracija: Manuel Šumberac

Gdje se može pronaći tvoj ilustratorski proizvod?

Najviše ilustriram knjige i najviše za strane izdavače, tako da se moje ilustracije mogu pronaći na naslovnicama velikog broja knjiga, u nekima i kroz unutrašnjost same knjige. Osobito kada se radi o knjigama za djecu i mlade. Pored toga mogu se pronaći i kroz razne platforme na internetu, nešto u časopisima, plakatima, bocama vina itd. Otvoren sam za gotovo sve medije u kojima se ilustracija može aplicirati tako da se pomalo posvuda može pronaći moje ilustracije.

Kao fizički zasebni proizvod, umjetnički otisak, ih se trenutno u trenutku pisanja ovog teksta ne može pronaći nigdje, ali vjerujem da bi se i to moglo uskoro promijeniti, samo da posložim svu logistiku.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Manuel Šumberac (@manuelsumberac)

Kako ti je Instagram pomogao u dolaženju do publike i angažmana?

Do publike svakako, a do angažmana ja bih rekao indirektno. Nisam siguran da je Instagram najbolji medij za dogovaranje poslova, nekako mi se više čini.  Ili mu barem ja tako pristupam, kao prostor za online izlaganje radova, kao galeriju u koju svi mogu ući i pogledati što se nudi. Eventualni kontakt neka bude na nekoj formalnijoj razini, najčešće putem e-mail adrese.

Teško mi je procijeniti s koje strane angažman točno dolazi, s obzirom na to da sam aktivan na nekoliko platformi, da imam svog agenta u Londonu, često sudjelujem u raznim natječajima, ali prvenstveno da se već dugo godina bavim ilustracijom pa često surađujem s istim klijentima ili na preporuku postojećih klijenata. Rekao bih da je sve od navedenog pomoć u dolaženju do publike i do angažmana.

Gori li ti inbox?

Najčešće sam “bukiran” podosta unaprijed ili zaokupljen vlastitim projektima i ne dozvoljavam inboxu da baš gori i izgori. No ne žalim se, potražnja je postojana i imam tu mogućnost odabira što odbiti a što prihvatiti tako da sam na slatkim brigama.

Koje su po tebi najveće prednosti i nedostatci ove mreže?

Hmm, prednost je vidljivost. Relativno je lako biti viđen, svi joj imaju pristup i jako je puno ljudi aktivno na toj platformi. Isto to je i nedostatak, ima gomila slika, sličica, hashtagova, svega i svačega. Zato se u toj šumi treba nekako probiti, ostati vjeran sebi i pronaći svoju publiku i načine komuniciranja. Mislim da svakako može biti dobra platforma za portfolio u kreativnoj industriji, pa čak i potencijalnim klijentima i suradnicima otkriti dio osobnosti. Zasigurno je odličan kanal i za komunikaciju s publikom. Čini mi se da i prednosti i nedostatci ovise o tome kako ju koristimo.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.


(Visited 251 times, 5 visits today)
Be social

Komentari