Get Your Gun: “Svi mogu imati dobru ideju, bitno je koliko truda u nju uložite”

Sutra u zagrebačkoj Močvari, a večeras u riječkom OKC Palach, nastupa danski bend Get your Gun. Nordijci donose dozu stoner melankolije, može se reći da njihov opus karakterizira slična glazba kojom su se bavili Nick Cave i Morphine, ali isto tako i Gun Club (s kojim, između ostalog, dijele i slično ime). Sa stvaranjem svoje muzike počeli su u Aalborgu 2008., a od tad su ih zapazili i razni glazbeni portali kao što su Drowned In Sound ili pak Clash.  O samom bendu popričali smo s Andreas Westmarkom, frontmanom benda.

Vaša je glazba relativno neuobičajena kombinacija žanrova – stoner rocka i folka, je li bend jednostavno evoluirao do te razine ili vam se ta kombinacija jednog dana učinila kao dobra ideja?

Kao što je prirodno, dogodio se razvoju u zvuku – stvari se mijenjaju i postaju rafiniranije tijekom godina, ali je DNK naše glazbe u cjelini ostao isti. Ipak, ta kombinacija je nešto što se dogodilo samo od sebe na neki način. Bili smo mladi i ‘zeleni’ u svakom aspektu – tri dečka koja su se dosađivala u gradu u kojem su rođeni i odrastali, pretpostavljam. Počeo sam pisati neke od pjesama, zajedno smo ih aranžirali, i to je bilo to. Nismo previše razmišljali o bendovima koje smo slušali i favoritizirali, nismo razmišljali o tome kako želimo da nam stvari zvuče – samo smo počeli svirati i glazba je proizašla van.

Recite nam nešto više o sebi, pubilika voli više znati o samom bendu kojeg će slušati uživo.

Simon, moj brat, i ja smo jezgra samog sastava – bolje rečeno, mi jesmo bend. Imam 25 godina, a Simon 22. Dolazimo iz malog mjesta sa sjevernog dijela Danske. Sviramo muziku cijelo radon vrijeme, a prave poslove obavljamo pola radnog vremena. U travnju 2014. godine objavili smo prvi dugosvirajući album, a od tad touramo s The Worrying Kind. Uživo, sviramo kao trojac i ponekad kao kvartet – na ovoj turneji možete nas vidjeti u tročlanom sastavu.

Koliko truda ulažete u pisanje tekstova, koliko su vam bitni?

Osobno, veoma su mi važni – pretpostavljam da postaju sve više i više važniji kako starite, barem je tako kod mene. Kad vam vokabular naraste, vaš svijet također naraste. Ustvari, neke od riječi mi često padnu na um kad sjednem i radim s glazbenom idejom. Samo pjevam o onome što mi je u mislima, ili je to možda na krivi način rečeno – čini se da mozak u tom trenu ne procesuira informacije, riječi samo teku iz usana i nešto klizne iz podsvijesti – ne znam kako bi to točno objasnio. Trudim se ne misliti previse u početku procesa pisanja pjesme. Ponekad su te riječi najveće smeće i ponekad se čini da rezoniraju pa ipak završe u konačnoj verziji skladbe – a često se i sve samo čini ok te je to točka od koje krećem. Svi mogu imati dobru ideju – ono što je bitno je koliko truda u nju uložite.

Postoji pregršt bendova koji sviraju sporu glazbu – budući da ste jedni od njih, preferirate li osobno takvu glazbu ili uživati slušati nešto brže?

Uživamo u raznolikoj glazbi. Sve ovisi o tome što želite iskomunicirati. U našem slučaju, pretpostavljam da smo samo bolji u sviranju sporije muzike.

S obzirom na činjenicu da je vaša glazba vrlo mračno i intenzivno iskustvo, ostavlja li vas u drugačijem, turobnom stanju uma?

Pa ponekad. Stvaranje umjetnosti je poput konstantnog gledanja u zrcalo. Ponekad može biti sumorno iskustvo, ha! Ali kad pišem pjesmu, želim da ta pjesma bude neka vrsta prozora u trenutno stanje uma. Nešto u što možete utonuti. Kada uvježbavamo, ne utječe na mene, ali može utjecati tijekom nastupa uživo – ako to želim. Nekad je lakše ući u to, a nekad je teže izaći.

Kakvu glazbu slušate na turneji, imate li neke nove najdraže bendove?

U ovom trenutku slušamo Monsters of Folk. Odličnu su. Slušamo sve od Grama Parsona do Portisheada u kombij. Kada trebam voziti brzo, da stignem na vrijeme do mjesta održavanja koncerta, shvatio sam da volim slušati album “Third” od Portisheada. Čini se da se zvuci automobila i vjetra koji se s njim sudara savršeno integriraju s glazbom. Trenutni mi je favorit “Hot Dreams” benda Timber Timbre, ali to je prošlogodišnje izdanje – nekad sam spor s otkrivanjem novih stvari.

Vaše su turneje podosta ekstenzivne, uživate li na njima? Imate li najdraže mjesto za svirku?

Da, uživamo! Nekad je teško, nekad je čisti užitak – pretpostavljam da bi tako i trebalo biti. Naš je kombi imao godišnjicu početkom kolovoza i u tih godinu dana prošli smo više od 50 000 km, a to je bilo tek na početku osmog mjeseca, hah! Imamo posebnu vezu s Estonijom – volimo tamo svirati jer već sada znamo dosta ljudi od tamo. Baltik je generalno sjajan, ali uživam i u Francuskoj. Turneja po Rusiji je također bila odlično iskustvo. Veselim se što ćemo po prvi put svirati u Hrvatskoj. Nikad nismo tamo bili kao i na nekim drugim mjestima na ovoj turneji.

Dolazite iz Danske, možete li nam reći nešto više o tamošnjoj glazbenoj sceni? Možba bi nam mogli preporučiti neke od bendova za koje naši čitatelji vjerojatno ne znaju?

Pregršt je glazbenika u Danskoj koji sviraju raznolike žanrove. Što se tiče alternativne glazbe, popularni su punk, post-punk i psysh. Mislim da se val izvođača takvog tipa smanjio, ali i dalje je popularan. Ne uklapamo se pretjerano u ijednu od ovih kategorija, ali nam dobro ide. Trebali bi ste baciti uho na naše dobre prijatelje iz benda Narcosatanicos – doduše, trebali bi ste se pripremiti!

Kao što ste ranije istaknuli, ovo je vaš prvi nastup u Hrvatskoj, imate li nešto za poručiti našim čitateljima?

Trenutno smo u Austriji i poprilično je maglovito – planine su u potpunosti sakrivene bjelinom. U svakom slučaju, voljeli bi napomenuti da se radujemo što ćemo svirati kod vas u narednih par dana i što ćemo vidjeti neka nova lica. Vidimo se uskoro!