Vlasta Popić: “Ako je meni super, onda me u konačnici ne zanima kome je još tako”

Varaždinska noise punk trojka Vlasta Popić 13. će ožujka u Tvornici kulture promovirati svoj drugi studijski album “Kvadrat”, koji je prije mjesec dana izašao za Moonlee Records. Uoči koncerta razgovarali smo s Ivanom Ščapecom, gitaristom i vokalom benda.

Zašto baš kvadrat? Koja je simbolika iza te prividne pravilnosti?

To je zapravo komplicirana priča koju mi se inače ne da objašnjavati. Imao sam u jednom trenutku dojam da je to sve pretenciozno, a onda u drugom mi se činilo smisleno. Sve je počelo iz te priče oko Fruscianteovog citata u kojem kaže da ne ulaziš u komunikaciju s nekom muzikom s nekim očekivanjima, ajmo reći ‘predrasudama’ ili pretpostavkama od prije, već da uzmeš stvari takve kakve jesu i da shvatiš da su dobre takve kakve jesu. To mi se neobično svidjelo s obzirom na iskustvo prvog albuma. Ovaj album je na mnogo mjesta priča o preispitivanju autentičnosti i originalnosti. Vrsta dijaloga s tom cijelom situacijom koja se događala oko nas u to vrijeme.

To mi se učinilo kao super ideja u tom smislu da ljudi ne idu u priču “Vlasta Popić je ovo, Vlasta Popić je ono”, nego da samo uzmu album, poslušaju ga i vide da li im se sviđa ili ne. Ali da ga baš poslušaju. Ne da samo bace uho i kažu ‘aha ovo malo zvuči kao Sonic Youth, malo kao Fugazi, a tekstovi im se baš ne kuže, al svejedno ne budem pogledao o čemu pjevaju’. Svatko može naravno kako hoće, ali ja ne volim to na taj način raditi. Zapravo se outro cijelog albuma ne odnosi na to da smo mi kao bend stvorili kvadrat, to je igrom slučaja tako ispalo. To je zapravo neka općenita poruka, u smislu čovječanstva. Zvuči možda jako grandiozno, ali značilo bi da samom svojom percepcijom, čim nešto uzimaš u sebe, automatski to stavljaš u neke okvire. To je najprirodnija stvar i tako funkcioniramo.

Kako, što tekstualno što glazbeno, vidiš odmak od prvog albuma “Za očnjake”? 

Očigledno je da je odmak u samom zvuku. Sve skupa je i mračnije i prljavije, takva je i produkcija. Tako zvučimo na koncertima i sami imamo dojam da upravo tako zvučimo, pa smo htjeli da i album zvuči na taj način. Nije to ništa planirano i svijesno. Pjesme su ispale takve kakve jesu i puno su teže. Meni su, kao suautoru pjesama i piscu tih redova, pjesme  baš teško probavljive. Ali što se Očnjaka tiče, još uvijek ne prihvaćam tu priču o djetinjastom. Postoji element poleta i mladenačke energije i to je super i to obožavam čuti kod mladih bendova, to sad Rusti imaju. Baš se osjeća da su mladi i da to izlazi van kako treba. Tako da je i taj prvi album možda više u toj priči krajnjeg izlaska iz nekakvog puberteta. A ovaj album je već suočavanje sa svijetom u kojim živiš i blago rečeno ne vjeruješ u to, pokušavajući sve sklopiti u nekakav smisao. Zato ove pjesme same po sebi imaju smisla i svaka ima svoj razlog.

Kako ti se čine dosadašnje reakcije publike na “Kvadrat”?

Kad smo napravili sve pjesme, čim smo ih počeli svirati ljudi su super reagirali. To je bilo prošle godine kada smo većinom svirali vani, unazad godinu i pol. Ne znam da li to sad zvuči bahato, ali ja sam znao da smo napravili super album. Ako je meni super, onda me u konačnici ne zanima kome je još tako. U svakom slučaju, drago mi je da je doprlo do publike. U Koprivnici smo osjetili baš to. Potpuno je drugačije svirati pjesme kada ih sviraš prvi put nekome, nego kad je publika već čula pjesme. Drugačija je energija. Više je povezano i dobro izlazi vani i sviđa mi se. Reakcije su odlične i to u principu veseli. Sad da nisu, ne bi imalo smisla raditi koncerte, mislim da ljudi valjda ne bi dolazili na koncerte ako im se ne sviđa muzika.

S drugim albumom ste započeli suradnju sa slovensko-hrvatskom nezavisnom izdavačkom kućom Moonlee Records. Što to znači za bend i jeste li zadovoljni?

