„Halo, halo, ovdje Radio Zagreb!” (ZKM): Nepravedno zaboravljen život
Za početak jedno kvizaško pitanje. Znate li tko je, između ostalog, bila akademska glumica u Austriji, spisateljica, suosnivačica Društva hrvatskih književnica, dramaturginja drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, osnivačica Pionirskog kazališta (današnjega Zagrebačkog kazališta mladih), prva i tad jedina spikerica Radiostanice Zagreba? Aha! Ovo zadnje možda vam je zazvonilo! „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb!”, taj poznati ženski glas koji je 15. svibnja davne 1926. godine pokrenuo eru radiofonije u ovome dijelu Europe, zar ne? E, pa, nažalost – ne. Ili, bolje reći – ni da ni ne.
Evo kako je zapravo bilo: Božena Begović doista jest bila prva i tad jedina spikerica Radiostanice Zagreb – skromno preuređene konjušnice bana Đulaja na Markovu trgu iz koje je skupina radioamatera i entuzijasta odlučila pokrenuti “svoje malo tehničko čudo”.
Međutim, prvi radijski signal pušten iz etera zapravo je izgovorio dr. Ivo Stern, čija snimka nije sačuvana, a glas Božene Begović koji svi povezujemo s tim slavnim i povijesno važnim frazemom, ona je snimila po sjećanju – tek 1957. godine – za potrebe obilježavanja godišnjice Radija Zagreb.
Ispravljanje nepravde
Pavlica Bajsić Brazzoduro odlučila je tu povijesnu nepravdu istražiti i ispraviti svojim autorskim projektom – predstavom „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”, čiju dramaturgiju potpisuje Tomislav Zajec. Produkt njihova rada kazališni je komad koji nam linearno prikazuje zaboravljeni život te važne žene – topla predstava koja se odigrava u intimnoj atmosferi male dvorane „Miško Polanec” u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Atmosfera ulaska koja bi i neinformiranog odmah ubacila u kontekst, rušenje četvrtoga zida, intermedijalnost, inteligentno korištenje scenografije, bend, radio koji krči poput buke u zvučnome kanalu… A uz sve to i poseban, humorističan i upečatljiv začin – scenski pokret u sceni koja se odigrava na minijaturnom tepihu nakrcanom stolom, stolcem i četirima likovima koji su primorani oživjeti skučenost radiostanice.
Predstavi ni u kojem trenutku ne nedostaje jednostavnosti ni pjesme, kao ni zanimljivog i poučnog sadržaja, a nose je dvije glumice (Barbara Prpić u ulozi Božene i Lucija Šerbedžija u ulozi Boženine partnerice, Joelle Vuković) i četvorica glumaca koji igraju više lica (Sreten Mokrović, Rakan Rushaidat, Toma Medvešek i Dino Brazzoduro).
Možda ste i sami dio ove predstave
Ako vam je nekad, dok ste šetali Zagrebom, prišla žena i pitala vas Znate li tko je Božena Begović?, možda ste i sami dio materijala, koji je Pavlica Bajsić Brazzoduro snimila kao intervjue sa slučajnim prolaznicima.
Osim sa sugrađanima, redateljica je razgovarala i s malim polaznicima Učilišta ZKM-a te pokazala kako do danas uspješno živi ostavština njegove utemeljiteljice, Božene Begović – da je do danas ZKM ostao mjesto (dječje) mašte, slobode, poigravanja sa zvukovima. Ti dokumentaristički audiozapisi, kao i glasovi Božene i Joelle, uvršteni u fikciju predstave neobična su čar koja povezuje scenu i publiku. Boženin nepravedno zaboravljen život i sadašnji trenutak, radijski i kazališni medij.
Umjetnost i posebni ljudi čine nas besmrtnima
Od Boženine smrti prošlo već više od pedeset godina. Iako je ona u kolektivnom pamćenju možda tek radijski glas, zbog truda Joelle Vuković da se postumno objave Boženine pjesme te da se o njoj javno govori, kao i zahvaljujući autorskom timu predstave, gledatelji konačno imaju priliku vidjeti za što je sve Božena zaslužna, kako je živjela, kako je stvarala, kakvi su joj bili politički stavovi, kako je na nju utjecao njezin slavni otac Milan Begović, a s kojim je književnikom igrala potapanje brodova.
Činjenice s početka teksta tek su malen dio onoga što možete naučiti odete li pogledati predstavu koja je dala glas Boženi Begović. Kako paradoksalno!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.