novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

SETT (Krankšvester): 'Najgora umjetnost je ona koja ne izaziva nikakvu reakciju'

Foto:Facebook.com/kranksvester
Vrijeme čitanja: 9 minute
Foto:Facebook.com/kranksvester
Foto:Facebook.com/kranksvester

Da nije samo vikend rezerviran za dobre tulume i koncerte, najbolje znaju Đakovčani koji su jučer povodom trećeg albuma Krankšvester III trebali uživati u sočnim rimama osječkog dvojca u caffe baru Film. Kažem trebali, jer koncert na veliku žalost mnogih nije održan zbog viroze jednog člana Kranka, Davora Miletića čije je scensko ime 3KI STIL. Bend se, kao i vlasnik kafića, ispričao, a koncert je odgođen za 8. siječnja. Bez obzira na to, Hrvoje Marjanović, zvani SETT, pojavio se i odvojio vremena za nekoliko pitanja koja more svakog slušatelja Krankšvestera.

Nakon dva albuma, i Krankšvester III je krcat najblaže rečeno maštovitim i inovativnim psovkama i vulgarnostima. Bojite li se da bi se obožavatelji mogli toga zasititi?

Mislio sam da će se ljudi zasititi toga već nakon prvog albuma. Stvar je u tome da se to što radimo ne smije gledati isključivo kao ono što je na površini, primjerice Ligalajz Mufalajz, što je zapravo kritika socijalno angažiranog stvaralaštva u Hrvatskoj, i ispod te jebačine, kuraca i svega se krije uvijek nešto. Nije bez veze Sotona, nije tu da bi se izgovorilo „ti se jebeš sa Sotonom“. Liz Taylor je feministički statement, kao što je i Sotona, i svaki album to ima. Od početka imamo jedan koncept: ako glazbu doživljavaš plitko, plitko ćeš to sve i dobiti. Međutim, ako tražiš nešto ispod toga, osim zabave, naći ćeš to. Sve stvari koje nemaju neku temu, koje nemaju neki podkontekst, micali smo s albuma. Tako da – da, samo psovanje bi moglo nekoga odbaciti i to je okej, super ako te i odbaci, ako ne voliš prostačenje ne slušaj ga. Ali mi s time dobivamo baš kontraefekt, zbog toga što kada nešto toliko naglašavaš, to gubi smisao, kada nečega previše ima, to je kao da ga i nema. Tako da mislim da se ljudi već nakon treće-četvrte pjesme isključe iz toga, i nije prostačenje zbog prostačenja, l’art pour l’art.

Svaki vaš album dočekan je s oduševljenjem na alternativnoj sceni male Lijepe naše i pripadnim medijima, dok vas oni veći i konzumerički elegantno zaobilaze. Je li to upravo ono što ste htjeli postići? Što je to što ih odbija od vaše glazbe?

Meni je sasvim razumljivo da mainstream mediji to jednostavno ne mogu promovirati zbog toga što to nije sadržaj za masovnu konzumaciju, nije za sve i jer smo mi jednostavni (ne)simpatičan underground bend. Ne tražim da to  bude nešto više od toga. Jedna od prvih odrednica Krankšvestera bila je da napravimo pop bend koji se neće moći nigdje puštati. To mi je bilo genijalno! Ljetna shema je imala najdebilniji i najvulgarniji refren na cijelom albumu. Bilo mi je to kao nekakav osobni socijalni eksperiment: je li uopće bitno što je u refrenu? Ako je refren zarazan, ti ćeš pjevati bilo što, makar to bilo „svi vole lizat slanu pizdu“, koliko je god to infantilno glupo i debilno. Meni je bilo prekrasno stajati gore na pozornici i, dok to pjevam, vidjeti gomilu ljudi koji se grle i pjevaju tu stvar te pomisliti: „Odakle su izvukli te?“. Dobar je osjećaj, ali onda u toj situaciji vidiš da bi možda trebao biti oprezniji. Tanka je granica između promoviranja i ismijavanja nečega. Znači postoji cenzura i tome svemu zajedno, gomilu stvari smo upravo zbog toga izbacili s albuma.

