novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Ivan Ožegović: “Našim filmovima kronično fali hrabrosti i da ih rade ljudi koji imaju nešto reći”

Vrijeme čitanja: 6 minute

Jedna od općeprihvaćenih vrijednosti čovjekova života svakako je umjetnost. Služi kao sredstvo za istraživanje života, smisla i ljepote, ali i za opuštanje ili razonodu. Iako je riječ o sferi pozicioniranoj daleko ispod svakodnevnih egzistencijalnih potreba, i umjetnosti su potrebni financijski resursi da bi opstala. Usput, umjetnici, koliko god bili spremni podnositi osobne ekonomske žrtve da bi stvarali, u konačnici moraju i sami jesti i preživljavati.

Kada je kapitalističko tržište glavni izvor financiranja stvaralaštva, dolazi do ugrožavanja autonomije i vitalnosti umjetnosti. Primjerice, redatelji se suočavaju s pritiscima koji ih navode da stvaraju filmove i predstave koje će donijeti isključivo komercijalni uspjeh. Tako postupno nestaju inovativna, kontroverzna i “smislena” djela. Glumci su pak primorani prihvatiti uloge u komadima čiju kvalitetu ne vide.

Teme komodifikacije umjetnosti dotaknuo se i hrvatski kazališni i filmski glumac Ivan Ožegović. Premda djeluje i kao redatelj, scenarist i producent te je sudjelovao u brojnim istaknutim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu, zadržao je realističan pogled na svijet umjetnosti kojom se bavi. Čvrsti principi i iskrenost prema sebi omogućuju mu da uživa u poslu te da u moru loših prilika ipak pronađe ili stvori pokoju kvalitetnu i vrijednu truda. U razgovoru koji slijedi saznajte kako Ivan vidi kazališnu i filmsku umjetnost te svoje dosadašnje angažmane, a uz to pokušajte zapamtiti bar jedan projekt od njih gomilu na kojima trenutno radi.

Za početak, rekao si mi da trenutno radiš na dosta projekata. Uspiješ li se organizirati i jesi li jedva čekao popuštanje pandemije da se aktivnije baciš na posao?

Manje sam imao problema s pandemijom, nego s organiziranjem sebe. Dosta sam neuredan po prirodi, a i to što radim na više projekata možda nije najpametnije. Zapravo, vjerojatno je baš krivo. Nešto kao da bivšeg mesara zaposlite u šinteraj.

Bjelovarski odjeci kazališta održavaju se od 2003. godine. To je smotra najznačajnijih kazališnih ostvarenja nastalih u hrvatskim kazališnim kućama, ali i u kazalištima okolnih zemalja. Ove te godine, osim organizacije umjetničkog dijela BOK festa, dočekala i uloga tehničkog direktora festivala. Kako si se snašao u toj ulozi i koji su ti aspekti organizacije bili posebno izazovni?

A snašao sam se. Naravno da sam napravio i neke greške koje se nadam da idući put neću ponoviti, ali isto je važno ne gristi se oko malih grešaka jer su one sastavni dio učenja. No, primarno nisam netko koga privlači produkcijski dio posla, ali dobro je kao kontrast ovom umjetničkom.

Ivan Ožegović
Foto: Privatna galerija

Kako si zadovoljan ovogodišnjim programom i cjelokupnom provedbom festivala? Možeš li otkriti neku ideju za sljedeću, 20. godinu BOK festa?

Zadovoljan sam, a to vidite po posjećenosti i po rekordnom broju rasprodanih predstava. Mislim da smo imali zbilja sjajan program, ali i super popratni sadržaj za koji se pokazalo da su ga ljudi željni nakon pandemije. Što se tiče idućeg BOK festa, mogu reći da će biti velik s, nadam se, nikad jačim međunarodnim programom. A u popratnom sadržaju trebao bi biti glumački kviz i pokušaj rušenja Guinnessova rekorda.

Gledali smo te u „Počivali u miru”, „Crno-bijelom svijetu”, „Ratu prije rata” i mnogim drugim filmovima i serijama, no surađivao si i s većim produkcijama. Glumio si u Netflixovom znanstveno-fantastičnom serijalu „Tribes of Europa”. Kako te se dojmila suradnja s inozemnim kolegama te sam angažman koji si imao?

Najviše me se dojmila po honorarima, haha. U tome su puno jači nego mi. A što se tiče samih projekata, i strani projekti imaju problem da, ako nisu hrabri i inovativni, fućkaj ti tu produkciju bez umjetnosti ispod. Ipak bi trebao biti cilj da svaki projekt ima neku umjetničku vrijednost ili bar zericu kreativnosti.

Može li se usporediti vrijednost hrvatske filmografije sa „svjetskim” produkcijama i koje su glavne razlike?

