GREEN BOOK: Kalkulirani kliše formativnog putovanja
Green Book je predvidljiva drama poznatog uzorka o buržujskom crnom klavirskom virtuozu na putovanju američkim jugom kojim ga vozi neotesani Talijan spreman na sazrijevanje kroz socio-političke izazove neprijatne im zemlje (kritika sadrži spoilere).
Antonio Vallelonga iliti Tony Lip (Viggo Mortensen) je redar u noćnom klubu koji dobiva priliku biti vozač kompozitoru i klaviristu crne rase Donu Shirleyju (Mahershala Ali) što je, dakako, izvor dramskog sukoba tijekom formativnog dvomjesečnog putovanja američkim jugom kojeg glazbenik pohodi u sklopu svoje turneje.
Ona je ispisana u znakovitoj zelenoj knjižici koja čuva popis mjesta gdje su u segregiranoj Americi Afroamerikanci dobrodošli odsjesti. Pritom je Tony Lip ključan element kao vješti snagator koji će sačuvati uglađenog crnca-homoseksualca od bijelih primitivaca Južnjaka, a koji pri početku demonstrira sve društvene stereotipe za kojima bismo mogli posegnuti.
Još jedna drama s metaforom putovanja kao gradivnim materijalom za samoaktualizaciju i sazrijevanje. Premda se radi o priči nadahnutoj stvarnim događajima, putešestvije dvojice radikalno drukčijih muškaraca u, 1962. i dalje konzervativnoj, kennedyjevskoj Americi i dalje su prilično patetične, a sam klimaks i završetak vrlo predvidljivi.
Spoiler: tko još nije pretpostavio da će se uglađeni crnac i sirovi Talijan na kraju svidjeti jedno drugome i postati prisni uslijed ispada rasizma i diskriminacije? Film prepun binarnih opozicija snagu crpi prvenstveno iz snažnih utjelovljenja kontrastiranih likova iz kojih je i dalje nejasno zašto je Mahershala Ali sporedna, a Mortensen glavna uloga.
Iako vrlo dopadni, posebice u odličnom klasičnom i jazz zvučnom krajobrazu, dvojac je par arhetipa i stereotipa u kojima se iskupljuju grijesi zemlje koja je duboko podijeljena u prakticiranoj diskriminaciji i hinjenoj demokraciji. Stoga Green Book, iako doista jedan od najboljih oscarovskih filmova, i dalje je uobičajena holivudska kalkulacija za bivanjem socijalno-političkim korektivom u sadašnjici gdje rasni problemi nisu radikalno drukčiji negoli prije pola stoljeća.
