„Jesam li rasist?“ (2024.): Ili kako je jedan konzervativac napravio kritiku društva

Nakon što je odgovorio na pitanje „Što je žena?“ u istoimenom satiričnom dokumentarnom filmu iz 2021. godine, konzervativni politički komentator i podcaster Matt Walsh odlazi na svoju drugu odiseju u kojoj pokušava dati odgovor na pitanje „Jesam li rasist?“.
Na njegovom putovanju kroz čitave Sjedinjene Američke Države, Walsh nemilosrdno raskrinkava takozvani DEI pokret koji se zalaže za veću raznolikost (diversity), pravdu (equity) i uključivost (inclusion) u društvu i to na karakteristično svoj način koji smo mogli vidjeti i u „Što je žena?“ – dopuštajući sugovornicima da sami sebe „raskrinkaju“.
Matt Walsh – bilješka o autoru
Iako dijeli ime s relativno poznatim glumcem Mattom Walshom, ovaj Matt Walsh nije mu nimalo sličan – riječ je o (ultra)konzervativnom političkom komentatoru, piscu, aktivistu, blogeru i podcasteru koji djeluje u sklopu Daily Wirea, platforme koja okuplja konzervativne komentatore kao što su Jordan B. Peterson, Ben Shapiro, Michael Knowles, Andrew Klavan, Brett Cooper, a donedavno i Candace Owens koja je zbog svojih ekstremnih stavova udaljena iz tvrtke.
Skupina je to koja se otvoreno zalaže za republikansku opciju i Donalda Trumpa, koja podržava Izrael u ratu protiv Hezbollaha, Ameriku na prvom mjestu, a osporava multikulturalizam koji vidi kao propali eksperiment, prava transrodnog pokreta, pobačaja kao prava žene, ekološkog pokreta, pokreta Black Lives Matter i gotovo svaku lijevu vrijednost koja se može naći.
Kao takav, Walsh dijeli stavove svojih kolega iz Daily Wirea, no ima ponekih razlika – on to čini s velikom dozom deadpan humora što znači da može i najapsurdnije stvari reći bez da se na njemu vidi ijedna emocija.
Tako je nazvao anime sotonskim, namjerno ne ponudivši obrazloženje svoje tvrdnje, a istaknuo se i izjavama o tome da bi Malu sirenu trebala glumiti translucentna žena, a ne crnkinja ili bjelkinja.
Od Oscara do Asada
Uz to, on svaki tjedan u epizodi svog showa “cancelira”, odnosno otkazuje, ljude, događaje i pojave, namjerno se izrugujući kulturi otkazivanja koju provode lijevo-liberalni mediji. Svoj prijezir prema modernoj kulturi – filmovima, serijama, glazbi i slično – ne skriva, no to radi na način da na primjer stihove repera Tekashija 6ix9inea interpretira na način dramskog glumca, a potom ih analizira na isti način kao što bi netko drugi analizirao Shakespearea.
„Da je Tekashi pjevač, bio bi Pavarotti“, rekao je Walsh jednom prilikom.
Poznat je i po seriji videa u kojima na humorističan način analizira rap i pop glazbu, a tu su i njegovi „Try To Laugh Challenge“ gdje se pokušava nasmijati na šale feminističkih komičarki što mu nikad ne polazi za rukom.
Walsh je nerijetko samokritičan te će reći da nema ni trunke humora, da je nedijagnosticirani sociopat, da zna koliki je mizantrop, no to ga opet ne zaustavlja od njegove namjere da bude komentator svega i svačega – od dodjele Oscara do pada Asadovog režima u Siriji.
Crno i bijelo ide zajedno?
No, vrijeme je da se pozabavimo njegovim najnovijim uratkom – satiričnim dokumentarnim filmom „Jesam li rasist?“. Sam uvod filma smješta nas u klasičnu američku zalogajnicu gdje ljubazna konobarica ponudi Walshu kavu na što ovaj kaže da želi crnu kavu i da tu najviše voli, ali ne misli da bi ju trebao miješati s mlijekom.
Otud počinje njegov unutarnji monolog u kojem razmišlja o rasnim odnosima u Americi i primjećuje kako je to od ne-teme u 90-ima postalo jako bitna tema u 2024. godini.
Njegov cilj je naučiti što je moguće više o pokretu DEI kako bi mogao postati saveznik (ally) te tako kreće epsko putovanje jednog čovjeka da otkrije odgovor na pitanje je li on sam rasist.
Walsh tako odlazi u liberalnu knjižnicu, čita knjige antirasističkih autora kao što su Robin DiAngelo, odlazi na seminare posvećenim decentriranju bjeline, odlazi na skupe večere na kojima prominentni aktivisti govore o rasizmu, a kasnije, nakon što stekne certifikat stručnjaka za DEI, odlazi na putovanje Amerikom kako bi poučio druge – od posjeta motorističkim barovima do crnačkih crkava, od talk-showova pa sve do kulminacije u kojoj organizira samostalnu radionicu kako bi poučio građane o potrebi antirasizma.
