James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Vizart

Ivan Oštarčević: „Svaku kritiku pamtim i učim iz nje”

Ilustracije: Ivan Oštarčević
Vrijeme čitanja: 7 minute

Gost serije Gram umjetnosti je slikar Ivan Oštarčević, svestrani umjetnik koji je svoj put definirao na Akademiji kao crtač i grafičar, ali se ubrzo okrenuo muralizmu i slikarstvu. Njegov rad nadahnut je Europskom renesansom, a prepoznatljiv je po snažnim porukama i motivima lubanja, gorila i bikova. Tehnička izvrsnost i stabilan crtež definiraju mu stil, a inspiraciju pronalazi – kao i mi – u filmovima, stripovima, književnosti i svakodnevnim promatranjima.

Ivan se ne boji kritika i koristi ih kao alat za rast, a vjeruje da je tržište umjetnina ključno za razvoj umjetničke scene. Njegov kreativni proces uključuje duboko uranjanje u različite vizualne podražaje i filtriranje tih informacija kroz osobni imaginarij. Njegova djela nastaju kroz balansiranje autorskih projekata i narudžbi, a cilj mu je stalno usavršavanje i širenje umjetničkog izraza.

Kako si započeo svoju slikarsko-ilustratorsku karijeru? Koja je bila tvoja inspiracija za ilustraciju?

Smatram da sam ozbiljno počeo negdje krajem Akademije, kada sam gledao s kojim usmjerenjem mogu postići najviše od zamišljene putanje. Krenuo sam kao crtač i grafičar, međutim profiliranjem i prelaskom u muralizam sam morao početi razmišljati kroz slikarstvo. Izgleda da je sudbina svakog grafičara postati slikarom.

Namjera mi je bila raditi uočljive i narativne radove sa snažnom porukom u sebi, potaknut utjecajima iz Europske renesanse, no život nakon institucije te tjera na uzimanje raznoraznih poslova koji utječu na tvoj ritam rada i stvaralaštvo. Nisam pretenciozan, pa sam se davao u raznorazne projekte i imao sam interes za ilustraciju, samo što sam bio uvjeren da me se ne percipira kao ilustratora. Pozdravljam svaku ponudu za ilustratorske projekte.

Možeš li nam reći više o svojim omiljenim motivima i stilovima u svom slikarskom i ilustratorskom radu? Postoji li nešto posebno što te inspirira? Mi primjećujemo ljubav prema lubanjama, gorilama i bikovima.

Težim demonstraciji svoje tehničke sposobnosti u bilo kojem projektu. Moja neka osobna filozofija je stvarati radove koji su kao stršljeni, koje se ne može ignorirati u žiži vizualnih podražaja i koji imaju snažan i stabilan crtež. To dolazi s jednom određenom kontradikcijom, a to je uporno stvaranje leksika osobne ikonografije – motiva koji imaju izmijenjeno značenje ovisno o mojoj osobnoj povijesti. Lubanja će biti Istina – konstrukcija ispod svih maski i mesa, gorila je benevolentno upozorenje koje govori o fizičkim i socijalnim snagama većih od nas, a bik je nešto novo u mojem jeziku i povezan je s lažnom muškosti jer je njegova boja zagasita crvena.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ivan Ostarcevic (@ivan.ostarcevic)

Kako gradiš svoj jedinstveni glas kao slikar i ilustrator? Jesi li prolazio kroz različite faze razvoja svog stila?

U povojima svojeg razvoja sam očajnički tražio stil iskušavajući svakakve linije razvoja i otkrio da je to uzaludni proces jer sam zapostavljao svoj individualni glas. Opterećen si nekim velikim imenima i uvjeren si da moraš tako nešto oponašati ili kombinirati kako bi bio uspješan, a tajna je u tome da možda kroz to moraš proći kako bi shvatio da je to pogrešno i da cijeli izraz moraš prilagoditi svojem temperamentu i sposobnostima.

Na temperamentu možeš minimalno poraditi, ali na sposobnostima, na tehničkom djelu uvijek ima mjesta za napredak. Moje boje su proizišle i iz nemogućnosti viđanja određenih nijansi pa sam se morao snaći i prilagoditi izričaj vlastitoj biologiji.

Možeš li opisati svoj kreativni proces? Kako ideja postaje finalni ilustracijski rad?

Datum je najbitnija stvar koju možete čitati na likovnom djelu. Bitan je osobni imaginarij, dostupnost dokolice i upijanje te filtriranje svih informacija iz svakodnevice. Kad imate autorski rad jedna je priča jer je njoj faktor akumulacija poruka kroz vrijeme i usmjerena je na romantičnu beskonačnost, a kad imate ilustratorsku ili slikarsku narudžbu onda je vremenski faktor sveden na dogovoreni rok, što zna ograničiti autorov doprinos ako nema vremena za prostudirati temu na koju možda nije toliko naviknut.

