IT’S A SIN: Optimizam u inat opakoj, mračnoj bolesti
LGBT filmovi/serije o AIDS-u doživjeli su sudbinu balkanskih filmova o ratovima devedesetih: previše ih je, teško nude novu perspektivu i vrlo lako otkližu u klišeje. Ipak, Russellu T Daviesu treba progledati kroz prste zbog motivacije. Scenarist i producent koji je gledatelje zadnji put zainteresirao 2019. populističkim predviđanjem budućnosti „Years and Years“ ima iza sebe i upečatljiv opus u LGBT televiziji. Originalni „Queer as Folk“ je upravo njegov, a tamo 2011. pozornost su plijenili erektivni nazivi „Cucumber“, „Banana“, „Tofu“ trilogije.
Prema novijim intervjuima, Daviesa je počela mučiti tema AIDS krize osamdesetih i devedesetih koju je u svim svojim serijama zaobilazio baš zbog zasićenja i pokušaja odmaka od mračne teme koja je stigmatizirala LGBT zajednicu. Grižnja savjesti ga je natjerala da se 2020. vrati temi s kojom je odrastao i kreira „It’s a Sin“, petodijelnu seriju o odrastanju trojice mladića u vrijeme otkrivanja HIV-a i katastrofalnog efekta virusa na londonsku gej zajednicu.
Odrastanje na londonskoj LGBT sceni
Ritchie Tozer (Olly Alexander) je student prava koji iz pomorskog gradića dolazi u London gdje doživljava prosvijetljenje i odlučuje se na studij glume. Njegov cimer je kičasti Roscoe Babatunde (Omari Douglas), hrabri i direktni Nigerijac koji bježi od oca, koji smatra da bi se njegovo stanje moglo riješiti povratkom u rodni afrički kraj. Tijekom prve epizode im se pridružuje Collin Morris-Jones (Callum Scott Howells), introvertirani Velšanin koji se zapošljava u krojačkom salonu za londonsku gospodu. Njih trojica kroz suživot s majčinskom figurom Jill Baxter (Lydia West) i nizom drugih likova s londonske LGBT scene osamdesetih koji im cirkuliraju kroz dom pokušavaju odrasti i pomiriti se sa svojom seksualnošću dok im opaka bolest ispočetka prijeti, a zatim i u ulazi u život.
Optimističan pogled u budućnost
Usprkos mračnoj temi, „It’s a Sin“ je optimistična serija koja gleda u budućnost iako HIV prijeti time da nitko od glavnih likova tu budućnost ne doživi. Sva trojica glavnih likova na početku serije osvještavaju da su homoseksualci i u Londonu, gradu koji im pušta kakvu-takvu slobodu, odlučuju uživati u vlastitoj seksualnosti, najčešće kroz neobuzdano tulumarenje i neobavezne seksualne odnose (Collin u takvim aktivnostima ostaje promatrač). Dio procesa oslobađanja od okova koje im je odgoj nametao je i posao kakav žele, a i posjedovanje stana u kojem žive, mjesta zajedništva koje im je (barem nekima od njih) pomoglo da prežive desetljeće. „It’s a Sin“ samim time rijetko upada u zamku depresije i crnila koje bi AIDS mogao sugerirati, a uspijeva održati gorko-sladak pristup u borbi za život svojih protagonista: bilo kroz sreću na individualnoj razini, bilo kroz sudjelovanje u protestu za vidljivost sa šačicom drugih aktivista.
Upravo taj pristup izdiže seriju iznad neuredne i sadržajem nakrcane izvedbe. Nespretnih komičnih trenutaka i suvišnih likova ima dosta, no takvi nepolirani trenuci gube na značaju u odnosu na generalni dojam borbe koji serija ostavlja. Teme koje „It’s a Sin“ posjećuje nisu ništa novo za LGBT televiziju, ali posjećuje ih na vedar, životan i prkosan način. Zbog toga je ovo jedna od prvih važnih serija 2021. i svakako ju vrijedi pogledati.