Svaki put kada izbacite novu stvar, kreću optužbe o promoviranju šovinizma, netolerancije i nasilja, a vi to neprestano demantirate. Je li to do javnosti koja vas ne shvaća ili do vas koji na krivi način pokušavate poslati poruku? Tko je tu lud?

Nitko ne može izabrati svoju publiku. Ne možeš fašistički ući u to i tjerati nekoga da shvati ono što je trebalo. Meni bi bilo super drago da netko to ne shvati kao promoviranje nego kritiku, jer svaka od tih pjesama dovodi ili šovinizam ili neki rasizam, nacionalizam do apsurda do te mjere da shvatiš koliko je to glupo. Naš pristup pjesmama nije da ću te ja upozoriti „ne budi govno prema ženama“, to je dosadno! Imaš petsto takvih bendova, kao „moramo se borit!“. Ne! I kao prvo, ljudi koji to rade su najneiskreniji zbog toga što većinu njih boli kurac za ženska prava ili bilo što. To je samo poza kojom se pokušavaš uvući nekome u gaćice. E sad, ova priča je ovdje vrlo jasna, ja sam mislio da će nakon prvog albuma svi shvatiti apsurd toga. Da to ne može biti tako, jer kad bi netko živio takav život umro bi, vjerojatno od spolnih bolesti ili bi ga netko ubio, jer je najgora šupčina. Mi se znači stavljamo u poziciju čovjeka. Nećemo se staviti iznad tebe i popovati ti s visoka. Nitko ne voli da netko pametuje. Izabrali smo način ljudi koji će se staviti u poziciju glupana, onog najgoreg u društvu, i tebi dajemo slobodu da sam odlučiš koje je ponašanje negativno, koje je pozitivno. Najgora umjetnost je ona koja ne izaziva nikakvu reakciju. Dakle ako sam te ja uvrijedio s tim, onda je moja namjera uspjela. Ako sam te natjerao da razmisliš, opet je moja namjera uspjela. Ako ti to poslušaš i misliš „meeh“, onda nije, to mi je jedini gubitak u cijeloj toj priči. Zadovoljan sam, volio bih da svi to razumiju, ali nažalost nitko ne bira publiku. Naravno, nikad nećemo uzdizati nešto, nego ćemo na taj jedan sarkastičan način pristupiti nekoj temi.

Vašu publiku čine uglavnom mladi ljudi. Smatrate li se utjecajnima? Smatrate li se dobrim utjecajem?

To je dosta nezahvalna pozicija. Volio bih da jesmo, to bi mi bilo užasno drago. Drago bi mi bilo i da je taj utjecaj pozitivan. Bilo bi mi užasno drago da netko ono najbolje izvuče iz toga, a jesmo li utjecajni, ne znam. Nadam se da jesmo, a ako nismo, nije nam nikad to ni bila namjera.

Kakvo je trenutno stanje na hrvatskoj hip hop sceni? Postoji li ona uopće?

Postoji, naravno da postoji, uvijek ima odličnih bendova. Sad od novije ekipe imaš Kišu metaka, Kukus Klan i High five. To su svježa imena koja mijenjaju scenu, definiraju je na neki način. Znam da to nije klasični hip hop koji neki očekuju da će biti, ali to je i dalje to što je. Vremena se mijenjaju, stilovi se mijenjaju, i mislim da su užasno zdrava konkurencija i tjera te na kraju dana da i ti budeš bolji. Tako da mislim da ima jako puno kvalitetnih izvođa iz cijele Hrvatske. Kukus Klan i High five su dva odlična benda iz Zagreba koji jako dugo nije imao dobrog izvođača.

Foto: facebook.com/pages/Krankšvester-Sett-3ki-Stil
Foto: facebook.com/pages/Krankšvester-Sett-3ki-Stil

Što je s trendom komercijalizacije glazbe? Savršeni primjeri su Connect i Dječaci.

