Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Knjige

Honoré de Balzac: Romaneskni genijalac svoga vremena o čijim se likovima i danas pišu studije

Foto: facebook.com/HonoredeBalzacAuthor
Vrijeme čitanja: 3 minute

Honoré de Balzac je začetnik europskog književnog realizma, a rođen je u francuskom gradu Toursu 20. svibnja 1799., a umro u Parizu 18. kolovoza 1850. počeo je studirati pravo i filozofiju na Sorboni u Parizu, ali je svojoj obitelji kao devetnaestogodišnjak odlučno najavio da želi postati književnik, što je na koncu i ostvario.

U svojim stvaralačkim počecima je napisao tragediju Cromwell, no njezin uspjeh je izostao. Zatim je kupio tiskaru, no pokazao se neuspješnim u tiskanju knjiga, upravo kao i u pisanju. Prvo njegovo na tržištu uspješno djelo bilo je Fiziologija vjenčanja. Od tada je objavio oko 90 romana i pripovijesti, 30 priča te pet dramskih djela. Prikazao je više od 2000 likova iz svih slojeva francuskog društva te ekonomske, političke i kulturne uvjete svoga doba. Sva ta djela čine cjelinu pod nazivom Ljudska komedija. Balzacovim najslavnijim romanima danas se smatraju Otac Goriot, Eugenie Grandet, Louis Lambert, Izgubljene iluzije i Seoski liječnik.

Poznati roman Otac Goriot višeslojni je roman europskog, točnije francuskog književnog realizma o starom Goriotu, mladom i neiskusnom intelektualcu koji dolazi na školovanje u Pariz, Eugene de Rastignacu, podrugljivom i ciničnom, ali mudrom Vautrinu, vlasnici pansiona gospođi Vauqer, te Goriotovim kćerima Delphine i Anastasie.

Radnja romana se odvija 1819. godine, što je doba Carstva i restauracije. Možemo ga definirati kao realistični i socijalni roman te roman naravi i roman karaktera. Fabula mu je fragmentirana na tri dijela od kojih se jedan veže za oca Goriota, drugi za Rastignaca, a treći za Vautrina. Otac Goriot nositelj je naslova romana te ujedno njegov najstariji lik. Okretan, snalažljiv, mlad je ostao udovac te je gajio gotovo patološke osjećaje prema svojim dvjema kćerima koje su ga samo financijski iskorištavale dok starac nije pao na prosjački štap.

Mladi Eugene de Rastignac tipičan je primjer intelektualca u europskom romanu 19. stoljeća. Dolazi u velegrad na školovanje iz manje sredine željan znanja i podučavanja, no susreće realnost velegrada, pariškog visokog društva koje je cinično, ljubomorno i koje nije željelo da uspije. Pariz je u njemu probudio želju da i sam postane dijelom njegova visokog miljea. U početku se pri ostvarivanju toga oslanjao isključivo na školovanje, no kasnije je ipak pokleknuo velegradskim malim tajnama i spletkama kako bi lakše dolazio do ciljeva ne dopuštajući, ipak, da ga takvi odabiri iskvare kao čovjeka. Najprisniji i najiskreniji odnos ostavio je sa starim Goriotom te mu je on izgledao kao utjeha da ipak nije cijelo pariško društvo zatrovano. Čovjek od kojega je Rastignac učio o praktičnosti i preživljavanju u velegradu, bio je Vautrin.

Vrlo živ i dinamičan lik koji je govorio podrugljivo, a takav govor je predstavljao izvore njegovih kompleksa. Vautrin je častohlepan, ciničan, no prepun životne mudrosti. Govorio je da se do uspjeha dolazi spretnom pokvarenošću, da u masu treba ući naglo, ne birajući sredstva ili se pak u nju uvući kao pošast. Pariz je bio najbolje mjesto za primjenu njegove životne filozofije. U pariškome društvu za njega poštenja njema. To je grad u kojem je pošten čovjek onaj koji šuti i ‘pere ruke’. Vautrin je pravi romantičan lik jer predstavlja tipičan primjer buntovnika koji se protivi zakonima i autoritetu, što je dokaz da je Balzacova književnost još uvijek pomalo bila pod utjecajem prethodnog književnog razdoblja, romantizma.

Veliku ulogu u radnji romana imao je i prostor, točnije pansion gospođe Vauqer u koji su dolazili ili u njemu stanovali gotovo svi likovi romana. On je bio odraz srednjeg sloja stanovništva, onog bogatijeg, ali i siromašnog sloja, ovisno o tome na kojem katu je tko imao sobu. Ovdje se likovi i ambijent stapaju i međusobno nadopunjuju čineći tako tu prostornu karakterizaciju koja čini jedan dio poetike realističkog romana. Osim prostora, u djelu prevladavaju detaljni opisi likova i ambijenta, govorne karakerizacije u službi dočaravanja karaktera likova, psihološke i socijalne motiviranosti glavnih junaka te opisivanja aktualnih događaja onog vremena.

Be social

Komentari