Od saveznika do neprijatelja
Kao i „Što je žena“, tako i „Jesam li rasist?“ slijedi istu formulu – Walsh počinje promišljati o centralnom pitanju dokumentarca, zatim čini sve kako bi postao saveznik – ili u podršci transrodnom pokretu ili u borbi protiv rasizma na način na koji to čine DEI-evci, a zatim nastaje preokret u kojem Walsh shvaća da stvari nisu onakve kakvima se na prvi pogled čine i povratak na status quo.
Pritom se, kako bi došao do sugovornika, Walsh koristi raznim tehnikama kao što su lažno predstavljanje, gluma, krinke i slično, no to sve radi na način Baron Cohenovog Borata te mi ga je uistinu užitak gledati. On smatra da treba ljudima dati priliku da govore, koliko god njihove tvrdnje i stavovi bili suludi, jer se jedino tako može razotkriti njihov stvarni naum.
Borat, ali konzervativan
Walsh će doći na sastanak grupe za podršku bijelcima koji se osjećaju krivima zbog tog što su bijeli na način da se predstavi kao Steven i namjerno ometa rad grupe kako bi pokazao apsurdnost autoviktimizacije članova grupe („I have 17 Black friends. Or 15, depends how you count them“, zatim će postati stručnjak za DEI i nuditi običnim građanima svoje savjete i pomoć kao da je primjerice policajac („Do you need help? I’m DEI certified“), otići u motociklistički bar u kojem visi zastava Konfederacije i s lokalnim motoristima govoriti o potrebi decentriranja njihove rase dok mu oni govore o tome kako poštuju sve ljude, neovisno o rasi; zatim će kraj spomenika Georgeu Washingtonu prikupljati potpise za preimenovanje spomenika u Spomenik Georgeu Floydu („George for George, I think that’s fair“), doći će i na talk-show u kojem će predstaviti vježbe za izbacivanje bjeline iz tijela, a sve kulminira ekskluzivnim intervjuom s Robin DiAngelo u kojem Walsh pokazuje koliko je car gol te organiziranjem vlastite radionice na kojoj će polaznici imati priliku reći Walshovom rasističkom „stricu“ Franku što ga ide nakon čega Walsh shvati da je vrag uzeo šalu i da je njegova potraga za odgovorom uzaludna.
Sam rezultat dokumentarca je zapanjujuć, no ne i neočekivan – Walsh je do srži ogolio antirasiste kao veće rasiste od samih rasista te je dao publici uvid u to kako među nama postoje takozvani lijevi liberali koji nisu ni lijevi ni liberalni te koji na bijelce gledaju s mržnjom, a na ostale rase s patronizirajućim stavom, prikazujući se kao mesije koji će ih spasiti od zlih bijelaca dok ustvari rade na produbljivanju rasnih tenzija.
Uz to, Walsh i suradnici uspjeli su u samo mjesec dana zaraditi čak 12 milijuna dolara od prikazivanja filma u onim kinima koja su se to usudila prikazati te je film postao najuspješniji dokumentarac u 2024. godini te jedan od najuspješnijih političkih dokumentaraca u ovom desetljeću.
Jesam li rasist ako gledam ovaj film?
Smiješi li se Walshu nominacija za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma?
(čita dosadašnje pobjednike Oscara u toj kategoriji) Ne.
No, zato mu se smiješi osvajanje velikog dijela novca od kino-ulaznica, ali i simpatije publike koja zna cijeniti nekog tko, iako je konzervativan, zna napraviti iznimno zanimljiv satirični dokumentarac koji ne samo da daje odgovor na pitanje je li Walsh rasist, ali zato postavlja mnoga pitanja i daje praktične primjere kojima potkrepljuje odgovore na ta pitanja.
Jesu li svi bijelci inherentno rasisti? Je li zabranjeno odjenuti kostim Vaiane ako ste mala bijela djevojčica? Ili je pogrešno ne odjenuti kostim Vaiane i dati prednost bijelim Disneyjevim princezama? Što je uistinu govorio Martin Luther King Jr. i kako bi on gledao na BLM? Je li Amerika osuđena na propast ili se još može spasiti iz ralja rasizma? Što rade antirasisti zapravo i jesmo li u krivu kad prigovaramo zbog sve veće raznolikosti na svim poljima života? Hoćemo li birati ljude na politička i druga mjesta zbog njihovih fizičkih karakteristika ili na temelju sposobnosti?
Sve su to važna pitanja koje se treba zapitati, neovisno o tome kojem dijelu političkog, ali i rasnog spektra pripadate i zato treba čestitati Walshu na ovom dokumentarcu.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.