To jednostavno nije vrsta glazbe koju volim. Svaki pokušaj da se ubaci u taj neki mainstream apsolutno podržavam, nemam se razloga ljutiti na ljude koji žele zaraditi novac. Ako zarađuješ pare od toga, genijalno je, samo kažem da to nije moj prvi izbor. Kad čujem bendove koji ciljano ulaze u mainstream kao što je to Connect, kao što je to svojevremeno bio Shorty, sva ta ekipa koja je svjesno išla u to da će iskomercijalizirati hip hop, jednostavno ne volim tu vrstu glazbe. Naravno, nikad nećemo surađivati, niti mislim da s njihove strane postoji interes za suradnju s nama, niti s naše za suradnju s njima. Neću reći da postoji animozitet, ali ti su ljudi vrlo jasni oko toga što žele raditi. Kako godine prolaze, postaje ti jasno da ne moraš nužno voljeti to što radiš. Možda neki to ne vole, samo misle da će strpati neku lovu u džep. E sad, smatraš li da je to ljigavo, da je to proračunato, to je jednostavno posao. To je kao da pitaš zašto trgovački centri ne idu nama u korist? Ne idu, da, zato što trebaju zaraditi. Nije niti Las Vegas na dobicima posjetitelja izgrađen. Tako da s te strane imam jako dobro mišljenje, ali imam bolje mišljenje o ljudima koji iskreno rade, koji se jako dobro zabavljaju radeći to što rade. S druge strane, kažem, nemam ništa protiv ljudi koji time zarađuju jer jako je malo onih koji uspiju spojiti ono što stvarno vole i ono što donosi novac. Netko nastupa za stranke. Ja bih dobio grč, ne bih mogao spavati! Netko se probudi i misli: „Znaš što? Mejaši. Mogao bih ja s Mejašima ići na turneju.“ i super, care, genijalno za tebe! Nemam neku bad blood prema ljudima koji rade komercijalnu glazbu, ali su mi draži oni koji su iskreniji u tome. Nitko nije glup toliko da ne bi mogao shvatiti koliko je nešto proračunato i koliko je nešto napravljeno s određenim ciljem.

Znači, Krankšvester nema tendencije prodati se?

Imamo, ali mi ne možemo! Jer ovo što mi radimo je u prvom redu pop. Naravno da je cilj dodovoriti se što većem brojem ljudi s pop glazbom, mislim da svi koji rade žele da se to što rade svidi nekome. Tko tvrdi drugačije, laže. Ali mi smo prilično iskreni oko toga, mi radimo pop koji ne možeš nigdje pustiti. Kao da je sad nama nemoguće izbaciti deset psovki i ostaviti refren koji je isto pjevan i isto ritmičan i ima istu melodiju. Recimo, Kru’Ti je mogao biti lijepa stvar koju si mogao pustiti bilo gdje da smo maknuli riječ „kurac“ iz refrena. Ali volim razbiti tu priču. Kad radiš nešto pa odjedanput upadne refren koji je kao šaka u oko! I volim to pjevati, samo kažem da ima namjera s naše strane i mislim da to ljudi apsolutno prepoznaju. Jer mi uzimamo sve te pop elemente koji postoje i koji prolaze, radimo nešto svoje, uzimamo, i nešto ti ružnije i gadnije dajemo nazad. To je kao da ti netko ukrade TV i pozove te da zajedno gledate, samo stavi gore još ružni tabletić. To mi uzimamo, jer praktički uzeli smo sve ovo što postoji i što prolazi kod ljudi, i dance glazba, i house glazba, i trash i sve. Ali ćemo to onda napraviti na svoj način i pritom se ne ulizivati nekome. Normalno da želiš da se ljudima svidi, ali nećeš se uvlačit. Iskreno, mi se ni ne znamo uvlačit. Iskreno, da moram napraviti ozbiljnu stvar, bojim se da nisam u stanju. Neki to mogu, ja ne mogu, imam to ograničenje undergrounda. Nikad se praktički ne mogu riješiti tog sklopa. Nije grijeh zaraditi radeći glazbu i postati popularan, to je super stvar. Ideš okolo, radiš ono što voliš i plaćaju te za to. Ja ću uvijek to izabrati prije nego da sjediš u nekom uredu i grbiš se ili da si, nemam pojma, ispod auta ili kopaš kanale. S druge strane, situacija je takva da taj dio u sebi ne mogu pobijediti, da radim nešto komercijalno, što bi imalo možda veći broj slušatelja, ali zato ja moram imati posao na kojem se grbim.