U mojem slučaju je u pitanju velika infuzija vizualnih podražaja kao što su filmovi, stripovi i knjige o povijesti umjetnosti plus književnost, amaterska teologija i promatranje političke scene u Hrvatskoj i svijetu te bavljenje s mehanizmima upravljanja. Kombinirajte to s misijom da se svijet treba poboljšati i spasiti dobijete taloženje u jedan projekt ili ciklus, a za sve je potrebno vrijeme. Kad ne radiš na nečemu onda i dalje zadržavaš neku vrstu momentuma tako da vježbaš nešto novo koje će uvijek biti korisno negdje u budućnosti. Uvijek.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ivan Ostarcevic (@ivan.ostarcevic)

Kako se nosiš s kritikama i povratnim informacijama koje dobivaš na svoje radove? Kako ih koristiš za svoj rast kao umjetnik?

Većinu vremena izgleda da ih ne prihvaćam, da imam previše opravdanja za nastali rad. Stvar je u tome da kad dođem do nekog rješenja ostajem konzistentan pristupu dok ne dovršim sebi zadani ciklus kako bi sve imalo određeni kontinuitet. Ono što se dešava je da svaku kritiku pamtim i želim se pokrpati na neki način da se ona više ne mora dešavati. Učim iz nje i s novim ciklusom ili zadatkom ju pamtim kako više ne bi napravio istu grešku.

Smatraš li da živimo u vremenu pretjerane pohvale i straha od kritike koja u konačnici ne daje ilustratoru realnu i objektivnu sliku rada? Ili smatraš da ni ne treba davati feedback, nego pustiti skroz ljude da se vode svojim impulsom?

Puštajući ljude da se vode svojim impulsom u kombinaciji s kritikom koju mi imamo dobivamo trenutno stanje na našoj umjetničkoj sceni, a to je da ona naprosto nije kvalitetna koliko može biti. Da bi imali elevaciju razine o kojoj svi maštamo i za koju smatramo da bi poravnala talente nam prvo treba legitimno tržište. Tek onda bi trebala doći kritika, ali od boljih ljudi, onih koji razmišljaju suvremenije i šire nego ovi danas.

Zagrcati smo zastarjelim shvaćanjima koja se uzgajaju i perpetuiraju te čak i naše mlade nade već tumaraju po prošlosti i već riješenim likovnim problemima koji se nazivaju pluralizmom. Kritičari imaju svoje uskogrudnosti i svoje agende, stara garda mora ostati na svojoj poziciji, a oni mlađi već svjedoče tome da je njihova mladost potraćena na čekanje nečega s čime će samo postati stara garda zbog rotacije generacija. Oni koji imaju snagu nemaju dovoljnu eksponiranost ili ih ta kritika baca u marginu i jedino ih valjda vjernost zanatu i osobnoj misiji održava aktivnima.

Prvo nam treba novac, ljudi viših slojeva različitih suvremenih ukusa i razvijenije svijesti koji će novac okretati u tržište umjetnina umjesto u nekretnine. Nakon toga se treba spontano okupiti grupa kritičara koji će moći zajedno stvoriti identitet hrvatske kulturne scene. Akademija mora početi odgajati svoje umjetnike, ne im samo govoriti da će se radom elevirati pošto svi mi radimo, a samo neki selektivno budu uzgajani da uspiju. Stoga nekom studentu ili građaninu izgleda da zapravo ne postoje kriteriji uspjeha, nego se uspjeh svodi na x faktor i hype.

Postoji par svježih platformi kao Kolektionart i Zen contemporary te mlada generacija izrazito sposobnih povjesničara umjetnosti, kustosa i ono što bi trebali biti svjetski relevantni likovnjaci/umjetnici, ali im je otežana progresija zbog traćenja vremena na dokazivanje kroz zastarjele kanale gdje ne mogu financijski opstati pa se moraju baviti drugim poslovima gdje im se rasipava fokus.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ivan Ostarcevic (@ivan.ostarcevic)

Kako vidiš svoj umjetnički razvoj u budućnosti? Postoje li određeni projekti ili ciljevi koje želiš postići?

Znam koje cikluse želim završiti i znam koje započeti. Ukratko, neću stati. Svodim svoj posao na metaforu da je kao surfanje. Na plaži si sa svojom opremom i čekaš val. Kad ga zajašeš ne odustaješ i radiš to dok te ne izbaci na obalu. Nakon što si na plaži malo se odmoriš i čekaš novi. Tu objašnjavam da ćeš uz svoj projekt dobivati raznorazne druge ponude i posliće koji će se zaredati, a nakon tog vala se dešava da neko vrijeme nema poslova. Tada treba biti strpljiv.

Dovršio sam nedavno ciklus na kojem radim već par godina, a to je „Bal Vampira”, slika koju tek sad krećem raditi i koja ima popratno dvadeset i tri slike zajedno s autorskim tekstovima koji će biti izloženi u galeriji Karas 4.-25.6.2024..

