Marko Pinjuh (ilustrator): “Profesionalci mogu biti kreativni na zahtjev”

Gram umjetnosti je naša rubrika koja nam je izgovor za neprekidno skrolanje Instagramom koji je sve češće više od prostora dangubljenja i savršenog prostora samoizolacije. No u njemu smo nabasali na niz domaćih i regionalnih mladih umjetnica i umjetnika iz sfere dizajna i ilustracije koji su nas zaustavili svojim stilom i poetikom vizualnog oblikovanja. Jedno od takvih imena je slavonski umjetnik Marko Pinjuh – svojevrsni Byron dječje ilustracije – koji je za svoj izričaj zaslužan isključivo sam. Posebno cijenimo i volimo kategorije samoukih umjetnika za čije radove zapinju okice laika, ali i profesionalaca. Marko je zapeo za oko mnogim izdavačima pa danas njegove vesele i tople ilustracije najmlađi upijaju uz edukativni sadržaj školskih udžbenika, no upijaju ga i glazbenici s kojima paralelno radi. Razlog da mu upadnemo u privatne poruke i napadnemo pitanjima na Instagramu.

Marko, prije svega nas zanima kako gledaš na međuodnos Instagrama i vizualne umjetnosti?

Definitivno svaki dan možeš naći novog kvalitetnog umjetnika koji će te inspirirati ili nešto naučiti. S druge strane to znači da je Instagram poprilično zasićen i da se mali korisnici moraju svaki dan boriti protiv vjetrenjača algoritma kako bi par stotina ljudi vidjelo njihov post. I tu se umjetnici međusobno sheraju, podržavaju, upoznaju, i to je odlično! Ali mi stvarno nekad sve to izgleda kao veliki bubble, u kojem imaš ilustratore u ilustratorskom bubbleu, dizajnere u svom bubbleu, 3D artiste u svom… itd.

Koliko ti platforma pomaže u angažmanima i projektima?

Svoje poslove tražim i dobivam uglavnom izvan društvenih mreža.

Kada govorimo o dječjim školskim udžbenicima, koje su određene postavke i pristupi koji vrijede za svaki projekt?

Što se tiče ilustriranja dječije literature ono što uvijek vrijedi je – simpatično i veselo. Za same udžbenike bitno je da je klincima jasno na prvu da je jabuka jabuka, zlatna ribica zlatna…  Dosta toga je zapravo u zahtjevima odnosno uputama samih autora i urednika, budući da moraju biti ispunjeni određeni pedagoški zahtjevi i sve mora odobriti Ministarstvo obrazovanja.

Koji su izazovi ilustriranja sadržaja za djecu i kako se uopće postaviš u kronološku dob svoje publike za koju ilustriraš?

Stvarno ne znam. Valjda jedan dio mene nikad nije odrastao, pa mi zato to polazi od ruke, nadam se da će tako i ostati. Izazovi su zapravo uvijek isti: pronaći kompoziciju, dizajn, paletu…. Ono što moraš naučiti kao profesionalac je da možeš biti kreativan na zahtjev, a ona priča “danas se ne osjećam produktivno” ili “crtat ću kada se budem osjećao spremno” su izgovori kojima se sam potkopavaš.

Možeš li reći da živiš od ilustracije danas kada je priljev likovnih umjetnika tvoje vrste sve veći zbog dostupnosti informacija i sredstava za rad? 

Da. 🙂

Koji ti je tip klijenata kod nas najdraži?

Oni koji plaćaju na vrijeme 🙂

Jesi li ikada radio ilustraciju i(li) dizajn za glazbenike?

Davne 2009. sam radio naslovcnicu albuma za psy trancere iz Australije – Hedonix. To je bilo zanimljivo iskustvo za početnika Jedan od njih je tada živio u Japanu,  a drugi u Australiji. Za svaki mail je trebalo tri dana da se dogovorimo. 🙂 Uglavnom, svatko ti kaže svoje želje, a ti se trudiš ispuniti ih u što većoj mjeri uz to da zadovoljiš svoj ukus i kriterije. Imam dosta staža s plakatima i flyerima za reggae-dub scenu, uglavnom u Zagrebu, za klubove kao što su Masters i klub Attack u AKC Medika, nekadašnje programe Ministarstva Psihodelije i slično.

Ima li nečeg glazbenog na čemu trenutno radiš?

Trenutno radim na videu za jednog mladog MC-a iz Španjolske… Glazba je nekako uvijek tu. I veliki mi je gušt raditi vizual za bilo šta glazbeno.

Očekivano si se okušao i u animaciju u radu sa St!llnessom. Što ti predstavlja animacija kao nekome tko sugerira pokret, dinamiku i vrijeme u svojim slikama i prizorima, s obzirom da je medij puno složeniji u vremenskom smislu i angažmanu?

Animaciju je zapravo odradila Stanka Brljević, a moj doprinos su bile ilustracije. Imao sam gomile .psd fileova svojih starijih radova, nisam ni sam znao zašto ih čuvam. Nakon izlaska trećeg albuma ST!llness-a sam uletio u bend kao basist i onda sam u dogovoru sa Yurijem došao do koncepta za video za pjesmu Terapija, a Stanka je animirala fly through te moje radove.

Koje su ti najdraže umjetničke prakse i navike?

Crtanje, sviranje, istraživanje drugih medija.

Što uvijek moraš imati uz sebe od materijala?

 Ništa nije obavezno, ali je poželjno imati jedan određeni tablet s aplikacijom Procreate i jednu olovku 🙂