Ljupka Tanevska: „Božić je sjećanje na sretne dane djetinjstva”
Svake godine oko Božića ovdje na Ziheru volimo s vama čitateljima podijeliti nešto svoje, osobno, nešto što bi i vama i nama približilo toplinu blagdana koja nam je toliko potrebna. Ja sam ove godine odlučila porazgovarati za vas sa svojom dragom prijateljicom Ljupkom Tanevskom, stilisticom i influencericom iz Osijeka.
Na njen sam Instagram profil naišla u onoj teškoj prvoj pandemijskoj godini kad smo svi više vremena provodili na internetu i oduševila me njena estetika i mir koji je širila kroz svoje objave. U tom je razdoblju udomila Dušku koja je također prerasla u influencericu svoje vrste i tako pomogla da se nas dvije upoznamo. Ostalo je povijest.
Zašto sam izabrala baš Ljupku za razgovor uoči Božića? Pa, osim što mi je jedna od najdražih prijateljica, znam da je osoba koja na neki način u sebi čuva bit Božića, koja uživa u stvaranju blagdanske topline i koja se čitave godine priprema za Božić. Mi ostali smo samo kampanjci u tom smislu. Iako svaki dan pijemo virtualne kave otkad se odselila u Osijek, ovaj put smo je popile uz par konkretnih pitanja.
View this post on Instagram
Kao uvod pripremila sam pitanje koje je možda već i klišej: Što tebi znači Božić?
Nisam praktični vjernik tako da je za mene Božić dio folklora koji baš ono jako, jako, jako volim i čuvam unutar sebe. Ona sam generacija koju je čuvala baka pa mi je usadila skromnost i neke osnovne vrijednosti poštovanja i kulture. Kada zažmirim sjetim se onih zima u Slavoniji kada je snijeg bio do mog struka, sanjke koje su spojila sva djeca u ulici pa nas je djed moje prijateljice, deda Emil, vukao po svim ulicama. Sjećam se i misa zornica i čoko piramida prije škole. I kako je vrijeme od 1.12. do svetog Nikole trajalo petnaest stoljeća. Da… Za mene je Božić definitivno sjećanje na one sretne dane djetinjstva. Kada smo svi bili živi, sretni i skupa.
Odmah na početku jedno praktično pitanje. S obzirom na to da si stilistica, opiši nam kako bi ti recimo riješila vizualni identitet adventa jer godinama svjedočimo popriličnom neukusu?
Zagreb ima simpatičnih i toplih momenata. Ove godine ga nisam posjetila jer sam se preselila u Osijek, ali sjećam se da je ekipa imala baš neku toplu priču na Gornjem gradu, „Fuliranje” tipa 2017. i 2018. godine. Mislim da je to radila jedna naša poznata scenografkinja koju osobno vrlo poštujem i cijenim. Kasnije nisam išla.
Korona mi je pokazala koliko život jednog introverta može biti divan unutar četiri zida. Ne volim gužve. Jako mi je žao što moram pokuditi advent u Osijeku, ali uistinu nema niti malo kreativnosti. Plastika, polu „sklepane” stvari. Izgleda kao da je netko ukrašavao pa otišao pojesti topli sendvič, a svi ga čekamo da se vrati.
Prije desetak godina su dali divnim kreativnim ljudima da naprave advent. Tada mi je bio najljepši u Hrvatskoj. Pohvalila bih Hotel Osijek koji je digao cijeli (pusti) centar grada svojim ukrasima.
View this post on Instagram
Kakvi se božićni ukrasi mogu naći kod tebe doma?
Od sušenih agruma, prabakinih kuglica do kuglica s likom moje mačke Duške. Okitila sam grane, i sve je nekako s notom vintagea. Šareno i toplo. Puno božićnih motiva na porculanu. Okitila sam i okvir kreveta. Volim cosy atmosferu za večernji maraton serija na Netflixu, čitanje zimskih favorita i slušanje glazbe.
Što misliš o tradiciji poklanjanja za Božić? Kako se to činilo prije, a u što se pretvorilo danas. Puno smo o tome već i pričale, ali evo, proširimo diskusiju.
Živimo u dobu kada nam (na žalost) materijalno određuje osobnu vrijednost. Volim poklanjati, baš jako volim. Trudim se da moji pokloni učine dobro djelo. Promjena kreće uvijek od nas samih. Za blagdane kupujem proizvode od domaćih kreativaca, na aukcijama za mace, jaja za kolače od susjede i tako dalje. To valjda znači snaći se, prilagoditi se i živjeti po svojim idealima u „normama 21.stoljeća” kada je poklonjena čokolada doslovno prozirna i ne znači ništa… U devedesetima sam skakala od sreće kada bih ju dobila (Čak i šećernu tablu, hej!).
View this post on Instagram
Obje volimo kolače, to smo već zaključile, ja ću ove godine peći samo „suve” (kako mi to kažemo), mama će tortu i još ponešto. Znam za neke koje voliš, ali koji ti je najdraži božićni kolač i možeš li podijeliti recept pa da možda i ja dodam nešto na popis?
Krancle, koje sam svake godine radila s djedom. On je davno imao moždani pa smo vježbali finu motoriku ruke. On bi stavljao pekmez na kekse. Slušali bi Kiću Slabinca. Ove godine djeda nema.
Osim sitnih kolača, svake godine radimo tortu, kojoj se najviše veselim. Ove godine će biti na meniju čokoladna bez brašna s maskarpone sirom i amarena višnjama.
Recept:
Biskvit za jednu koru, promjer kalupa 26 cm
125 g maslaca
200 g tamne čokolade min. 65%
150 g šećera
4 jaja
1 vanilin šećer
50 g kakaa u prahu
Pola praška za pecivo
Peći na 180 stupnjeva 35 minuta
Krema:
250 g maskarpone sira
250 g vrhnja za šlag (nezaslađenog)
1 burbon vanilin šećer
35 g šećera u prahu
Premazati biskvit sokom od amarena višnje, staviti kremu u koju utisnete amarena višnje. Koliko će torta imati katova – birate sami.
Ako ste punoljetni i volite vino, moja preporuka je Merlot.
Ostavi nam blagdansku poruku za kraj!
Ljudi ne bacajte petarde i vatromete, misliti na druge je smisao blagdana. Psi i mačke i ostali ljubimci isto žele lijepe i mirne blagdane.
Hvala i sve najbolje svima!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