Radim i na samostalnoj izložbi za galeriju Poola, a što bi htio raditi u budućnosti? Razvijati svoj izričaj i svoju poruku, dobivati prilike za nove murale i još bitnije galerije i izvan Zagreba te raditi na još ilustratorskih gaža jer sam sa slikovnicom za Dugine obitelji uvidio da mi leži takav posao i da u njemu uživam.

Jedna neispunjena fantazija iz djetinjstva je da jednog dana napravim naslovnicu za Spider-mana, ali to je vjerujem nešto što se jednostavno ne može desiti jer se ne profiliram u tom smjeru.

Ono što znam da želim, iako, usudio bih se iskazati da je naivno, je meritokratski biti u gornjem panteonu imena likovnjaka iz naše države koji su sa svojim stvaralaštvom uspjeli i na međunarodnoj prepoznatljivosti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ivan Ostarcevic (@ivan.ostarcevic)

Možeš li nam reći o nekim izazovima s kojima si se susreo u svom umjetničkom putovanju, a što bi moglo pomoći nekome u njihovom radu? Kako si ih prevladao?

Ovdje treba primijeniti odgovor od ranije vezan uz usporedbu sa surfanjem. Drugi neki savjeti su možda usmjereni na individualni razvoj, ali treba se paziti naručitelja koji bi ti mogli potrošiti svu snagu i vjeru u dobrog čovjeka. Doći će ponude s velikim novcem, ali kratkim rokom i prevelikim opsegom posla i pokušat ćeš ih izvesti u dogovorenom okviru. Desit će se da nećeš samo izgorjeti, nego ćeš imati i lošeg naručitelja kojem ne možeš objasniti da ono što on očekuje nije više ono za što si potpisao. U tom trenu, bježi van i pusti taj novac bez obzira na spas kojim si ga smatrao jer ja nisam i dan danas trpim fizičke posljedice tog posla.

Treće, treba se baviti i stvarima koje te osobno ne zanimaju u vizualnom aspektu kako bi naučio potrebne vještine za neki budući posao da te ne dočekaju nespremnog. Nikada nemojte prestati učiti.

Posljednje, romantik umjetnik koji nema disciplinu da se pojavi u zadano vrijeme na dogovorenom mjestu je pokazatelj nepoštivanja klijenta i tko god je to uzgajao u tebi je u krivu. Društvo trpi takav stereotip o nama, ali nam ne ide u korist jer ispadamo nepouzdani i neshvatljivi umjesto da smo konkretni. Bavimo se komunikacijom i naše ponašanje odražava ono što u radu iskazujemo.

Jesi li ikada razmišljao o širenju svog umjetničkog rada izvan online platformi poput Instagrama? Kakvi su tvoji planovi i djelovanja u tom smislu?

Smatram da ga širim aktivnim i redovitim izlaganjem svojih radova. Za neke mi je žao što su na internetu, ali nisu rezonirali s publikom toliko jer sam jedno vrijeme radio male, ali bitne pomake u zadanim medijima. Prikladno je spomenuti da sam stvorio prve obostrane slike ne samo tu nego i u svijetu, baš s poetikom da su slike postale ljubomorne na zaslone te su odlučile sići sa zida među narod da mu se približe. Izložba se zvala „NAPOKON!” i bila je izložena u galeriji Siva i Hali V Tehničkog muzeja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ivan Ostarcevic (@ivan.ostarcevic)

Gori li ti inbox i kakve te slike najčešće naručuju?

Inbox ne gori, bilo je intenzivnije kad me je Kolekcionart krenuo zastupati međutim narudžbe nisu uspjele zbog samih naručitelja. Svi poslovi koje dobivam dolaze od preporuke i ostalih ljudi koji prepoznaju moj rad kao nešto što žele imati u svojem dnevnom boravku ili na zidu.

Širiš li ili namjeravaš li širiti svoje znanje i talent putem radionica, predavanja ili tutoriala?

Ne planiram raditi tutoriale, ali prihvaćam angažmane na radionicama i predavanjima jer smatram da imam što za podijeliti. Kombiniram tehničke savjete i širenje svijesti o stvaralaštvu kako bi se demonstrirala velika odgovornost koju imamo kao likovnjaci u vidu prezentacije rada javnosti i njegovim učincima na gledatelja.

Radio sam na likovnim radionicama za djecu, ali i u Lepoglavi s korisnicima zatvora na radionici linoreza „Ja to mogu” što mi je otvorilo nove mogućnosti u pristupu edukacije o likovnim tehnikama. Gostovao sam i predavao na Zadarskom sveučilištu na temu grafita Berlinskog zida te u Vrbovcu u gimnaziji na teme aktualnih izložbi ondašnje galerije Artoratorij. Širenje znanja je nevjerojatno bitno, pogotovo kad dolazi od mlađe osobe mladima pošto im na bliži način može objasniti zadane teme.


Be social

Komentari