Mogu reći da smo prezadovoljni. Kao da imamo nekog ‘velikog brata’, više u smislu starijeg brata, koji cijelo vrijeme pazi na nas i s nama dijeli interese. Sve prolazi u potpuno prijateljskoj, fair i ljudskoj atmosferi. Baš nam je zadovoljstvo raditi s njima, pogotovo jer su nam štampali vinile i CD-ove, a to ne bi sami mogli izvesti. Mislim, mogli bi, ali onda bi album izašao vjerojatno još godinu dana kasnije, dok bi skupili novce. Također nam dosta pomažu oko bookinga i zastupaju nas na raznoraznim festivalima. Ja se kao ‘menadžer benda’ osjećam znatno zaštićenije i sigurnije u tome svemu jer se u svakom trenu mogu obratiti za savjet. I to nekom tko je već dugo u tome i s kim sam na istoj valnoj duljini i to je odlična stvar.

Kako je tekao proces snimanja drugog albuma?

Snimali smo kod Hrvoja Nikšića Nikše u studiju ‘Kramasonik’, prošlo ljeto u Zagrebu. To je trajalo neka četiri dana. Onda je došlo ljeto, pa more, pa jesen, pa turneje… i to se sve nije počelo raditi kako spada sve do poečtka listopada. Miks smo radili s Urošem Milkićem iz benda Threesome. Tamo smo i planirali snimiti album, ali nažalost se njihov studio nije uspio uspostaviti na noge, pa smo to prebacili kod Nikše. Uglavnom, kad smo počeli miskati, to je zbilja trajalo. Probleme nam je stvarala komunikacija mailom. To je bio dosta ambiciozan potez i u jednom trenutku smo shvatili da ipak ne budemo uspjeli sve stići unutar zacrtanog roka, a već smo rezervirali mastering. Dio albuma smo onda odlučili prebaciti na Dina i Mišu u Studio Radost! Tako su oni i Uroš završili po polovicu pa se to na kraju sve spojilo. Pjesme su snimljene na istom mjestu, na isti način i ista oprema je korištena, isti je bend i prošlo je isti mastering. Tako da se taj miks ne osjeća baš toliko i ispalo je koherentno.

U zadnje vrijeme dosta svirate s Moskau…

Art-core-noise ansamblom iz Koprivnice! 🙂

Tako je! Dobro vam ide, planirate li tako i nastaviti svirati s njima?

To je sve počelo jako neobavezno. Mi se s tom ekipom znamo već četiri, pet godina. Još dok je Groba (op.a. Ivan Grobenski) svirao u Flipu i SGN-u (Suho Grlo Nos). Tad se nekad i pojavio Moskau i prvi put smo svirali s njima, mislim da je u Kugli to bilo. Bili smo oduševljeni njihovom svirkom i cijelom tom pričom. Sad su u zadnje vrijeme počeli opet više svirati, našli su basistu i to se sve nekako prirodno dogodilo. Svi smo ekipa iako nije baš ista muzika, ali ista je priča. Totalno se kužimo, to je bila dobra poveznica i sad je još ispala ta priča da si međusobno sudjelujemo na nastupima. To je odlično i baš se zabavljamo u tom neredu, tom ‘noise orkestru’ kojeg smo ad hoc sklopili. Tako da planiramo sad još koncerata s njima. Do sada smo s Moskau svirali Mursku Sobotu, Korpivnicu, sad ide Zagreb, pa Varaždin (27. ožujka), Osijek… Ne znam do kad će to tako trajati i koliko dugo će biti čvrsto povezano, ali za sad je super tako kako je.

Koji su daljnji Vlastini planovi, turneje…?

U četvrtak sviramo s Repetitorom u Ljubljani, u petak sviramo promociju u Zagrebu, onda sviramo u Varaždinu. Početkom travnja slijedi balkanska turneja (Bugarska, Rumunjska, Turska, Srbija). Grčka je bila u planu, međutim nisam još nikakav datum uspio spojiti, tako da ne znam, možda potpuno ispadne iz priče. Onda još u travnju – Rijeka, Ilirska Bistrica… Početkom svibnja je na planu Beč, pa Beograd, u lipnju smo u Makedoniji, u srpnju je festival u Slovačkoj, u kolovozu SuperUho u Šibeniku. Naravno, s tim festivalima se bude još toga događalo, ali za sad su ovakvi planovi. Okvirni plan za ovu godine je dakle svirati i promovirati album, a onda u rujnu ili listopadu trebala bi biti europska turneja i još mnogo turneja koje su u planu, samo treba naći termin kada da se odrade. Tako da sada sviramo i radimo polako nove pjesme, iako vrlo polako za sada pošto nemamo baš toliko vremena. Sve ostalo su špekulacije kad bude izašlo neko treće izdanje, tj. razmišljao sam o nekom EP-ju poslije ovog albuma, ali vidjet ćemo još što će se dogoditi i kakva bude priča.