Hm, pa može se usporediti i Nives Celzijus sa svemirskim programom Apollo 11, samo što je jedno bolje za put na Mjesec, a drugo za feštu u mom selu. Šalu na stranu, hrvatski film ima problem koji je naravno očit – nemamo tako puno para kao neke “velike države”, ali opet imamo više para nego neke “male države” koje rade bolje filmove nego mi. Našim filmovima kronično fali hrabrosti i da ih rade ljudi koji imaju nešto reći i ispričati neku priču. Ili barem ispitati neki mega hrabar koncept.

Kad smo već kod hrvatske filmografije, u tijeku je prikazivanje novog filma „Divljaci”. Tematizira ludilo kojim su zahvaćeni Hrvati ususret finalu Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine. Koliko ti je blizak lik Nusreta i kakvu budućnost predviđaš filmu s obzirom na dosadašnje reakcije publike?

Pa to je ipak sporedna uloga u filmu i nisam od onih koji misle da nema razlike između velikih i malih uloga. Kod malih uloga ne stižeš baš razviti lik. Što se tiče gledanosti „Divljaka” – zbilja se nadam da će biti najgledaniji domaći film i da će osvojiti nagradu publike u Puli. To bi otvorilo redatelju Lonjaku put do drugog filma, a on je super tip i mislim da to zaslužuje.

Autor si romantične rock komedije „10 pjesama koje su označile kraj mog ljubavnog života”. Jesu li te neki autobiografski motivi naveli na režiranje monodrame?

Da, ima i autobiografije, ali ima i fikcije. Meni je nekako najdraže kad se to počne preklapati pa moram i sam razmišljati što je moje sjećanje, a što sam pokušao napraviti zanimljivijim nego što je bilo. Neki od mojih uzora su tako radili pa se u tome furam na njih.

Ivan Ožegović
Foto: Privatna galerija

Predstava se bavi povezivanjem glazbe i ljubavnih odnosa. Koliko snažnim smatraš utjecaj glazbe, knjiga, filma i slično na ljubavne, a i sve druge odnose?

Mislim da je umjetnost jako bitna za formiranje čovjeka. Ne mislim da je samo ona bitna, ali je puno važnija negoli se o tome priča. Nisam neki ludi zaljubljenik u Ameriku niti sam nešto protiv nje, ali nije prirodno da su naši roditelji gledali filmove iz Francuske, slušali glazbu iz Italije, a nama je sve samo američko. Po tome internet zapravo još nije došao do nas jer bi on trebao potaknuti ljude da otkriju lijepe umjetnosti i iz drugih zemalja. Ne moraju oni presjeći s Amerikom, ali nije loše znati da postoji nešto drugačije.

Na jesen nas očekuje i predstava o obitelji Kostelić na kojoj trenutno radiš. Zašto si se odlučio pozabaviti baš Kostelićima i kako si zamislio koncept predstave?

Zato što me fasciniraju. Ta priča mi je totalno luda i ne mogu vjerovati da već nije sto puta postavljena na scenu. Koncept još ne znam, ali znam da ću se baviti pričanjem priče iz perspektive Marice Kostelić. Njena verzija priče je neispričana.

Kada i kako se javila želja za režiranjem?

Uh, ne znam. Oduvijek je bila tu negdje jer sam ja ipak prvo gledalac. U prvi mah mislio sam da želim biti onaj koji stoji na pozornici, a sad sve više shvaćam da je važnije biti onaj koji govori timu na pozornici kako da napravi stvari bolje. Nije da ne želim više glumiti, daleko od toga. Samo sad baš nema puno redatelja s kojima bih želio raditi, pogotovo otkad je, nažalost, umro Saša Anočić.

Foto: Privatna galerija

Istovremeno si se bacio na sto strana! Uz sve o čemu smo pričali, radiš na još nekoliko projekata. Snimaš jedan kratki film, drugi režiraš, a radio si i na reklami. O kakvim se filmovima radi i kada bi trebali biti „vani”?

Reklama je vani, možete ju vidjeti na svakom koraku. Radim na kratkometražnim filmovima. Oba su za studente s Akademije. Meni je to super raditi kao vježbu jer mi koristi kao neka vrsta treninga za održavanje glumačke kondicije. Zanimljivo je moći doći na set i vidjeti kako drugi režira da skužiš što bi ti mogao popraviti kod sebe.

Želim ti ugodan odmor na moru i puno gledanja filmova za koje nisi imao vremena zadnjih mjeseci. Ipak, evo još dva lagana pitanja. Veliki si ljubitelj knjiga. Koje žanrove preferiraš i planiraš li i sam jednog dana napisati knjigu?

Ufff, dobro pitanje. Ne znam, bojim se da ne zato što mislim da je drukčije pisati knjigu od dramskog teksta. A meni je bliže pisati dijaloge nego opise. Čitam puno toga, ali sve sam više u fazi da govorim ljudima da se vraćaju starim piscima. Evo, za početak bih rekao: DOSTOJEVSKI!!!


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari