Izvještaj – Nothing + Bazooka: Bučni obračun post punka i shoegazea u Močvari
Močvara je u subotu ugostila neočekivano velik broj shoegazea gladnih ljudi. S pravom gladnih, jer je jedino opće poznato shoegaze gostovanje u ‘rvata bilo ono My Bloody Valentinea na Terraneo festivalu.
Koncertna večer započela je vrlo kasno, jer je tek malo poslije 22:30 na pozornicu izašao grčki post-punk bend Bazooka. Kompletan nastup pogledao sam djelomično iznerviran činjenicom da bend ima dva bubnjara koja konstantno udaraju isti ritam. Osjećao sam se u potpunosti prevareno, jer to je jedan od razloga iz kojeg sam i došao pogledati bend. Mislio sam da će se koji put ritmovi ispreplesti, da će koja stvar završiti u nekom krešendu, no nisam to dočekao, ali dočekao sam sve ostalo.
Nikad nisam bio eksplicitni ljubitelj punka, iako su mi se neki njegovi sofisticiranije prljavi, marginalni žanrovi znali dopasti, ali tek kako bih kimnuo glavom i rekao – dobro je. Ovaj energični bend uspio me uvući u svoj genijalnu jednostavnost, jer kada se na početku oprostite s vizijom da ćete vidjeti bubnjarsku virtuoznost, bilo što da se dogodi nakon toga mora ispasti bolje od onog što ste očekivali. Ne bih htio degradirati bend, ali njihova je virtuoznost upravo u minimalističkom naglašavanju tonova i iživljavanju na istima. Rade to sa stilom, tako da je u sve ukomponirano i malo modernije glazbe, nešto noise rocka, prstohvat psihodelije, pa otuda i prefiks „post“. Bolesne gestikulacije pjevača i energična predstava kojom je nastup održavao zanimljivim dodatni su plus. Odsvirali su gotovo sat i petnaest minuta, što je puno previše za predgrupu. U ovom me slučaju ni to nije posebno zasmetalo.
Teško je bilo napraviti brzu mentalnu tranziciju iz glasnog i prljavog post-punk nastupa u sanjivi shoegaze, no dimna zavjesa koju su ispuhivači magle priredili u pauzi između bendova poprilično je pomogla u frekvenciji tranzicije. Ne znam što sam očekivao, no još jednom ove večeri na početku koncerta bivam neimpresioniran. Pomalo tihi uvod i neuvjerljivo otvaranje nisu pokazali ništa od onog što bend zaista dobro radi, a to je miješanje hardcorea s „post-rockish“ shoegazeom. Vokal koji je u ovom žanru tek sporedna stvar, no koji daje onu glavnu sanjivu crtu glazbi sličnih, a i ovog benda, jednostavno je bivao raspršen, no ubrzo se zvuk i popravio. Bubanj je nešto što se u glazbi Nothinga zaista može cijeniti i prava je suprotnost onome što je nešto ranije prezentirala Bazooka.
Rascjepkane segmente ove glazbene izvedbe promatrao sam smjestivši se negdje kod lijevog zvučnika, skroz naprijed, gdje je zvuk užasan, ali možete se fokusirati na mikro-elemente izvedbe. Sve je bilo daleko bolje kada sam se odmaknuo, kada sam koncert pogledao iz pozadine. Vidio sam bend koji divno funkcionira, čiju glazbu publika upija, i što sve na kraju krajeva dobro zvuči. Kada nešto takvo vidite, znate da ste bili na dobrom koncertu.
Nisam se najveselije proveo slušajući The Jesus And Mary Chain ovog ljeta, međutim Nothing je iz kompletno druge glazbene sfere zaglibio u shoegaze. Ista je stvar s glazbom Deafheavena kojeg se malo i spominjalo u publici, no koji live izgleda kao „boy band“. Alcest će ostati najbolji shoegaze nastup koji sam vidio, no Nothing je odmah iza toga.
Pomalo je smiješno kako je Bazooka odradila efektivno dulji nastup nego kolege s kojima su na turneji. Suprotno od toga, pomalo je tužno kako je učestalost ovakvih koncerata marginalnih i modernijih rock pravaca pala nakon što je Lynx Lynx Music početkom ljeta prestao s radom. Sam broj okupljenih na ovom eventu suptilna je poruka organizatoru (SSVE) da interes definitivno postoji.
