novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Tomislav Perko: ‘Savjet za sve buduće putnike? Samo krenite!’

Vrijeme čitanja: 4 minute
www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures
www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures

Od Marka Pola i braće Seljan do Željka Malnara i Borne Bebeka, preko Borisa Veličana i Hrvoja Šalkovića do Hrvoja Ivančića i Tomislava Perka (da spomenem neke), Hrvatska je očigledno mala zemlja velikih putnika. Manje je bitna činjenica da su se neki od njih, nakon silnih putešestvija, zadovoljili eksploatiranjem sirotinje Peščenice za zabavu sebe i drugih, a drugi s Facebook aktivnostima prevođenja populističkih citata od kojih kućanicama srce brže kuca. Bitno je da su svojim pothvatima, te kasnije i putopisima, inspirirali mnoge druge da se odvaže izaći iz okvira svog komfora i da se odvaže upoznati svijet. Tomislav Perko je među ovim društvancem napravio korak naprijed. Kombinacijom modernih alata (couchsurfing, xhelp, indiegogo) i autostopiranja, magistrirao je na low-budget travellingu te obišao svijet. Hrvatskoj javnosti postao je poznat organiziranjem autostoperske utrke Zagreb-Istanbul te medijskom kampanjom za „Najbolji posao na svijetu“. Nedavno je uz pomoć crowdfunding web stranice Indiegogo u vlastitoj nakladi izdao svoju prvu knjigu – „1000 dana proljeća“, a najavljuje i nastavak. Početak ljeta je savršena prigoda da ga se intervjuira, jer možda baš ovaj razgovor i Vas navede da spakirate torbe i otputujete u nepoznato.

Prije nego što si postao putnik bio si, između ostalog, i broker. Fina odijela i cipele zamijenio si lanenim hlačama i japankama. Kako je do toga došlo i u čemu je ugodnije živjeti?

Došlo je nenadano, dolaskom financijske krize 2008. godine kada sam izgubio sve što sam imao i shvatio sam da bih trebao naći neki drugi smisao u životu umjesto gomilanja novca. U to vrijeme sam ugošćivao putnike u svom podstanarskom stanu, a slušavši njihove priče o putovanjima, odlučio sam se i sam okušati. I kad sam probao, više nije bilo povratka.

„Travel is the only thing you buy that makes you richer“ rečenica je koja krasi mnoge Facebook profile. Što misliš o ovoj tvrdnji? Na koji način putovanje obogaćuje čovjeka?

Mislim da te obogaćuje sve u čemu uživaš, a to ne moraju nužno biti putovanja. Ja sam imao strast za putovanjima, i putovao sam. Ali sigurno te obogaćuju i mnoge druge stvari, bitno je samo da to voliš i uživaš u tome. Putovanja to rade vrlo specifično – bace te u svijet, pa se ti snađi. Ako se ne snađeš, jebiga, vratiš se kući i nastaviš s čim god si se bavio kad si otišao. Ako se snađeš, maltene postaneš druga osoba i shvatiš da ništa na ovom svijetu nije nemoguće.

Koja je tvoja motivacija za putovanje? Upoznati svijet, naći smisao? U svom prvijencu „1000 dana proljeća“ spominješ i ljubavne priče s ceste. Putuješ li i zbog toga?

Putujem zbog mnogo stvari. Ljubav, znatiželja, edukacija, dosada, bijeg. Kako se mijenjate vi, mijenjaju se i razlozi zbog kojih putujete, iako putovanja sama po sebi znaju biti dobar razlog za krenuti.

www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures
www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures

Jedan od tvojih prvih medijski eksponiranih pothvata bila je autostoperska utrka Zagreb-Istanbul. Što je to točno bilo i koliko si zadovoljan tim projektom?

Priča je bila vrlo jednostavna – htio sam ići u Istanbul autostopom, a kako su mi neki ljudi rekli da bi i oni sa mnom, pozvao sam sve zainteresirane da mi se pridruže. Što je njih četrnaest i napravilo. Jako sam zadovoljan tim projektom jer većina te ekipe i danas putuje, iz prve su ruke uvidjeli kako ne treba puno novaca za putovati.

Koliko sam shvatio inače putuješ sam i odgovoran si samo za sebe, no kao organizator utrke djelom si snosio odgovornost za sudbinu „natjecatelja“. Koliko ti je to umanjilo uobičajeni doživljaj i planiraš li organizirati nešto slično u budućnosti?

Da, u pojedinim trenucima je bilo stresno, ali sam preživio. Kao student sam radio kao turistički pratitelj i znam koliko je velika obveza imati sve te ljude na pameti, ali to sam htio napraviti, pa sam i napravio. I moram reći da su mi svi sudionici jako olakšali posao. A za budućnost nemam pojma, trenutno sam toliko zaokupljen knjigom, prijevodom iste, pisanjem nove, tako da nemam vremena ni za putovanja, a kamoli za organizaciju nečeg tako velikog.

Prvi put kad sam čuo za tebe i tvoje pothvate bilo je povodom natječaja za „najbolji posao na svijetu“. Kako je ta priča završila i što je za tebe najbolji posao na svijetu?

Kao što sam maloprije rekao, važno je samo raditi ono što voliš, ma štogod to bilo. Da, ta priča s najboljim poslom na svijetu je završila da nisam dobio posao, ali ništa zato – dobio sam fenomenalan PR zbog svega toga, a kada sam shvatio da nisam ušao u top 5 kandidata, počeo sam pisati knjigu. Tako da je sve na kraju došlo na svoje.

www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures
www.facebook.com/pages/Thomas-Loves-adventures

Pri boravku u Bangladešu preplašila te prevelika gostoljubivost lokalnog stanovništva, svojevrsni kulturni defekt na koji su te i upozorili kolege putnici. Koje su te kulturološke razlike ljudi diljem svijeta najviše zadivile, a koje su te najviše izbacile iz takta?

Zapravo, s vremenom nekako postaneš otporan na sve te promjene jer se svakoj zemlji koju posjetiš moraš prilagoditi i učiti od lokalnih ljudi. Tako da sam s vremenom naučio predrasude, strah i šokove ostaviti iza sebe, i otvorenih očiju ući u tu neku novu kulturu. I onda sam se zapravo više bazirao na sličnosti, a ne na razlike među ljudima. Jer, na kraju krajeva, to je ono što shvatite putujući – da smo svi jedno.

Nedavno si završio turneju promocije svoje prve knjige. Kako te publika prihvatila? Vjeruješ li da si i ti inspirirao nekog, kao što je npr. Hrvoje Šalković inspirirao tebe?

Publika je bila više nego sjajna, mislim da je u 30-ak gradova prisustvovalo preko 4000 ljudi, i svaki grad je na kraju imao neku svoju priču. Nerijetko su mi ljudi prilazili i rekli da prate moje blogove i FB stranicu i da su se upustili u neke avanture zbog svega toga, i bude mi drago. Iako, najveća zasluga ide njima jer su se ohrabrili na sve to.

Koji su budući planovi? U prvoj knjizi najavljuješ nastavak pod nazivom „Tisuću dana ljeta na putu oko svijeta“. Kada ona izlazi?

To je plan, pisati novu knjigu. Gdje i kada još ne znam, ali sigurno će izaći u iduće dvije godine, možda čak i iduće ljeto.

Savjet za sve buduće putnike?

Samo krenite.

Be social

Komentari