U svemu tome sada se nanovo (i na našu radost) okupio bend Felon (čiji su članovi i Tena i Ivča iz Vlaste Popić). Hoćete to sve uspijeti ugurati u plan i nastaviti svirke s Felonom? 

Sad smo napokon počeli, nakon dugo, dugo vremena pauze. Super je ispalo što se dogodio taj koncert  u Ljubljani (op.a provjerite i naš izvještaj) koji smo nekako na silu izvukli i nakon dugo vremena odradili par proba da ga uspijemo odsvirati. To nam je bio svojevrsni stimulans da se krene raditi. Sad nekako budemo pokušali uskladiti Felona i Vlastu, jer Felon sad zapravo u planu ima samo srediti pjesme i snimiti ih. kada će se to desiti – o tome još nismo pričali. Pogotovo jer treba neke pare skupiti za to, ali nekako budemo iskombinirali. Prije kada smo svirali s Vlastom i s Felonom, to je bio pakao. Baš smo luđački svirali – probe svaki dan, svaki vikend neki koncerti. Uz to Tena i ja imamo i Seine koji isto ima nove pjesme i hoće snimiti EP. Međutim, ne uspijeva se naći na probi. Bar za sad. Tako da, bude se i sa Seineom sviralo malo više kada izdamo. Budućnost je bukirana i puna planova.

Planirate li napraviti spot? Hoćemo li ikada ugledati Vlastin spot?

Ja nisam prava osoba za to pitanje zato jer nemam apsolutno nikakav odnos s vizualnim sadržajima koji idu uz muziku. Meni osobno to odvlači pozornost od muzike koja mi je najbitnija. Čak i kada gledam nove singlove koji izlaze, čak niti ne gledam spot. Samo minimiziram i slušam muziku. Na to gledam kao na tržište, moraš stalno izbacivati singlove, biti stalno prisutan, da to ljudi slušaju, da se stalno priča o tebi, ti stalno moraš izdavati te singlove uz koje moraju ići i spotove. Jer ljudima nisu zanimljive pjesme same po sebi nego uz to mora ići i vizualni dio. Nama se fakat ne da sudjelovati u tome. Već samo izdavanje singlova mi je dovoljno da se ne bavimo još i tim. A spotovi u budućnosti? Možda budu. Sad kako? Isto ne znam.

Plan je za sada napraviti nekakav polu roadtrip dokumentarac s turneje na kojoj nas je pratio Ante Pjacun koji je zbilja sve snimao. Tako da ima brdo materijala i moglo bi se napraviti Kvadrat, samo od live snimaka turneje – koja je zapravo prethodila izdavanju albuma. To naravno ovisi o vremenu ljudi koji to većinom rade pro bono ili za neke sitne pare i cijela scena zapravo tako funkcionira. Još k tome generalno imam taj stav da ako se već radi spot, onda mi više ima smisla zapravo da je spot glavno djelo, a da je muzika zapravo soundtrack za spot. Znači obrnuto. Zapravo, Youtube bi trebao tako funkcionirati, tako je i zamišljen samo što se pretvorilo u nešto drugo. Tako da bi spot trebao biti glavna priča u tom slučaju, ne neka popratna priča glazbi. Ono što meni ide na živce je da spotovi više služe kao instrument promocije. Za sad funkcioniramo bez spotova, tako da je dobro.

Za kraj, preporučite nam neku glazbu. Što vi slušate? Koga podržavate?

U zadnjih šest mjeseci sam zakržljao što se toga tiče. Osobno generalno slušam stvari s naše scene zato jer ima toliko dobre muzike da uopće nemam potrebe tražit nešto. Plu,s standardno istraživanje povijesti, tipa neki bend je značajan pa ćeš poslušat jer želiš popratiti. Koga supportamo? Pa u principu ima krug tih bendova koje poznajemo, s kojima dijelimo i prostor. Između ostalog Radost, Pol 9 kod Sabe, Svemir, pred koju godinu i Miki Solus. To su sve bendovi koji su odlični i koji su preporuka za poslušati. Zadnje kaj pamtim je Them Moose Rush koji sam slušao u Vintage Industrial Baru  i bili su mi izvrsni. Primijetili smo da u zadnje vrijeme nema baš više nekih novih kantautora, nakon što je bio ‘boom’ prije par godina. Imamo Denisa koji je tu i izvrstan je, onda Ivana Picek koja je sad nedavno u Booksi imala odlične elektroničke momente, tu je još i Marinada, Dječak iz Vode, Nina Bulatovix… Onda ovaj zadnji megakoncert Pridjeva koji su nevjerojatan bend. Naravno, i cijela koprivnička scena (Moskau, Lolita, Banana Smrti – koji su bili izvrsni sa Pankrtima). Tako da nikada bogatije.