Može li se živjeti od glazbe?

Pa nije nam ni namjera. Ovo je zgodan hobi. Mi smo dio generacije kojoj nikad nije dopušteno da to shvaća ozbiljno. Možda je to greška, možda kad makneš sve te zaštitne mreže, možda ti to daje vjetar u jedra da onda kreneš i od toga stvarno nešto napraviš što je dobro, kvalitetno, slušano, popularno. Ali kažem, ja nemam muda to napraviti. Ne bih se mogao posvetiti samo tome, strah me je.

Teme su vam, može se reći, dnevna doza prosječnog Rvatine. Odakle toliko frustracije i potreba za provokacijom?

Neću biti naivan sad i govoriti da mi nije jasno zašto bi to nekoga provociralo, ali namjera nije bila provokacija. Namjera je bila potaknuti bilo kakvu reakciju, bez obzira kakva ona bila. Ako je to sablazan i iskaljivanje, onda je to fantastično, super mi je razljutiti konzervativce! Zato što smatram neprirodnim ono što oni promoviraju. Ne osuđujem, apsolutno, to je osobna stvar, ali užasno je dobro bockati konzerve i dobivati neku reakciju. Znaš što je? Nema reakcije! Ono što mnogi govore „ako feministice ovo čuju, reagirat će“, nije istina. To se u ove četiri godine nije dogodilo iz jednog razloga – zbog toga što znam da većina tih žena koje se bave takvim radom razumiju da kritiziramo isto. I sad ako bi ti mene stavio kao žrtveno janje šovinizma, kako se promovira kroz medije, onda si potpuno pogrešnu metu našao. Svatko s pola mozga može shvatiti da se borimo protiv istih stvari na različite načine. E sad, hoćeš li ti za Krankšvester reći „uuuu šovinizam“ onda očito nisi slušao to i nisi razmišljao o tome i očito glazbu koju konzumiraš slušaš ispod radara. Ako to nisi shvatio, onda ti jako puno fali, jer mislim da nismo kompleksni da čovjek mora razmišljati „ovaj Krankšvester je stvarno dubina, teško je to razumjeti“. Ne, mislim da smo užasno banalni i sve je na površini, a ako ti to promiče, onda ti jako puno promiče i bojim se koja ti sve glazba može još promaknuti. U svakom slučaju, ako si izvukao poruku – super, ako te to zabavilo – isto super. Nemamo pretenzije da to učinimo relevantnim. Rekli smo što mislimo, pa sad ako hoćeš, reagiraj na to. Samo kažem, grozno mi je ako netko implicira na promoviranje nasilja i šovinizma, to mi je grozno. Ružno je kada to čuješ, onda shvatiš kako je ljudima promaklo jako puno toga. A onda opet nisi jedan od tih ljudi koji će se braniti od toga, stvarno nemam namjeru, jer to su vrlo često ljudi koji imaju već unaprijed stvorena mišljenja o tebi, o tome što radiš i to ne možeš promijeniti.

Rekao si da publiku ne možeš birati. Jesi li zadovoljan vašim slušateljima i načinom na koji oni prihvaćaju vaš rad?

Ne bih volio biti onaj lik koji smatra da je bolji od toga. Ako je dio publike to pogrešno shvatio, onda je to moj pobačaj kao autor. Tako da se ne možeš postavljati iznad toga. Ako ne želiš takve ljude na nastupu, trebao si biti jasniji. Ali mislim da 90% ljudi mogu registrirati ono što želimo reći. Ako te nasmije, skužio si, a ako te rasplače, e onda si stvarno skužio! Mislim da je masa toga u pjesmama jako dobar pokazatelj onoga što se događa. To je možda malo pretenciozno i drkaroški, ali mislim da smo dobro neke stvari pogodili, mislim da to dolazi do izražaja. Dakle ako me ikad itko izazove da razgovaramo o tome što stoji iza tekstova, spreman sam to objasniti. Nekad je banalno, nekad je užasno jednostavno, a ponekad je puno kompliciranije.

Be social

Komentari