Ivan Goran Kovačić: ‘Hoću čovjeka, hoću ljude, hoću život’
Datum 21. ožujka po mnogočemu je poznat: svjetski je dan Downovog sindroma, prvi dan kalendarskog proljeća i svjetski dan poezije. No nama je značajan (ili bi barem trebao biti) kao datum rođenja jednog od najvećih hrvatskih književnika, Ivana Gorana Kovačića.
Rođen 1913. u Lukovdolu kao ‘samo’ Ivan Kovačić, srednje ime si je dodao kako bi istaknuo povezanost s rodnim Gorskim kotarom. U rodnom je mjestu završio osnovnu školu, a nakon gimnazije upisao je studij slavistike na Filozofskom fakultetu. Učinio je ono što se mnogi mladi danas ne usude – prekinuo je studij kako bi se mogao posvetiti književnom radu i novinarstvu. Bio je čovjek jasnih političkih stajališta, pripadnik partizana, a u dobi od samo 30 godina poginuo je od četničke ruke, upravo se od njih skrivajući. Ne zna se gdje mu počiva tijelo, a legenda kaže da je on sam to i predosjećao opisujući vlastiti grob u planini kojega zna samo ‘prijatelj drag’ u pjesmi Moj grob.
Za života je objavio samo dva djela: zbirka pjesničkog ciklusa Lirika (1932.) i knjiga novela Dani gnjeva (1936.). Njemu u spomen od 1964. se godine svake godine održava manifestacija pod nazivom Goranovo proljeće u Lukovdolu. Počinje upravo na današnji dan, pjesnikov rođendan, a dodjeljuju se nagrade Goranov vijenac i Goran za mlade pjesnike.
Što pročitati?
JAMA
Vrijeme nastanka: 1943. (objavljeno 1944.)
Zašto pročitati? – Jama je poema sastavljena od deset pjevanja nastala u vrijeme Kovačićevog boravka u partizanskom odredu. U prvom planu vrlo jakim ekspresionističkim slikama priziva strahote rata i stradanja u čitalačev um; mješavinom guste tame i jarkocrvene boje krvi upečatljivo daje do znanja što se sve događa malom čovjeku u bitci koja možda i nije njegova. No poema je toliko duboko razvijena da prerasta u jasnu moralnu osudu zločina i rata. Uvezana u padobransko platno, 1944. godine izdana je i istoimena mapa s tekstom poeme pisanim rukom praćenim ilustracijama Ede Murtića i Zlatka Price.
