novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – The Raveonettes: Noise melodije u monokromatskom stop-motion filmu

Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar
Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar

Kako sam igrom slučaja propustila nastup danskog noise pop dvojca The Raveonettes na prvom Terraneu, tješila sam se da je bend ionako nastupao u polovičnoj postavi jer je Sune Rose Wagner (gitara, vokali) završio u bolnici i Sharin Foo (bass, gitara, vokali) je većinu posla odradila sama sa zamjenskim gitaristom. Bio mi je to jedan od većih propusta i nadala sam se da ću ponovno dobiti priliku gledati ovaj bend, koji mi je poprilično drag, i to s oba člana postave. Sreća mi se konačno osmijehnula kad je Žedno Uho objavilo da dolaze ove jeseni.

Ipak, kada se početkom tjedna pojavila vijest da se karte za koncert prodaju nevjerojatnom brzinom, zabrinula sam se da ću se ponovno morati gužvati kao na Future Islands, što mi nije bilo nimalo po volji, posebice jer je u pitanju bio malo žešći nastup. Srećom, prostor Močvare je bio pristojno popunjen, ali dovoljno da svatko zadrži svoj osobni prostor i da u dvorani temperature ostanu na nekoj normalnoj razini. Sve je bilo spremno da nas Danci uvedu u svoj svijet distorzije i buke.

Raveonettes su prije svega dosljedni svojem glazbenom izričaju, a i onom estetskom, pa su koncert popratili i svjetlosni efekti koji su najbolje ocrtavali njihovu noir svirku, a transoidne noise ritmove naglašavali izmjeničnim paljenjem i gašenjem reflektora stvarajući dojam da se cijeli koncert odvija u monokromatskom stop – motion filmu s eventualnom primjesom RGB palete. Ako su njihovi vizuali za “Pe’ahi” lyrics imali upozorenje da izazivaju epilepsiju, ista etiketa bi se mogla upotrijebiti za ovaj koncert. Vjerojatno je to i bio jedan od razloga zašto su neki od znatiželjnika ostali sa stražnje strane za vrijeme istoga, a prvi redovi bivali prazniji. Ipak, ako ste bili upoznati s opusom benda i manje osjetljivi na vizualne podražaje mogli ste se u potpunosti prepustiti fantastičnoj priči koju su Raveonettes priredili kroz svoju energičnu svirku.

Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar
Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar

Warp ten ubrzanjem je bend, u manje od sat i pol, odsvirao nešto više od dvadeset pjesama. Koncert su otvorili nježnijim introm koji se nastavio na Endless Sleeper, uvodnu pjesmu s najnovijeg albuma „Pe’ahi“. Kako je cijela turneja u sklopu njegovog promoviranja, nastavile su se nizati pjesme s ovog izdanja nabijene surferskim zvukom: bučna Sisters, razigrana Killer in the Streets i sanjiva Wake me up.

Zatim su se Raveonettes, na zadovoljstvo publike, okrenuli starijim albumima pa su odsvirali Hallucinations i Dead Sound s albuma „Lust Lust“ te Black / White s albuma „Pain is beauty“. Najplesniji trenutci bili su za vrijeme izvedba pjesama s albuma „Chain Gang of Love“ – istoimene pjesme, žestoke ljubavne That Great love sound te ironične Love in trashcan s albuma „Pretty in black“. U sljedećem bloku pjesama odsvirali su i pomalo stripovsku Attack of the ghost riders, melodičnu You say you lie, mračnu Apparitions, a prvi dio koncerta ponovno zatvorili „Pe’ahijem“, odnosno sa Summer ends i When night is almost done.

Bis su započeli shoegazerskom Recharge & Revolt, u kojoj je Sune ostavio gitaru sa strane i ekstatično izveo svoje vokalne dionice. Ovaj naboj prenio je i na sljedeću pjesmu Kill!, što i ne čudi, jer je ista posvećena njegovom ocu kojeg je ulovio u prevari s deset godina. Možda je zbog te osobne note cijeli bend dobio dodatni elan i vrhunac koncerta se odvio upravo za vrijeme bisa. Igrali su na sigurno i za kraj ostavili psihodeličnu trip-hop izvedbu Aly, walk with me koja je zahuktala atmosferu dovoljno da se završetak ne nazire, ostavljajući me nekoliko trenutaka zbunjenom kraj pozornice ne vjerujući da se više neće vratiti.

Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar
Foto: ziher.hr/Nikolina Lončar

Bend koji je trinaest godina na sceni nije zakazao ni na tehničkom polju, iako se u prvom dijelu koncerta osjetio manjak bass gitare. The Raveonettes su pripremili odličan hommage rocku s polovice prošlog stoljeća, bržih ritmova i s više elektronskih elemenata, a na tragu Jesus and the Mary Chaina u osamdesetim. Svojim tekstovima su nas uveli u svoje viđenje trauma i tjeskobe, a glazbom odveli na surferski raj obala Mauija gdje se odvija većina radnje posljednjeg albuma. Unatoč pomalo statičnoj publici koja je bila previše zaslijepljena svijetlom, ovo je, audio i vizualno, bio jedan od boljih koncerta koje sam pohodila u zadnje vrijeme, a to dokazuje i činjenica da sam se doma vratila – u tuđem kaputu.

Pročitajte osvrt najnovijeg studijskog albuma danskih The Raveonettes, “Pe’ahi”.

Be social

Komentari