Tri izložbe u HDLU-u kriju zlato, opomenu i zabilježene životne trenutke
U drugoj polovici svibnja HDLU nam predstavlja tri neobične i međusobno potpuno različite izložbe. U Galeriji Bačva možete pogledati poigravanje s formom Božice Dee Matasić, koja nam ne nudi ništa više od predimenzioniranog obrisa vreće. Međutim, ta gola redukcija motiva čini se sasvim dovoljna da shvatimo ironiju i kritiku konzumerističkog nam okruženja. Galerija PM čuva optičke senzacije Ne-obične stvarnosti zabilježene objektivom Maše Bajc. Maja Vržina kruni svoje crno-bijele radove zlatnim obrubom i tako stvara veličanstveni raj u velikom prostoru Galerije Prsten.
Ambijentalna skulptura u svrhu opomene
Vreće bez dna 2 dio su dvodijelnog projekta Božice Dee Matasić, koji se, nakon Gliptoteke, smjestio u Meštrovićev paviljon. Pet prozračnih skulptura iznimno velikih dimenzija smjestilo se na prvi kat. Zaljubljenici u nekonvencionalne skulpture vjerojatno će biti oduševljeni umjetničinim propitkivanjem granica prostora, negiranjem volumena i odvažnom dominacijom arhitektonskih obrisa motiva vreće. Promatrač se osjeća čak ugroženim gledajući te gorostasne instalacije pred njim, a to je, nestručno pretpostavljam, poanta. Maleni smo u svom konzumerističkom okruženju i nedovoljno smo jaki da bi se suprotstavili onome što nam se nameće u enormnom, nepojmljivom, nefizičkom prostoru kao što je medijski.
(Ne)podnošljiva lakoća i ljepota postojanja kroz fotografije
Maša Bajc rođena je 1980. godine u Čakovcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Fotografiju je magistrirala 2010. na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, gdje stječe diplomu MFA in Imaging Arts. Trenutno radi kao asistentica na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Njen se rad često temelji na osobnom iskustvu poimanja prirode i prostora te svijeta koji nas okružuje.
Njezine fotografije, izložene pod naslovom Ne-obične stvarnosti, djeluju kao zabilješke nekih djelića sekundi koje ponekad uopće ni ne percipiramo, a kriju nevjerojatnu ljepotu. Iako su se ispred umjetničinog objektiva našli jednostavni motivi – pas, djeca, nebo, more, oko i drugi, njoj polazi za rukom stvoriti mističnu atmosferu, smještajući malobrojne elemente u neobične pozadine. Oduševili su me konačni rezultati umjetničinog rada, a istovremeno me intrigiralo razmišljanje o procesu nastanka tih fotografija. Neke od njih nastale su iz zraka pa sa sobom nose svu magiju koju si stvaramo u glavi kada razmišljamo o nebu. Druge su fotografije nastale čvrsto na tlu, krijući uspomene, fragmente zbilje i životnih situacija pa ponekad reflektiraju pravi jolie de vive, a ponekad projiciraju estetiku ružnoće (oko s modricom).
Crno-bijelo-zlatni svijet
Izložba pod nazivom Rule of three Maje Vržine sastoji se od nekoliko skulptura-objekata koji su tehnikom pozlaćivanja pretvoreni u nešto trajnije, upečatljivije, u nešto gotovo transcendentno. Zlato je oduvijek simboliziralo božansku prisutnost ili snagu sunčevih zraka, a u moru izložbi čiji nas postav šamara surovom stvarnošću i hladnim realizmom, umjetničina raskošna utopija zaista je veličanstveno osvježenje. Pod nazivom Tranzicije, Vržina izlaže tri skulpture u kombiniranoj tehnici drva, smole i pozlate koje predstavljaju tri faze u životu žene – ženu u punini svoje snage i ljepote, trudnicu i majku.
Žene su motiv i u umjetničinim slikocrtežima, na kojima ih prikazuje kao ljubavnice, snažne žene, majke (Majka Priroda), ili pak stvara autoportret, prikazujući svoj lik u djetinjstvu. Radovi su rađeni u tehnici crnog akrila na bijelom platnu. Crno-bijeli kontrast također je urešen zlatom, a čini se da umjetnica spomenutim polaritetom oplakuje neke životne faze, ali ih pozlatom istovremeno i uzdiže, slaveći beskrajne mogućnosti ženinog života. Rezultat umjetničine podvojenosti je impresivan i prepoznatljiv stil, prema kojemu je nemoguće biti indiferentan.
Sve izložbe možete pogledati do 4. lipnja.